Vijenac 302

Glazba, Kolumne

Mladen Mazur: JAZZ AD LIBITUM

U NOVOM DOMU

U NOVOM DOMU

Na tiskovnoj konferenciji koju je Hrvatska glazbena mladež priredila u utorak 27. rujna predstavljena je nova sezona HGM–ova Jazz orkestra Zagreb, koji od 2002. djeluje u sklopu aktivnosti spomenute institucije te, nakon razilaženja sa zagrebačkim Kaptol centrom i Tvornicom, i nov prostor, u kojem će orkestar svake prve nedjelje u mjesecu davati svoje redovite koncerte iz serije nazvane Sunday Nights. Programe su kao i novu lokaciju predstavili ravnateljica HGM–a Dubravka Dujmović–Kušan, urednik glazbenog programa Hrvatskoga radija Zoran Brajša te stalni voditelj orkestra i dirigent iz Leibnitza u Austriji, Sigi Feigl, poznat i kao vrstan tenor–saksofonist. Najavljena sezona orkestra ima kao i prošlih godina tematska obilježja s gostovanjima nekih stranih solista i sastava, koje dirigent, povezan s Odjelom za jazz Glazbene škole u Grazu, dovodi iz tog grada. Najavljeni programi sadrže tako nastupe saksofonista, aranžera i skladatelja Boba Mintzera i njegova fuzijskog kvarteta Yellowjackets, tenor–saksofonista Dona Menze i kontrabasista Johna Claytona iz Sjedinjenih Država, vokalni sastav Man Sound iz Ukrajine, zatim koncerte posvećene opusima Miljenka Prohaske i Buddyja Richa, koje smo već slušali u izvođenju Big banda HRT te na kraju i varaždinskog gudača Krešimira Lazara. Budući da je big band HGM–a skup, i za organizaciju dosta zahtjevan projekt, u kojem uz austrijske, slovenske i makedonske, mahom mlade glazbenike, sudjeluju i hrvatski glazbenici, predstavljen je i niz sponzora: Grad Zagreb — Ured za obrazovanje i kulturu, Ministarstvo kulture RH, Veleposlanstvo SAD u Zagrebu, Centar za kulturu Novi Zagreb, Matica iseljenika Hrvatske, Hrvatsko društvo skladatelja, Euro–Unit d.o.o., Yamaha te još neki. U HRT–u, HGM–ov big band, opstojnost i edukativnu ulogu kojeg nitko ne dovodi u pitanje, pronalazi sada još jednoga moćnog sponzora, koji orkestru daje na raspolaganje najsuvremenije opremljen novi studio Bajsić i besplatnu reklamu, a HRT zauzvrat dobiva dio nedjeljnoga glazbenog programa bez naknade. No u tom se kontekstu nameću neka pitanja. U istom studiju jazz–sezonu najavljuje i naš najkvalitetniji korpus istoga tipa, kućni orkestar HRT–a, nekolicina članova kojeg svira i u big bandu HGM–a. Uloga je obaju ansambala svedena na javna snimanja, a i neke su tematske cjeline preuzete iz starijih programa orkestra kuće. Za prosječna slušatelja nedjeljnoga programa radija ni kratice HRT i HGM nisu baš udaljene, te se s obzirom na trenutačnu razvikanost big banda HGM–a i atraktivnost njegovih najavljenih programa, stječe dojam da HRT svjesno ili nesvjesno svoj big band s više od polustoljetnom tradicijom dovodi u konkurentsku situaciju unutar vlastite kuće. U nešto sam se od toga uvjerio već tijekom prvoga dobro posjećena koncerta, u nedjelju 2. listopada, kad je uz HGM–ov Jazz orkestar gostovao američki tenor–saksofonist Bob Mintzer sa svojim dugogodišnjim sastavom Yellowjackets. Ukoliko nekomu do sada nije baš bio jasan termin jazz–rock ili fuzijski jazz, trebao je poslušati prvi dio koncerta, u kojem su žuti sakoi ispunili najveći dio programa. U tom smo dijelu orkestar pod Feiglovim ravnanjem čuli u samo dva aranžmana, i tek s jednim jazz–standardom, April In Paris. Cijeli je naime koncert bio podređen isključivo skladbama i aranžmanima Boba Mintzera, koji je ravnao drugim dijelom koncerta. HGM–ov big band u svladavanju tih aranžmana i nije imao nekih ozbiljnijih problema, odsviravši ih korektno, ali u dakako svojoj klasi interpretacije, živnuvši na samu kraju, kad su ulogu ritam–sekcije preuzeli pijanist Russell Ferante, kontrabasist Jimmy Haslip i bubnjar Marcus Baylor. Ispred orkestra bio je tenor–saksofon Boba Mintzera, vrlo dobra instrumentalista, koji bi prema svojim kvalitetama trebao kao solist sjediti u nekom profesionalnom big bandu, a ne godinama se trošiti u sferi pop–rocka i danas već prevladana fuzijskog jazza, u čemu bi zacijelo kao džezist bio cjenjeniji. Nečije je glazbene afinitete, eto, ponekad teže shvatiti, ali ih treba poštovati.

Vijenac 302

302 - 13. listopada 2005. | Arhiva

Klikni za povratak