Daleko od oprosta

Daleko od oprosta

U svijetu Soderberghovih junaka oprostu definitivno nema mjesta

Tematska i žanrovska raznovrsnost, kao i trajno visoka razina kreativnih dosega unatoč takvoj raznovrsnosti, osnovna su obilježja Soderberghova redateljskog opusa. Ipak, potkraj devedesetih prošloga stoljeća neočekivano se nešto dulje zadržao u žanrovskom području kriminalističkoga filma. Počelo je s izvrsnim djelom Daleko od očiju (1998), ekranizacijom romana slavnog Elmorea Leonarda, u kojoj odnos odbjegla robijaša (George Clooney) i agentice FBI–a (Jennifer Lopez) prožima osebujnom senzualnošću i romantikom, a završilo tmurnom i beskompromisnom pričom o povezanosti suvremenog američkog društva s narkoticima (Traffic, 2000). Negdje u sredini toga stvaralačkog razdoblja nastala je Osveta (1999), film u kojemu ožalošćeni otac i bivši robijaš (Terence Stamp) dolazi u Los Angeles osvetiti kćer poginulu u nerazjašnjenim okolnostima. Otac ne vjeruje službenim policijskim podacima o prometnoj nesreći, a bivši prijatelj njegove kćeri (Luis Guzman) otkriva mu da je živjela s basnoslovno bogatim glazbenim producentom (Peter Fonda), sudionikom u prilično mutnim poslovima. Njegovo mukotrpno kretanje kroz losandželesko podzemlje u iščekivanju neodgodive osvete izloženo je postupcima diskontinuirane montaže, učestalim prožimanjem raznih vremena i mjesta odvijanja priče te napadnom izmjenom različitih planova i rakursa u predočavanju pojedinih prizora. Tako agresivan stilizacijski pristup znatno pridonosi ukupnom dojmu tvrda i beskompromisna ostvarenja, iako su najveća vrijednost filma odlično osmišljeni i sjajno glumački interpretirani likovi. Stamp kao autentičan izdanak ignorirane britanske donje klase, koji u procesu osvete pokušava naći iskupljenje za svoj promašeni život. Ekspresivnim izrazom lica i nesputanom tjelesnom energijom dojmljivo gradi lik žilava starca bez ikakvih iluzija, dok umontirani realistični kadrovi njegova davnog nastupa u Loachovu filmu Siromašna krava (1967) daju dodatnu punoću njegovu liku. Fonda je ljigavi producent, predstavnik iznevjerenih mladenačkih ideala i bivši konzument propale hipijevske filozofije. Njegov lik možemo protumačiti kao nakaradnu transformaciju svjetonazora Golih u sedlu tri desetljeća poslije, a istodobno gotovo vizionarski nagovješćuje slučaj Phila Spectora, slavnoga producenta koji je u svojoj raskošnoj vili ustrijelio marginalnu američku glumicu. Ne smijemo izostaviti ni Luisa Guzmana, jednoga od najdojmljivijih tumača sporednih uloga u suvremenoj američkoj kinematografiji, koji se ovdje nalazi u prilično mutnoj ulozi bivšeg robijaša i Stampova pomagača pomalo nejasnih motiva. Soderberghovi likovi kreću se tmurnim ozračjem podzemlja, gdje su moralne vrijednosti i razlike između dobra i zla gotovo nebitne. Zato redatelj ne troši mnogo vremena na osudu njihovih postupaka, nego se ponajprije bavi grčevitom borbom za opstanak, iako se u pozadini diskretno naziru moralna pitanja o smislu osvete. Unatoč tomu, u svijetu Soderberghovih junaka oprostu definitivno nema mjesta.

Elvis Lenić