Palac dolje–gore

Palac dolje–gore

Najslabija karika je promijenila voditeljicu i uz porast kvalitete bilježi i sve veću gledanost

Tko ne zna u kom grmu leži zec?

Komu glava služi samo za nošenje šešira?

Tko neće ići kući pjevajući?

Ako ste u odgovoru na barem jedno od postavljenih pitanja prepoznali sebe, onda svakako niste pogodan kandidat za natjecatelja u kvizu Najslabija karika, još jednom HTV–ovu licencijskom projektu, izvorno preuzetu s BBC–a, a popularnu diljem svijeta, čijim je pokretanjem prije otprilike godinu i pol katedrala duha s Prisavlja dočekala pojavu konkurentskog i tada obećavajućeg RTL–a.

Dobitna kombinacija

Dok je program koji otad možemo pratiti »samo na RTL televiziji« unatoč živim bojama i šareno dizajniranim studijima uspio razočarati i najdobrohotnije gledatelje (čast rijetkim iznimkama poput Knjazove Mjenjačnice i donekle Retromanije), Najslabija karika u međuvremenu je promijenila voditeljicu (u reakcijama presporu glumicu Ninu Violić zamijenila je jezičava Daniela Trbović) i uz porast kvalitete bilježi i sve veću gledanost. Za program koncipiran kao kombinacija psihološkoga pritiska na natjecatelje i njihova neprestanog ironičnog ritualnog ponižavanja (koje nikad ne valja shvatiti ozbiljno), to je priličan uspjeh, osobito ima li se na umu da je projekt isprva naišao na podijeljene reakcije publike. Nesvikli da ih se za pogrešan odgovor u kvizovima zadirkuje i gotovo vrijeđa, natjecatelji i gledatelji su mahom mlako i s neodobravanjem dočekali novi kviz, što je Ninu Violić ubrzo stajalo voditeljske karijere. Kad je ekvivalent temperamentnoj i nemilosrdnoj Anne Robinson, voditeljici Najslabije karike na BBC–u, prije godinu dana pronađen u podjednako elokventnoj i na ponižavanje osmero kandidata uglavnom skromna znanja spremnoj Danieli Trbović, definirana je dobitna kombinacija zahvaljujući kojoj kviz u novoj sezoni gledamo svakoga radnog dana. Premda njegova kvaliteta ovisno o natjecateljima oscilira iz emisije u emisiju, uvijek raspoložena Daniela jamči solidnu polusatnu zabavu pred malim ekranom.

Raspoloženje i nadahnuće

O raspoloženju i nadahnuću Željka Pervana presudno ovisi i uspjeh game–showa Uzmi ili ostavi, također projekta preuzeta od nizozemske tvrtke Endemol. Nakon što je petnaestak godina proveo u financijski ugodnoj zavjetrini OTV–a, gdje je Večernju školu i kojekakve besmislene projekte poput Pervanova i Obećane zemlje s vremenom pretvorio u neduhovite i negledljive poligone za testiranje izdržljivosti gledatelja zasutih lavinom reklama, Pervanu je dolaskom na državnu dalekovidnicu sjekira opet upala u med. Premda kao alibi ponekad navodi i zafrkanciju na račun Dostojevskog, Tolstoja i Gospode Glembajevih, humor nekadašnjega zločestog djeteta iz etera zagrebačkog Radija 101, koje uživa ugled najduhovitijeg Hrvata i jedinoga pravog domaćeg komičara, pripovjedača (stand–up com.), mahom se svodi na variranje uvijek istih, odveć nacionalizmom obojenih viceva o Slovencima, i bradatim dosjetkama na račun stereotipnih predodžbi o tjelesnim i karakternim različitostima stanovnika hrvatskih regija. Budući da se u game–showu Uzmi ili ostavi jednostavnim i nezanimljivim otvaranjem kutija za novčane i materijalne nagrade u vrijednosti od 0,50 do 500 000 kuna natječu predstavnici dvadeset hrvatskih županija i grada Zagreba, njegov humor ipak donekle nailazi na plodno tlo. Opaskama o lijenim Dalmatincima ili kršnim Ličanima sposobnim rukama iščupati bukvu i nokautirati medvjeda, Pervan Uzmi ili ostavi pretvara u vlastiti talk–show koji ponajprije i prati publika željna takva tipa humora. A ako poput potpisnika ovih redaka ne pripadate toj ciljanoj gledateljskoj skupini, uvijek vam ostaje mogućnost da se uz Danielu Trbović zapitate tko zaslužuje ponovno sjesti u večernju školu?

Josip Grozdanić