Minuciozno propitivanje

CD KLASIKA: Hrvatska glazba za violinu i orgulje, Tonko Ninić & Anđelko Klobučar / Mario Penzar, Cantus, 2004.

Fenomen zvuka

U žanrovskom razvoju hrvatske klasične glazbe zahvaljujući povijesnim okolnostima nailazimo na niz rupa, pa su često nužni izvanjski pokušaji rekonstrukcije tradicije. Primjer je tih nedvojbeno korisnih nastojanja i ovaj nosač zvuka sa skladbama i obradama za razmjerno nekonvencionalan komorni sastav violine i orgulja iz pera hrvatskih skladatelja dvadesetoga stoljeća. Rodonačelnikom te (nipošto u pejorativnom smislu) umjetne tradicije može se smatrati djelo jednoga od prvih hrvatskih glazbenika duboko začuđenih fenomenom Zvuka, Sonata religiosa Josipa Štolcera Slavenskoga. Razarajući formalne konvencije duboko tradicionalnoga žanra poput sonate upravo uz pomoć violine i orgulja, kontroverzni Međimurac pružio je poticaj čija je dalekosežna posljedica i ovaj CD s izvornim skladbama za taj sastav Tomislava Uhlika, Adalberta Markovića i Marka Ruždjaka te obradama skladbi ili stavaka koje su na inicijativu organizatora glazbenog života ili pak samih izvođača napisali Miroslav Miletić, Frano Parać i Anđelko Klobučar. Šarolik je to spektar glazbe koja rijetko slijedi Štolcerovu specifičnu poetiku, ali gotovo uvijek nameće kolorističke osobitosti suradnje dvaju zapravo disparatnih glazbenih instrumenata. U obradi drugoga stavka Klobučareva Drugog koncerta za violinu i gudače, a pogotovo u Muzici za Tonka Adalberta Markovića u prvom je planu solistički tretirana violina, pa tu Ninićev romantičarski glazbeni senzibilitet najbolje dolazi do izražaja, u ekspresivnim promjenama tempa i artikulacije. U čisto kompozicijskom smislu izrazito je zanimljiv drugi stavak Paraćeva Koncerta za gudače, uspješno prenesen u medij violine uz pratnju orgulja. Slobodne varijacije na međimurski napjev u Uhlikovoj Baladi i čuveni, izvorno filmski Miletićev Monolog, koji u inačici s orguljskom pratnjom mnogo dobiva na ugođaju, pružili su još jednu prigodu za dokazivanje glazbeničke pouzdanosti kako Klobučara, tako i Penzara, koji orguljsku dionicu izvodi u Uhlikovoj i Štolcerovoj skladbi. Ruždjakov Risposte u ovoj maloj antologiji skladateljski je najsličniji Sonati religiosi, pa se ona s njome logično i privodi kraju. Ovakve i slične inicijative hrvatskoga glazbenog izdavaštva nedvojbeno su za svaku pohvalu.

Ivan Ćurković