RAVI COLTRANE

U sklopu nedavne europske turneje saksofonist i skladatelj Ravi Coltrane nastupio je i u susjednoj nam Mađarskoj, u sklopu programa festivala jazza višegodišnje tradicije u Nagykanizsi. Bio je, ili je barem trebao biti, ovogodišnja američka programska atrakcija, kao što su to do sada primjerice bili trio gitarista Johna Abercrombieja ili kvartet alt–saksofonista Stevea Colemana. Prijepodne na dan nastupa pred svega nekoliko novinara Ravi Coltrane održao je i tiskovnu konferenciju, tijekom koje su se, ponajprije zbog pomanjkanja zanimljivijih ili stručnijih pitanja, mogli čuti samo općeniti podaci izneseni tematski u dva dijela. U prvom je Coltrane sin govorio o neizbježnoj temi, privatnoj i glazbenoj ulozi svog oca, glasovita sopran– i tenor–saksofonista Johna Coltranea, te o nekim glazbenicima koji su poput pijanista McCoya Tynera ili bubnjara Elvina Jonesa s njim surađivali. U drugom se dijelu Ravi, rođen 1965, raspričao o svom životu i dosadašnjem putu mlada glazbenika odrasla i stasala u karakterističnoj obiteljskoj atmosferi, jer su mu oba roditelja, otac John Coltrane i majka jazz–pijanistica Alice Coltrane, bili izvorište i temelj glazbenog odgoja i usmjerenja. Svjestan ne baš laka i odgovorna nasljeđa, Ravi se, koji je ime dobio po glasovitom indijskom umjetniku na sitaru, Raviju Shankaru, odlučuje poći stopama nadgrađe onog tipa jazza koji je svojim djelovanjem zacrtao njegov otac. No njegov se programski i interpretativni pristup i koncept mijenjaju i razlikuju od prigode do prigode, od nastupa do nastupa. Jednom će to biti posezanje za očevim skladbama, drugi put za slobodnijim tipom improvizacije, a treći je trend, u ovom trenutku za njega i najkarakterističniji, takozvani straight ahead jazz. U tom smo ga stilu 8. listopada u Nagykanizsi i čuli, i to u programu vlastitih skladbi duga trajanja, koje je uigrano izvodio s kvartetom u kojem su nastupili: pijanist Luis Perdomo, kontrabasist Drew Gress i bubnjar Al Strickland. Mijenjajući sopran– i tenor–saksofon, Ravi Coltrane predstavio je program sa svog najnovijeg diska snimljena u veljači ove godine. Riječ je svakako o tehnički sigurnu glazbeniku koji izvedbe temelji na dugim i zamršenim improvizacijama, varirajući ih srećom iz korusa u korus u harmonijskim okvirima. Na isti način temu u solima tretiraju i ostali članovi kvarteta, s tim da bubnjar Strickland u pojedinim izvedbama vrlo glasno fila od prvog do posljednjeg takta. Stječe se dojam da pojedini solisti u tom velikom broju korusa i nemaju više što reći, primjerice pijanist Perdomo, koji se nerijetko ponavlja, svira klišeje i rabi obrate akorda. Budući da je Ravi Coltrane bio zvijezda dvodnevnoga programa festivala, očekivale su se, kao i prošlih godina, kad bi nastupale američke grupe, burne reakcije prepune dvorane, no to se nije dogodilo, pljesak je bio dosta mlak u usporedbi, primjerice, s nekim mađarskim sastavima. Pojava Ravija Coltranea podsjeća na slučaj saksofonista Deweya Redmana, čiji sin Joshua, s istim instrumentom, danas žanje zamjetne uspjehe. I Dewey Redman je, kao i Archie Shepp, Pharoah Sanders i pokojni George Adams, izraziti sljedbenik Johna Coltranea. Joshua i Ravi, koji je studirao na kalifornijskom Institut of the Arts, ipak se razlikuju, Ravi Coltrane je i po ponašanju i stilski bliži Steveu Colemanu, no veže ih zajednički nazivnik današnjega suvremenog modernog crnačkog jazza.