Oživljena reprezentativna vila

Oživljena reprezentativna vila

Berislav Valušek, Vila Angiolina u Opatiji, foto Damir Fabijanić, Festival Opatija, Opatija, 2005.

Osobna karta Opatije dobila je vlastitu osobnu kartu. Vila Angiolina, s kojom započinje ispisivanje 160. godišnjice opatijskog turizma, predstavljena je nedavno objavljenom monografijom, slikovno–verbalnom potvrdom autentičnog arhitektonskog projekta uklopljena u opatijski ambijent i prepoznatljiv turistički identitet.

Bogato opremljeno dvojezično izdanje rezultat je rada dvojice stručnih poznavatelja arhitekture i likovnosti. Povjesničara umjetnosti i muzealca, likovnog kritičara i publicista sa radnim sjedištem u Rijeci i Opatiji Berislava Valušeka (autora tekstualnog dijela i urednika monografije) te poznatog hrvatskog fotografa Damira Fabijanića, specijalizirana u arhitektonskoj i pejzažnoj fotografiji. Pregledno strukturiran, popularno i elokventno pisan, stručno vođen sadržaj svjedoči o Opatiji, Vili Angiolini, arhitektonskoj baštini vile, prvom vlasniku Higinu Scarpi te značenju obitelji Scarpa za riječko–opatijsko područje. Skladno uklopljene, reprezentativne fotografije Damira Fabijanića, prikazi Vile Angioline i njezina ambijenta glavna su ilustrativna komponenta monografije. U suradničkom procesu oblikovanja sadržaja tvrdih korica atraktivna i jednostavna ovitka grafički je sudjelovao Studio Rašić iz Zagreba. Dekorativno naglašen, ujedno harmonizirani dizajn, transponiran je unutar pregledno osmišljena sadržaja.

Solidan i primjeren dizajn

Vizualno ritmiziran hrvatski i engleski tekst odijeljen je dokumentarnim intermezzom, raskošnom prezentacijom razglednica — fotografija nekadašnje Opatije, eksterijera vile Angioline. Uz zastupljenu arhivsku građu (planove, projekte, nacrte uglavnom prikupljene iz Državnog arhiva u Rijeci, Državne geodetske uprave u Opatiji), sadržane su i fotografije zatečenoga stanja te izvedenih radova pri restauraciji i rekonstrukciji 2001. Obnovu vile koja je izvorište monografije vodio je na temelju vlastitog elaborata Berislav Valušek, radove na unutarnjem uređenju arhitektica Grazia Tricoli iz Opatije, a nadzor Zvonimir Pliskovac u ime Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci. Uvod u Opatiju kraći je pregled povijesti turističke Opatije, bitne godine i ostvarenja koja od kraja 19. stoljeća iniciraju gospodarski i turistički uzlet mladog te brzo popularnog zimovališta i lječilišta. Vili Angiolini, signumu Opatije, posvećeno je sljedeće poglavlje, kongruentni kulturno–povijesni vodič vilom od njezina nastanka 1844. do restauracije i rekonstrukcije 2001. Baštinu vile Angioline, boravišta poznatih povijesnih osoba (ban Josip Jelačić, prijestolonasljednik Rudolf i supruga Stephanie...), zahvaljujemo prvom vlasniku i korisniku Higinu Scarpi, istaknutom riječkom veletrgovcu te inicijatoru elitnog opatijskog turizma. Reprezentativnu vilu u krajoliku stilskog modela neoklasicizma i bidermajera, iščitavamo / razgledavamo prema arhitektonskom i urbanističkom rješenju, kulturno–povijesnim obilježjima, kao i nepoznanicama, enigmama, kl(r)iznim kasnijim pregradnjama. Kvalitetno djelo nepoznatog arhitekta rekonstruirano na temelju tlocrta iz 1886. upućuje na klasičnu prostornu dispoziciju, projektiranje — oblikovanje po načelu zlatnog reza i uporabe modula. Autor ističe zanimljive alegorijske dekoracije zidova i stropa prizemlja klasičnoga vokabulara koje iluzionistički ulaze u prostor.

Ponovnom estetikom užitku pridonijelo se rekonstrukcijom i restauracijom 2001. Obnovom je dijelom vraćeno izvorno stanje, dok će potencijalna, dalja istraživanja — nova ulaganja pomiriti klasičan duh vile i njezinu suvremenu situaciju (u očekivanju primjerenih zahvata). »Zbog načina na koji je mišljena i građena (zlatni rez i modul), zbog bogate ornamentike koja ima i svoju simboliku, te zbog aritmetičkog zbroja vrijednosti arhitekture, umjetnosti, primijenjene umjetnosti i obrtničkih radova, ova je vila i poruka koju tek trebamo precizno odčitati i potpuno razumjeti.« Prošlost i sadašnjost reprezentativnog modela opatijske arhitekture vođena je sviješću o očuvanju i komuniciranju kulturne baštine, kao vrijednu modusu mišljenja i djelovanja, potrebnu stvarnosti (ne)materijalnog nasljeđa.

Ksenija Orelj