U začaranom krugu

U začaranom krugu

Uspjesi Nikše Bareze i Vjekoslava Šuteja prolaze pored nas, ne dotiču nas se, jedva da znamo za njih

Vrhunski svjetski glazbenici u dvama svjetskim opernim svetištima pjevali su i svirali protekloga ljeta po taktu dvojice hrvatskih umjetnika. Maestro Nikša Bareza dirigirao je nizom izvedaba Puccinijeve opere La Bohe`me u milanskoj Scali. Maestro Vjekoslav Šutej ravnao je trinaest izvedaba Verdijeva Nabucca na 83. opernom festivalu u veronskoj Areni. Nikša Bareza i Vjekoslav Šutej sudjeluju u zagrebačkom glazbenom životu s određenim brojem koncerata u sezoni, Nikša Bareza kao šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT, a Vjekoslav Šutej kao (još?) šef dirigent Zagrebačke filharmonije. I to je uglavnom sve. Za pultom Zagrebačke opere pojavljuju se više nego rijetko. Nikša Bareza posljednje je postavio Mozartova Idomenea 2003, a Vjekoslav Šutej iste je godine ravnao nekoliko izvedaba Aide. Jasno je da u inozemstvu tako afirmirani, cijenjeni i zaposleni glazbenici nemaju volje baviti se raspetljavanjem elementarnih stvari kao što je zapušteni operni orkestar, a nemaju ni vremena, jer se datumi predstava i do u minutu planiranih pokusa vani znaju barem dvije godine unaprijed. U nas se malošto zna dva mjeseca unaprijed. Nikša Bareza i Vjekoslav Šutej bave se svojim poslom, svojim karijerama, i nisu krivi niti su odgovorni za domaće stanje. Naša glazbena sredina može biti samo ponosna na njihova ostvarenja u Milanu, Veroni ili Beču. Kao što smo nekoć bili ponosni na niz hrvatskih opernih pjevača, koji su bili sastavnim dijelom operne elite. Ljiljana Molnar Talajić, Ruža Pospiš Baldani, Biserka Cvejić, Dunja Vejzović, Vladimir Ruždjak i niz drugih pjevača pjevali su svoj repertoar u najuglednijim europskim i svjetskim opernim kućama, a istovremeno iste uloge i u Zagrebačkoj operi. Činili su na taj način da se i zagrebačka publika osjeća dijelom svijeta. Danas su ta vremena nepovratno prošla. Zatvoreni smo u začaranu krugu raznih kriza i skandala. Uspjesi Nikše Bareze i Vjekoslava Šuteja prolaze pored nas, ne dotiču nas se, jedva da znamo za njih. Nastupne izjave nove intendantice Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Ane Lederer daju naslutiti kako je svjesna pogubne zatvorenosti. Neka joj najnoviji milanski i veronski uspjesi naših dirigenata budu izazov da tako organizira Hrvatsko narodno kazalište da oni postanu uzdanicama repertoara. Ne samo Nikša Bareza i Vjekos-lav Šutej nego i nekolicina dru-gih vrsnih dirigenata koji su isključeni iz zagrebačkog op-ernog života, na korist nekih drugih sredina, kao što je primjerice, stalni di-rigent ljubljan-ske opere Loris Voltolini.

Davor Schopf