DAMIR DIČIĆ (1938 – 2005)

Hrvatski je jazz u utorak 18. listopada izgubio važno i istaknuto ime. U Zagrebu je u 67. godini nakon kraće i teške bolesti nenadano preminuo gitarist, skladatelj, aranžer i prijatelj Damir Dičić. Rođen u Zagrebu 1938, Dičić nakon položene mature upisuje studij prava, koji će nakon snažne odluke da se u potpunosti posveti glazbi napustiti. Najprije je počeo učiti svirati trubu, da bi se potom latio gitare, koju će nadaren kakav je bio kao samouk sa tek nešto privatne poduke ubrzo svladati. Još neodlučan kojim glazbenim putem krenuti, susreo se preko gramofonskih ploča i radio–emisija s jazzom velikana gitare Barneya Kessella i Wesa Montgomeryja. Time je njegov životno–glazbeni put bio određen te počinje prvim profesionalnim nastupima s Boškom Petrovićem, Zdravkom Šatrakom i Borisom Beninijem. U Dičićevu će daljem glazbenom razvoju i djelovanju zapaženu ulogu odigrati i suradnja s Tomicom Simovićem, u čijim je projektima sudjelovao. U malim se jazz–sastavima pojavljuje početkom šezdesetih godina na međunarodnim festivalima jazza na Bledu, da bi već godinu–dvije poslije poput brojnih tadašnjih džezista otišao u inozemstvo, nastupajući u Parizu, Švicarskoj i njemačkoj. U Zagreb se vraća 1970, gdje ga dočekuje poziv za odsluženje vojnog roka. Nakon povratka započinju njegove intenzivnije suradnje s istaknutim imenima domaćeg i stranog jazza, nastupi na jazz–festivalima te stalan posao gitarista u Plesnom orkestru tadašnje Radiotelevizije Zagreb. Usporedno s tim programskim obvezama Dičić je član ansambla B. P. Convention Big band i B. P. Convention All Stars. S Boškom Petrovićem kao skladatelj, aranžer i cooleader vodi Petrović – Dičić Big band, s kojim nastupa na Jazz Fairu u Zagrebu. Nastupa s brojnim stranim jazz–glazbenicima, pretežito onima koji gostuju u B. P. klubu, među kojima vrijedi spomenuti: Ernieja Wilkinsa, Atilu Zollera, Alberta Mangelsdorffa, Ericha Kleinschustera, Csabu Deseöa, s kojim u Mađarskoj radi u kvartetu, Joe Passa, Buddyja DeFranca, Mundella Lowea te naravno i s većinom najistaknutijih domaćih džezista. Sad već pod snažnim utjecajem Joea Passa formira i vlastite male sastave pretežito komornoga tipa. Kao član spomenutih većih korpusa zabilježen je na albumima Četiri lica jazza, Star Dust, Easy Living, Soul Street, With Pain I Was Born i Out Of The Past, a od diskova valja spomenuti one ostvarene s Buddyjem DeFrancom i Joeom Passom, za čiji je program napisao sve aranžmane, te CD Tender Touch ostvaren s formacijom trija. Iako se u posljednje vrijeme povukao iz aktivnijega jazz–života, izdao je i posljednji disk s trojicom naših solista i String Quartetom Rucner, nazvan Moonglow Serenade. Damir Dičić bio je izvanserijski jazz–glaz-benik, profilirani stilist zavidne tehnike instrumenta i velika osjećaja za ritam i frazu. Napisao je i tri knjige s naslovom Jazz gitara, koje mogu vrlo dobro poslužiti svim, a napose mladim gitaristima koji se žele baviti jazzom. Odlazak Damira Dičića velik je gubitak za našu glazbenu scenu, a u svijesti svih nas ostat će kao jedan od najistaknutijih međaša hrvatskoga jazza.