Knjige kao zvijezde

Knjige kao zvijezde

Frankfurtski sajam knjiga i ove je godine, iako uz manje književnih zvijezda nego inače, jurio za superlativima — više posjetitelja nego lani, više izlagača, više novih izdanja

Na hrvatskom je štandu bilo 29 nakladnika s tisuću izdanja, ali, uz iznimku jednoga dramskog pisca i jednoga bivšeg ministra, nisu predstavljeni autori. Oni se čuvaju za više autorski sajam u Leipzigu, gdje bi Hrvatska po svemu sudeći za tri godine trebala biti tematsko težište, pandan frankfurtskoj zemlji gostu.

Manje zvijezda

Hrvatska je u tom smislu bila posve u frankfurtskom trendu — uz 280.000 posjetitelja, 10.000 više nego prošle godine, rekordnih 7200 izlagača iz 101 zemlje, i 100.000 novih izdanja, broj književnih zvijezda bio je ispodprosječan. U Frankfurtu su bili Nick Hornby, Cees Noteboom i Ingo Schulze, a uz njih i još nekoliko poznatih imena, čak su i otvorene rasprave međunarodnoga centra bile slabije popunjene književnicima, a među najpoznatijim osobama ove godine u Frankfurtu bili su ljudi kojima je pisanje tek dodatna zarada — glumica Isabella Rossellini, pop–zvijezda Nena, dosadašnji njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer ili autor Asterixa Albert Uderzo. Iznimka je, jasno, bio Orhan Pamuk, dobitnik najvažnije njemačke kulturne nagrade, Mirovne nagrade njemačkoga knjižarstva, popraćene iznimnim medijskim zanimanjem ne samo zbog čisto njemačkog zanimanja za zemlju odakle joj dolazi dva milijuna useljenika, kao i za sve što je povezuje s Europom u trenutku kad su pristupni pregovori EU s Turskom počeli zahvaljujući uvelike i njemačkom ustrajavanju. Interes oko Pamuka i njegova govora u Paulskirche plod je činjenice što bi u inozemstvu najpoznatiji turski pisac, autor Snijega, po ocjeni »New York Timesa«, »najvažnijeg stranog romana godine« u domovini mogao završiti u zatvoru zbog diranja u turski politički tabu — genocid nad armenskim kršćanima. Iako Pamuk nikada nije spomenuo riječ genocid, optužen je za »vrijeđanje turske nacije«, a hajka je u domovini očito toliko jaka da si je Pamuk intervjuom u njemačkoj priskrbio još jednu optužbu, ovaj put za vrijeđanje turske vojske. No, njegov laudator, liričar Joachim Sartorius, vratio se književniku Pamuku, »sretnom slučaju, kakav je posljednji put viđen u 19. stoljeću«, jedinom autoru koji Europljanima objašnjava duhovnu srž Turske, »na isti način na koji Dostojevski objašnjava Rusiju, Balzac ili Flaubert Francusku«. Sam Pamuk u govoru je izbjegao kontroverzne tonove, dovevši tek u izravnu vezu instrumentaliziranje pitanja turskoga članstva u EU u zapadnoj Europi s jačanjem »tupog antieuropskog nacionalizma« u Turskoj. U svakom slučaju, Mirovna je nagrada ove godine bila ono što u biti i jest — politička nagrada koja se predaje autorima i za ono što su napisali i za ono za što se zalažu, za što je dovoljno pogledati popis dosadašnjih dobitnika, među kojima su i Vaclav Havel, Albert Schweitzer ili Jürgen Habermas, ili prisjetiti se kontroverzna govora Martina Walsera 1998, u kojemu se usprotivio »instrumentalizaciji Holokausta« i pobrinuo se za višegodišnje polemike.

