Čitanje razglednice

Čitanje razglednice

Stipo M. Crnjak, Pozdrav iz Livna. Livno na razglednicama i poštanskim markama od 1878. do 2004, Ogranak MH Livno, 2005.

Knjiga Stipe M. Crnjaka pod naslovom Pozdrav iz Livna sastoji se od dva dijela: tekstualnoga i slikovnoga. Tekstualni dio smješten je na početak knjige, a donosi osnovne podatke o Livnu i njegovoj okolici, sažeti pregled povijesti grada Livna iz pera Damira Tadića te Crnjakovu kratku povijest razglednica kao poštanskoga medija s posebnim obzirom na tu povijest u gradu Livnu. Slikovni dio sastoji se od 203 prikaza Livna od kraja 19. stoljeća do naših dana. Riječ je uglavnom o razglednicama i o nekoliko dopisnica, odnosno omotnica i poštanskih maraka sa slikama Livna i njegove uže okolice te s likovima znamenitih ličnosti koje su obilježile livanjsku prošlost poput fra Lovre Karaule i Silvija S. Kranjčevića. Razglednice su poredane kronološkim redom, svaka s osnovnim podacima o motivu, nakladniku i datumu kada je poslana. Na kraju knjige izbor je iz literature o Livnu te bilješka o autoru knjige, Stipi Crnjaku — livanjskome đaku i sarajevskom studentu, a unatrag dvadesetak godina i zagrebačkome fotografu.

Dokumentarna važnost

Pozdrav iz Livna tip je ilustrirane monografije ponajprije dokumentarne važnosti, i to posredne i neposredne. Neposredna važnost tiče se glavnog sadržaja monografije, a to su razglednice koje u knjizi funkcioniraju kao usustavljeni i stručno opisani eksponati. Posredna važnost odnosi se na motive koje razglednice prikazuju, a oni su međusobno povezani prostorom grada u vremenskoj panorami duljoj od stotinu godina. I na jednoj i na drugoj razini knjiga se nudi kao jedinstven, zanimljiv i vrijedan projekt, mnogo složeniji negoli se to na prvi pogled čini. Naime, dobro upućen u više nego stoljetnu tradiciju razglednica, odnosno ilustriranih dopisnica (prva izrađena u Beču 1870), u njihovu raznovrsnost te u društvenu, kolekcionarsku i intimnu, odnosno u porodičnu, obiteljsku i osobnu važnost tih šarenih frankiranih kartica — koje su još jučer, iz većih ili manjih daljina, donosile redovito samo radosne vijesti dragih nam ljudi, a danas polako nestaju pred mobitelima i internetom — Crnjak je svoj profesionalizam i znatiželju, ali i nostalgiju i strast, podredio rodnome gradu Livnu. Odlučivši se za izbor očuvanih, poznatih i njemu dostupnih razglednica, od najstarije (iz godine 1915, ali s motivom iz 1878), do najnovije (iz godine 2002), Crnjak se ujedno odlučio za presjek povijesti jednoga medija, da prikaže put koji je u stogodišnjoj prošlosti prošla razglednica. Dakako, ne bilo koja, nego poštanska razglednica na papiru, i to s prizorima istoga urbanog pejzaža u trima tehnikama — crtežu (litografiji), slici i fotografiji.

Kaleidoskop mijena

Na taj način Crnjakova monografija priča priču o razvoju likovnoga umijeća i fotografske vještine na zadanu temu, priču koja u dubini krije druge priče, poput one o proizvodnji, tipovima i formatu papira, o fotografskim pločama i svjetskim tvrtkama koje su ih izrađivale, o tajanstvenom zanatu, fotografima i fotoradionicama, koje su sebe rado nazivale studijima — do onih o fotoaparatima, čuvenim markama i o oku koje je stajalo s onu stranu objektiva najčešće izvikujući riječ koja bi mamila ravan pogled i vječni osmijeh: Ptičica... i — škljoc! Drugu priču pričaju slike. Poredane u nizu od čak dvije stotine i u rasponu od gotovo stotinu godina, složene razglednice doimaju se kao kaleidoskop u kojemu se zrcali prošlost grada te prate sve njegove mijene — nestanak putova i prečaca, kuća, drvoreda, klupa i spomenika, ali i nastanak novih ulica, novih kuća s nekim novim prometalima i novim prolaznicima slučajno zatečenima ili namjerno uhvaćenima u objektiv znane i neznane kamere. Po promjenama koje se zapažaju u detalju, ali i po perspektivi grada koji se razvija i širi od jezgre ispod Dumana s jedne strane Bistrice da bi se u bližoj prošlosti grad prosuo i na drugu stranu svoje rijeke, Livno se svaki put, na svakoj novoj slici, nastoji svidjeti i sebi i svomu snimatelju, koji se upinje svaki put da ga uhvati u njegovu, dakako, najboljem svjetlu. Razglednice, uostalom, tomu i služe. Ima još jedna, treća priča, koja se u knjizi ne vidi. Ona je, naime, na reversu, tj. na poleđini razglednica, a tu priču ispisale su razne ruke raznim rukopisima, u raznim vremenima i zemanima, ali zato uvijek na istome mjestu i uglavnom u istome raspoloženju — u Livnu, ispod Crvenice, na Dumanu, pokraj Bistrice, usred ovoga sokaka ili one mahale, bašče ili kavane, ovoga ili onoga mlina, ispred mosta, konaka, Kaićeva hotela ili Tomislavova spomenika, Narodne osnovne ili Srednje strukovne škole, Spljetske ili Ulice kneza Mutimira... s neizostavnim pogledom ponekoga vitkog minareta sa stare džamije ili franjevačkog samostana na obližnjoj Gorici i malo podaljoj crkvi vidoškoj. Svim njima zajedničko je uzbuđenje, koje se ne vidi, i tekst koji se najjasnije vidi: Pozdrav iz Livna! Lajtmotiv, otisnut ili napisan, na jednoj ili na drugoj strani, i zato nimalo slučajno on zauzima i počasno mjesto na cijeloj knjizi kao njezin najprikladniji naslov. Pridružujući se i ne toliko brojnim gradovima koji o sebi imaju ovakvu monografiju (a, parafrazirajući Matoša, grad koji nema svojih razglednica nije grad!) knjiga Pozdrav iz Livna Stipe Crnjaka, kao još jedna priča o još nekome Livnu koje traje i mijenja se, na kraju otkriva i na jedinstven način potvrđuje urbani identitet toga staroga i po mnogočemu osebujna bosanskoga grada, kojeg odavno bije glas da je sav sazdan od svjetla i vjetra.

Vinko Brešić