Vijenac 302

Likovnost

Izložba Dražena Trogrlića, Crteži, svibanj 2005, Muzej Mimara, Zagreb/ rujan 2005, Mali salon, Rijeka

Lucidna kombinatorika

Iza sumarnoga medionaziva izložbe zakriveni su sugestivni, lirski intonirani naslovi, predani promatraču kao likovni znakovi oslobođeni figuracije

Izložba Dražena Trogrlića, Crteži, svibanj 2005, Muzej Mimara, Zagreb/ rujan 2005, Mali salon, Rijeka

Lucidna kombinatorika


slika


Iza sumarnoga medionaziva izložbe zakriveni su sugestivni, lirski intonirani naslovi, predani promatraču kao likovni znakovi oslobođeni figuracije


U punoći zrelog autorskog opusa Dražena Trogrlića (1958), Crteži predstavljeni u Malom salonu u Rijeci djeluju kao zasebna cjelina medija — metode — modusa. Seriju radova iz 2003. moguće je izdvojiti naglašenim aspektima linearnog i geometrijskog, analitičkog i konstruktivističkog. Ujedno, crteži sudjeluju u rijetko prisutnoj, djelotvornoj i vjerodostojnoj mobilnosti, koheziji i korelaciji unutar različitih medija, prepoznatljivim energetskim izrazom, jezgrovitom formulacijom, istraživački bogatom kombinatorikom te lucidnim prostornim zauzimanjem potvrđujući već istaknuti karakter obilja i organskog jedinstva. (Mladenka Šolman).


SUPTILAN LIKOVNI IZRIČAJ

Iza sumarnoga medionaziva izložbe zakriveni su karakteristično sugestivni, lirski intonirani naslovi. Naš prostor, blistav. Nebeske ljestve. Kao ulazak u sjenke. Ljetni dan umetnut između. Uzdizanje iznad svakidašnjeg… Predani promatraču kao razlikovni otisci univerzalnoga govora, likovni znakovi oslobođeni figuracije. Sublimirana iskustva unutarnjeg/vanjskog/likovnog razvijena su unutar vibrantne mreže grafičke i kolorističke gradacije, bjeline podloge i tragova ruke. Otvaranje — geometrijski rez — čistina — gusto linearno polje — nadovezujući kromatski splet, izraz je slobodnog pretraživanja percepcije, imaginacije i stvarnosti. Na prepoznatljivim ekranoidnim poljima slobodnih margina uhvaćeno je elementarno, linija, boja, površina, zahvaćen prostor. Pulsirajuća struktura realizirana a/kromatikom olovke na papiru ritmično rekreira autorski dah i omogućuje rekonstrukciju pogleda. U neočekivanu pomaku, zgusnutu suočavanju, opuštenoj bjelini, stegnutu susretu. Serija samostalnih priča trideset radova većih formata u potpunosti je vođena linijom. Osamljenom — moćnom. Skošenom, rjeđe zaobljenom, omeđujućom, opisnom, upisanom. Uvijek odlučnom, promišljenom i stimulativnom. »... Množina takvih usporednih umjetničkih postupaka udahnjuje uvjerljivost autorovoj prosudbi kako je posljednjih godina naročito usredotočen na geometriju, svjetlo i sjene« (Darko Glavan). Crtačko događanje promiče napetim koreliranjem, osvjetljavanjem plošnosti/prostornosti, ritmom udvajanja, multipliciranja, skretanja i pomicanja linijskih silnica. Usporedno (aditivno) te dubinsko (slojevito) aktiviranje bjeline vibrira iz različitih kutova sagledavanja, potičući poniranje crtačkim svijetom, dijagramom boje, seizmografom prostora i duha.


Ksenija Orelj

Vijenac 302

302 - 13. listopada 2005. | Arhiva

Klikni za povratak