Korak prema publici

Korak prema publici

Ako ni zbog čega drugoga, već zbog susreta s manje svakodnevnim glumačkim licima, kao i zbog djelâ kojih nema na kazališnim repertoarima glavnoga grada, dobro je što su poslije stanke od četrnaest godina napokon obnovljene Gavelline večeri

Veliki kazališni i filmski glumac Franjo Majetić, rođeni Zagrepčanin, nikad u stalnom angažmanu u Zagrebu, postao je poznat i slavan tek nakon Golikova filma Tko pjeva zlo ne misli, i dok su svi pitali tko je to i gdje se dotad skrivao, samo oni koji su obilazili i tzv. provincijska kazališta znali su o kakvu je velikanu riječ. Jednom mi je u intervjuu rekao kako je njegovo geslo ne zadržati se ni u jednom gradu, Puli, Varaždinu, Banjoj Luci, Osijeku... dulje od četiri godine, a za to vrijeme osvojiti ljude tako da ga i ulični čistači cipela prepoznaju i vole. Znao je da i najbolji glumac osjeća potrebu za uvijek novom publikom, a i najvjernija publika da voli promjene i nova glumačka lica na pozornici. Zašto nije išao na televiziju, pitalo bi se danas. Jamačno nije bilo prigode, ili je možda unaprijed znao da je televizija bunar bez dna koji glumca uvijek više troši nego što mu daje.

Manje svakodnevna glumačka lica

Ako ni zbog čega drugoga, već zbog susreta s manje svakodnevnim glumačkim licima, kao i zbog djela kojih nema na kazališnim repertoarima glavnoga grada, dobro je što su poslije posve bezrazložne stanke od četrnaest godina napokon obnovljene Gavelline večeri, koje su od 17. do 28. listopada po izboru kazališnoga kritičara Borisa B. Hrovata okupile najbolje predstave iz Zagreba, Rijeke, Osijeka, Varaždina, Virovitice i Dubrovnika. Svake večeri pune dvorane, jednako u DK Gavella kao i u HNK, pokazale su veliko zanimanje publike za te susrete, koji možda privlače i one koji ne idu najredovitije u kazalište, ali ne propuštaju doći vidjeti svoje glumce iz gradova svoga rođenja ili mladosti. Izbor od dvanaest predstava bio je vrlo privlačan, a do favorita uzdiglo se Hrvatsko narodno kazalište iz Osijeka s predstavom Cyrano de Bergerac Edmonda Rostanda u režiji Zlatka Svibena s Krešimirom Mikićem u naslovnoj ulozi, koja je odlukom ocjenjivačkoga suda osvojila nagradu Branko Gavella. Početak ovogodišnjih 20. Gavellinih večeri obilježen je otkrivanjem biste Branka Gavelle u predvorju kazališta, a na završetku izvan konkurencije nastupilo je Slovensko narodno gledališče iz Maribora s redateljicom Nenni Delmestre i s predstavom Krvava svadba F. G. Lorke, jednim od djela koja su ugrađena u temelje ovoga kazališta.

Nos za dobru predstavu

Tko nije vidio nagrađenu osječku predstavu može to uskoro nadoknaditi na njezinu viševečernjem gostovanju u HNK u Zagrebu. Od ostalih predstava među najbolje primljenim bila su ostvarenja mlađih redatelja, Tomislava Pavkovića (Libertinac Erica–Emmanuela Schmitta s Josipom Gendom i Ksenijom Prohaskom u izvedbi HNK Split) i Galeb A. P. Čehova u režiji Jagoša Markovića s glumicom Nevom Rošić, u izvedbi Drame HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Zajedno sa zagrebačkima sve su izabrane predstave, Ljubovnici u izvedbi Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika u režiji Vanče Kljakovića, Opera za tri groša u režiji Petra Večeka i izvedbi HNK u Varaždinu, Višnjik A. P. Čehova u režiji Dražena Ferenčine i izvedbi Kazališta Virovitica izazvale velik odziv i pozornost publike. Nedavno, na početku nastupa na Festivalu svjetskoga teatra u Zagrebu gost iz Ljubljane, redatelj i glumac Dragan Živadinov zapitao je publiku, koja ga je stojeći okružila na pozornici Zagrebačkog kazališta mladih: tko između vas vjeruje u Boga? Između dvjestotinjak nazočnih diglo se jedva desetak ruku. Živadinov je iznenađen (Nije moguće da se bojite reći?) ponovio pitanje. Rezultat je bio isti. U zemlji u kojoj se blizu devedeset posto stanovništva izjašnjava da su katolici iznenadna brzopotezna, ma kako slučajna i nepouzdana, anketa upozorava kako bi strašno uzak mogao biti krug publike koja reproducira samu sebe u današnjim našim kazalištima. A kazalište bez publike poput svijeće bez zraka može biti samo u agoniji. Između ostaloga zato su i zbog okupljanja šire publike i oživljavanja njezina zanimanja susreti na Gavellinim večerima više nego dobrodošli.

Marija Grgičević