Iscrpljivanje idile

Iscrpljivanje idile

Ispod jednoznačne i otrcane fraze naslova krije se film jednostavne fabule i dosljedno provedena koncepta, u kojem autorica tematizira jednu od naših svakodnevnih i aktualnih tema — hrvatski turizam, odnosno položaj ljudi koji se njime bave i žive od ili uz njega. Snimljen u jednom kadru, statičnom, na rubu bazena učvršćenom kamerom, video prikazuje bazen u cijelosti i udaljenu, u stražnjem planu, kupačicu, samu autoricu

Rijetko se pruža prilika usporedna propitivanja percepcije jednog umjetničkog djela istodobno na dva različita izložbena mjesta. Naime, riječ je o osmominutnom eksperimentalnom filmu Tanje Dabo Dobrodošli, koji se istodobno mogao pogledati unutar reprezentativnog prvog retrospektivnoga prikaza hrvatske videoumjetnosti u 19. paviljonu Zagrebačkog Velesajma, pod okriljem MSU, i posve neovisno kao samostalno izlaganje u znatno skromnijem prostoru Galerije Križić Roban. Kolizijsko preklapanje samostalne izložbe s izborom najboljeg iz domaće videoprodukcije nije nikako povuklo negativne konotacije, nego je naprotiv potvrdilo spomenuti rad Tanje Dabo kao jedan od najboljih novijih videodjela domaće produkcije i nju samu kao referentno i nezaobilazno ime suvremene likovne scene.

Osmijeh uz rub bazena

Video je snimljen prošle, 2004. godine, i prikazan je već na nekoliko festivala filmskog i umjetničkog predznaka poput One Take Film Festivala, Dana hrvatskoga filma i dubrovačke Karantene. Ispod jednoznačne i otrcane fraze naslova krije se film jednostavne fabule i dosljedno provedena koncepta, u kojem autorica tematizira jednu od naših svakodnevnih i aktualnih tema — hrvatski turizam, odnosno položaj ljudi koji se njime bave i žive od ili uz njega. Snimljen u jednom kadru, statičnom, na rubu bazena učvršćenom kamerom, video prikazuje bazen u cijelosti i udaljenu, u stražnjem planu, kupačicu, samu autoricu. Kupačica uzima dah, uranja i doroni do ruba bazena, gdje srdačno, u samu kameru, izgovara: »Dobrodošli!« Vježba se ponavlja, kupačica se istim načinom i putem vraća do početne pozicije i ponavlja zadanu radnju, s time da istu frazu izgovara na jednom od sedam u nas najčešćih turističkih jezika. U reciprocitetu, što se više radnja ponavlja, to su vremenske stanke pri uzimanju daha dulje, a srdačan osmijeh prvog puta izobličava se u bolnu grimasu kao posljedicu naporne borbe kupačice za zrakom. Nakon sedmog pozdrava, na mađarskom jeziku, film završava početnom sličicom bazena i udaljene kupačice koja se postupno zamračuje u klasičnofilmskom završetku fade outa. Scenografija filma prikladno je estetski dotjerana, kao što i priliči turističkom filmu: lijep dan, u pozadini se naslućuje more, a kadrom dominira svjetlošću i pokretom dinamizirana površina vode bazena. I zvukovi su reducirani na stalnu podlogu zvučnog efekta pomaka vode u bazenu, koji pojačava kretanje kupačice, a periodički je probija njezino uzimanje daha i glas izgovorena teksta. Iako autorici nije prvi put da poseže za primjenom videa u dosadašnjoj umjetničkoj praksi, u kojoj joj je video uglavnom služio kao sekundarno pomagalo u dokumentaciji pojedinih umjetničkih akcija, ovdje je prvi put riječ o inicijalnoj i realiziranoj ideji eksperimentalnog filma u kojem poštuje i slijedi sve pretpostavke i zadanosti filmskoga žanra. Forma je usavršena i u nju je ravnopravno uklopljen sadržaj likovnoga karaktera — performans, u kojem se autorica koristi svojim tijelom, koje prema unaprijed zadanu konceptu (sinopsisu) postaje i djelo — ozbiljuje se i iscrpljuje kao jedina akcija i radnja filma. Uporaba vlastita tijela, repetitivnost, usavršavanje geste ili govora pripada sferi performansa, a konačan je proizvod zapravo fuzija eksperimentalnog filma i umjetnosti performansa, koja u novije vrijeme briše svako moguće njihovo razgraničenje i stvara novi žanr zasnovan na teoriji i praksi multidisciplinarnosti. U tom je žanru Tanja Dabo pronašla svoj savršen način izražavanja u kojem istodobno na osobnoj i društvenoj razini, uravnotežuje i problematizira konkretnu socijalnu situaciju, kontrolira i ujedno propituje njezinu složenost, intenzitet i dinamiku međuljudskih odnosa. Njime na najneposredniji način prenosi vlastito iskustvo i osjećaje, koje putem videomedija pretvara u kolektivnu senzaciju.

Snježana Leskovar