Bush među orlovima

Bush među orlovima

Jednakopravnim tretmanom daleke povijesti i recentne današnjice Brajnović u biti ukazuje na istu matricu kojom su ideologijski sustavi manipulirali (u prošlosti) i kojom manipuliraju (danas)

Izložba Filigran — zlatar umjetnika Tomislava Brajnovića u nizu dosadašnjih izložbi u konceptu Galerije Rigo i izložbi diljem Istre svojevrstan je komunikacijski izazov za konzumente umjetnosti. Izložba zapravo sažima njegovu trogodišnju produkciju objekata, neona, LED–displaya te zvučnih instalacija. Brajnović u svojoj koncepciji objedinjuje i riječ i pokret, simbole njegova poimanja svenazočne zbilje od kritike globalizacije i kultnih ličnosti, što je vidljivo u eksponatu — rotirajućem tanjuru s likovima lady Diane i princa Charlesa. Locirajući rotirajući tanjur na zid ukazao je na konzumističko društvo i obrat novca putem ličnosti koje su privlačile medijsku pozornost. Relevantan je rad snimljen u Londonu Walk through London, čiji je glavni akter upravo Brajnović uz slučajne prolaznike. Odjeven u frak i uz cilindar, hodajući sa štapom ulicama Londona i govoreći engleski komunicira s okolinom usporenim korakom. Postavom In Gold — Alah we trust, nastalu u Londonu 2003, i In gold we trust iz 2003/4. upitno je sugerira li u što je važnije steći povjerenje — zlato kao izvor bogatstva ili Alaha. Ključna je, čini se, riječ religija, koju Brajnović provlači cjelokupnim postavom izložbe Zlatar — filigran. Njegovo poigravanje simbolima očito je i u postavu Eagle — Adler I i Eagle — Adler II nastalim tijekom 1998. Zapravo, u ovom radu umjetnik upućuje kritiku Georgu Bushu i aktualnom američkom režimu mijenjajući američkog orla s nacističkim orlom. Jasno je da Brajnović poznaje Bibliju postavljajući vrlo rječitu poruku: »Pustite ih. Oni su slijepi vođe. Ako, dakle, slijepac slijepca vodi, obojica će pasti u jamu«. U postavu je i biblijski natpis Tempus fugit, što ukazuje na ubrzani tempo života, kritizira brzinu i otuđenost u komunikacijskom smislu, jer se čovjek poput automata sprema na posao, odrađivanje tijekom jutra i poslijepodneva, što narušava komunikaciju među poslovnim partnerima i unutar članova obiteljskoga kruga. Zanimljiv je i triptih nazvan Kožarevo zlato. Kao poseban simbol izdvaja se Zlatna kocka, što bi se moglo interpretirati kao umjetnikov vizualni autobiografski dnevnički zapis. Uostalom, za izložbu se može reći da je kvalitetna skica impresivna umjetničkog poimanja alijenirane svakodnevice življenja i pokazatelj bogata umjetnikova poznavanja svjetskih pojava, koje neizbježno utječu na svakodnevicu, uvjetno rečeno, maloga čovjeka. U popratnom katalogu povjesničar umjetnosti Beri-slav Valušek ističe da je Brajnović na jednom mjestu sakupio svoju dvogodišnju produkciju (1997, 1998), čime se predstavio kao misleći autor vrlo određenih interesa i načina izražavanja — jezika. S te, inauguracijske ili inicijacijske izložbe možemo iščitati najmanje tri vrste interesnih sfera autora — ističe Valušek, tj. tri temeljna modusa reakcije na okolinu (fizičku, društvenu) i na vlastitu unutrašnjost (psihu, nasljeđe). Brajnović je ličnost koja zna odati počast prethodnicima, bilo da je riječ o krvnim srodnicima, bilo da se radi o duhovnom bratstvu. Od duhovnih je srodnika izabrao Ivana Kožarića, dok je u djelu Walk through London in a morning suit Brajnović odao počast kolegi Mladenu Stilinoviću. Drugi Brajnovićev movens promptna je reakcija na društveni pejzaž, bilo da je riječ o indikaciji stanja, bilo da se radi o recentnim događanjima. U tu skupinu pripadaju radovi Eagle–Adler I i II (nakon 1998), Poslije Tita, Tito (1998), a Brajnović je izložio i Čudo hrvatske naive. Jednakopravnim tretmanom daleke povijesti i recentne današnjice Brajnović u biti ukazuje na istu matricu kojom su ideologijski sustavi manipulirali (u prošlosti) i kojom manipuliraju (danas). Tomislav Brajnović rođen je 1965. u Zagrebu. Poslijediplomski studij (magisterij) završio je 2003. na Central Saint Martins College of Art u Londonu. Dobitnik je više nagrada, stipendija i donacija (1993. Karel Kinkenberg fons Den Haag, 1997. Grand Prix, Piran Slovenija; 1998. Prva nagrada na 25. salonu mladih, Zagreb; Rektorova nagrada, Nagrada vijeća ALU Zagreb, 2000. Pollock — Krasner Foundation Grant).

Ante Kovač