Za sebe i prijatelje

Za sebe i prijatelje

Ako je točno da je od svih kritičara najgenijalniji i najnepogrešiviji — vrijeme, kako je to davno zapisao jedan filozof, onda se Hrvoje Hegedušić zaista ne treba bojati tog univerzalnog suda. Kada netko u četiri i pol desetljeća naniže toliko skladbi te im još pridoda i radove u ulozi glazbenoga producenta, aranžera i ton–majstora, neprestano se krećući putem koji će osigurati trajnu kreativnost i ulogu primjerenu autorskoj, izvođačkoj, zanatskoj i dobnoj zrelosti, onda se mora priznati da je riječ o čovjeku koji zna procijenti vlastite domete i odabrati najučinkovitiju realizaciju svoga talenta. U Hegedušićevu slučaju, priznaju mu to svi, riječ je o glazbeniku u kojem su se, gotovo idealno, stopile umjetnička i zanatska strana jednog lica, čineći tako profil koji je u hrvatskoj popularnoj glazbi rezerviran tek za nekolicinu izvanserijskih imena. Dvostruki album pred nama, jednostavna imena, repertoarno gledajući, svojevrsna je proširena verzija slavljeničkoga koncerta održana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, 25. svibnja ove godine. Budući da ovaj dvostruki CD okuplja čak 44 Hegedušićeve skladbe, doista se može govoriti o retrospektivnome izdanju koje znatno nadopunjuje danas već deset godina staru kolekciju Kad se noćas vratim (pjevam pjesnike). Kao i svečana priredba u povodu važne obljetnice Hegedušićeva umjetničkog djelovanja, izdanje okuplja brojna interpretativna imena — umjetnikove suradnike s gotovo polustoljetnoga glazbenog putovanja. Isto tako, kao i jubilarni koncert, materijal je ovdje podijeljen, kako to piše Dražen Vrdoljak u vrlo informativnu tekstu knjižice koji prati izdanje, na Hegedušićevo »izvođačko i autorsko lice«. Prvi dio, ovdje nazvan Hrvoje za sebe, okuplja autorove snimke od rane »egzotične« El bayon iz 1958. do prošlogodišnje Na trgu ispod sata. Dakako da ovdje najbolje skladbe predstavljaju one kojima je Hegedušić, uz Arsena Dedića i Zvonka Špišića, ponajviše pridonio legendarnoj zagrebačkoj školi šansone. Formatom »pjevam pjesnike«, možda, svojim najjačim adutom — Matoševom Utjehom kose, Golobovom Nedjeljom, Britvićevom Ponekad mislim, Elegijom Maje Perfiljeve te svojim zaštitnim znakom, Cesarićevom Baladom iz predgrađa, Hegedušić je pokazao svoj izniman dar uglazbljivanja stihova i majstorski osjećaj za tuđi stih. Drugi dio retrospektive, pod naslovom Hrvoje za prijatelje, otkriva nam posve drugo Hegedušićevo lice — ono pop–skladatelja s istančanim uhom za izvođača. Stvarajući hitove za mnoga od najistaknutijih imena domaće scene, poput (na ovom izdanju zastupljenih) Bokeljske noći za Vicu Vukova, Da sam ja netko i Sanjam za Indekse, Gazi dragi srce moje za Gabi Novak ili Plovi mala barka za Nove fosile, Hegedušić je iznenadio širinom svog autorskog pera i snalaženjem u najrazličitijim popularnim glazbenim stilovima. Diskofilsko izdanje s vrijednim povodom, koje će ljubiteljima domaće pjesme biti dobar podsjetnik na desetljeća koja je svestranim radom obilježio Hrvoje Hegedušić, ali i kompleksan portret jedne od najvažnijih pojava domaće pop–glazbe.

Velimir Cindrić