Nova nagrada

Čisto književno, Frankfurt je pak od ove godine podebljan novom nagradom za roman na njemačkom jeziku, koji je u prvom izdanju otišao mladom autoru iz Salzburga Arnu Geigeru za obiteljsku kroniku Es geht uns gut, pobjedniku u konkurenciji vrlo jakih novih imena, poput svoga zemljaka Daniela Kehlmanna s romanom Die Vermessung der Welt, pa se nadamo da će konkurencija biti jaka i sljedećih godina. No, Frankfurt je ponajprije poslovni sajam, a taj je njegov karakter u 57. izdanju naglašen — redovite poslijesajamske ankete među njemačkim nakladnicima pokazuju da su oni uglavnom zadovoljni. Lako je u to povjerovati pogotovo posljednja dva dana sajma otvorena publici, uključujući i nedjelju, koja je nedavno uvedena kao prodajni dan, kad svih pet sajamskih dvorana vrvi. Tih je dana interes publike ipak više usmjeren popratnim ili novim sadržajima, kakvima se Frankfurt već dulje otvara, a napose pod vodstvom novoga direktora Jürgena Boosa — tu je tako forum stripova, forum kina i televizije, odjel grafike, novi odjeli antikvarijata i igračaka ili, u povodu Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. u njemačkoj, ovogodišnji nogometni forum.

Jasno, vrlo je posjećena bila i dvorana Koreje. U Europi prilična nepoznanica, ta polovična gošća, koja je nastupila bez komunističkog sjevera, za kojom sljedeće godine stiže Indija, svoj je nastup iskoristila kao nijedna zemlja do sada — rekordnim ulaganjem od petnaest milijuna eura, u Frankfurtu je sagradila korejski vrt, u njemačku dovela 62 pisca i, najvažnije, za sajam prevela čak osamdeset knjiga.

Hrvatski cilj — Leipzig 2008.

Sličan posao, iako u mnogo manjem opsegu, ali s istom svrhom — upoznavanjem njemačke publike s vlastitom književnošću, imat će hrvatski nakladnici do 2008. godine. Jer, kako je potvrdio organizator hrvatskoga predstavljanja u Frankfurtu, Srećko Lipovčan, s direktorom Leipciškog sajma knjige dogovoreno je da Hrvatska te godine postane Schwerpunkt — tematsko težište. Na taj, više od frankfurtskog, autorski sajam već sljedeće godine ide više autora nego do sada, a zatim se, kaže Lipovčan, treba krenuti u prevođenje dvadesetak knjiga, kako bi bile spremne za Leipzig 2008. U tom smislu Lipovčan pozdravlja osnivanje odjela Ministarstva kulture koji će pomoći promociji hrvatske književnosti u inozemstvu, dok je u Frankfurtu bio i jedan od rijetkih hrvatskih autora kojemu logistička potpora više očito nije potrebna, Miro Gavran. »U posljednjih dvadeset godina imao sam osamdeset premijera izvan Hrvatske, uglavnom nisu bile sufinancirane s hrvatske strane, ali svaki je oblik pomoći dobrodošao«, kaže najizvođeniji hrvatski dramski pisac, koji je u Frankfurtu obilježio osobni rekord — deseto izdanje romana Judita, koje je predstavio u društvu svojih bečkih i petrogradskih nakladnika. Drugo autorsko predstavljanje bilo je ono Mate Granića s knjigom Vanjski poslovi. Iza kulisa politike. Sjećanja bivšega ministra vanjskih poslova na svoju ulogu u prvih petnaest godina hrvatske samostalnosti prva su knjiga nove Algoritmove edicije Naša stvar. Kako tvrdi urednica Irena Miličić, knjiga nije nastala iz potrebe da se Algoritam pridruži trendu memoarskoga štiva ili političarskih biografija. »Knjiga je nastala isključivo kao plod ideje da se da riječ ljudima koji imaju potrebu kritički govoriti o svom profesionalnom trenutku u hrvatskoj stvarnosti, kritički artikulirati svoju profesionalnu riječ«, kaže Irena Miličić o knjizi u kojoj Granić nudi pregled nedavne prošlosti, ali ispričan iz osobne perspektive, na osnovi sjećanja na godine rata, anegdote s međunarodnih pregovora, raslojavanje HDZ–a, Tuđmanovu smrt. »Potreba da se djeluje naglasak je edicije, koja bi trebala postati platforma za takvu vrst izraza relevantnih osoba. Takav je i sljedeći projekt, Kultura neznanja Darka Polšeka«, dodaje Irena Miličić.

Iva Krtalić Muiesan