JUPITER IZVAN ORBITE

JUPITER IZVAN ORBITE

Stigao je iz Sesvetskoga Kraljevca i ušao u legendu. Jura Stublić, jedan od najvažnijih autora novoga vala, karizmatično je šetao u bijelom baloneru na potezu Mali Kavkaz — Blato, zagrebačkom tobacco roadu s kraja sedamdesetih. Upijao je grad i u svojim ga pjesmama, koje su nastajale brzo i spontano, opjevao svježinom doživljaja kakav je mogao imati samo darovit mladić s periferije. Upravo tim skladbama bio je posvećen koncert iz novoga ciklusa Tvornice, pod naslovom 25 godina Kulušića. Klub–sinonim novoga vala koji danas, od Tvornice odijeljen tek parkom, miruje u mraku, bio je poprište najboljih nastupa skupine Film — energične petorke koja je Stublićeve zarazne i pamtljive power pop–melodije izvodila s nevjerojatnim poletom, najbolje zabilježenim na mini–LP– albumu Film u Kulušiću Live!, snimljenu u veljači 1981. Ove večeri, četvrt stoljeća poslije, jedine poveznice u nastupu najnovije inkarnacije skupine s tim slavnim danima bile su stare skladbe, solidan Stublićev vokal i euforija publike, čiju su većinu činili oni koji su se rodili znatno nakon legendarnoga koncerta. Iako se Stublić, nastupom u Tvornici prije dvije godine, znatno primaknuo izvornoj energiji i senzibilitetu ranog Filma, napokon obuzdavši katastrofalnu fazu iz devedesetih, ovom je prigodom pokazao da se nije pomaknuo dalje. Vječni hitovi Neprilagođen, Moderna djevojka i Zamisli život u ritmu muzike za ples, iako su imali malo od nekadašnje neponovljive eksplozivnosti (Stublić je ipak već prebacio pedesetu), izvedeni su znatno uvjerljivije od, recimo, Kad si mlad ili Zajedno, unakaženih novim aranžmanima. Razvodnjavanje su doživjele i neke skladbe iz kasnijega razdoblja originalnog Filma, kao i one iz druge polovice osamdesetih. No, i te pjesme — Boje su u nama, Dom, Sjećam se prvog poljupca, Dobre vibracije i Srce na cesti, u kojima se još osjetio Stublićev smisao za kvalitetnu pop–melodiju, pokazale su koliki je razdor između razdoblja prije i nakon devedesete, kada je, skladbama poput očajne Chicago autorski dodirnuo samo dno. Baš ustrajavanje na nekima od takvih skladbi, kojima je pripao prostor pred sam kraj nastupa, umjesto onih poput neizvedene Odvedi me iz ovog grada, ukazalo je na duboku autorsku i diskografsku krizu koja Stublića prati već godinama i kojima polako uspijeva zasjeniti sve dobro napravljeno u osamdesetima.

Ne da je o tome razmišljala mladež dok je skandirala — »Jura, Jura«. Ona je danas ionako izložena i mnogo gorim stvarima negoli su i najveći Stublićevi promašaji, a nemaju ni hendikep doživljaja originalnoga Filma s početka karijere. Šteta je što ovom prigodom Jura Jupiter (novovalni Stublićev pseudonim), kako se više puta sam predstavljao tijekom nastupa, nije kao goste pozvao članove originalnog Filma, no tu već, vjerojatno, zadiremo u sferu nekih neriješenih odnosa.

Film je nekada bio odličan sastav i velika klupska atrakcija predvođena izvanserijskim autorom, pa je i ovakvo podsjećanje na slavne dane imalo smisla.

Velimir Cindrić