Užitak za osjetila

Užitak za osjetila

Neformalni ugođaj Promsa najviše dolazi do izražaja u parteru odnosno areni Royal Albert Halla. Sjedala su uklonjena, pa je publika stojeći, sjedeći na podu, ili čak ležeći, pratila glazbu

Londonski ljetni festival Promenadnih koncerata Britanske radiotelevizije (BBC Proms) navršio je 110 godina. Sve to vrijeme, od 1895, glavna zamisao Promsa i njegova pokretača Henryja Wooda nije se mijenjala: približiti najbolju orkestralnu glazbu najširem mogućem krugu slušatelja u neformalnu obliku. Woodova idealistička vizija demokratizacije glazbe danas se preobražava primjenom novih tehnologija. Najprije radijskim, a zatim i televizijskim prijenosima, danas se pridružuju izravni prijenosi putem interneta, i mogućnost dohvaćanja svih pohranjenih koncerata sedam dana nakon emitiranja. Ovogodišnji BBC Proms održan je od 15. srpnja do 10. rujna. Čak 74 koncertna programa izvedena su u koncertnoj dvorani Royal Albert Hall, često po dva i tri dnevno. Održana su i dva velika koncerta na otvorenom u Hyde Parku. Komorni koncerti Proms dobili su nov koncertni prostor, Cadogan Hall. U raznoliku i prebogatu programu izdvajaju se koncertna izvedba Wagnerove opere Walküra ansambla Kraljevske opere Covent Garden s Palcidom Domingom, Waltraud Meier i Brynom Terfelom u glavnim ulogama pod ravnanjem Antonija Pappana, zatim gostovanja Kraljevskoga orkestra Concertgebouw s dirigentom Marissom Jansonsom, Bečke filharmonije sa Zubinom Mehtom, ansambla Glyndebournskog opernog festivala s polukoncertnom izvedbom Händelova Julija Cezara pod ravnanjem Williama Christieja...

Čajkovskijeva Jolanta

Najveći teret izvedbi leži na BBC–evim ansamblima (Simfonijski orkestar BBC, Koncertni orkestar BBC, Filharmonija BBC, Simfonijski zbor BBC, zbor BBC Singers), ali nastupaju i brojni drugi britanski ansambli. Tako je ansambl Velške nacionalne opere pod ravnanjem Vasilija Sinjajskog na koncertu Prom 42 izveo operu Jolanta Petra Iljiča Čajkovskog. Devedesetminutnoj operi pridodani su u prvom dijelu ulomci iz baleta Orašar. Riječ je o ulomcima koji ne čine uobičajenu suitu, kao što su prizor Odlaska gostiju i Noć, Bitka, Borova šuma u zimi i Pas de deux. Orkestar Velške nacionalne opere pružio je, zahvaljujući dirigentu Sinjajskom, stilski primjerenu, iako prosječnu, a u nekim dijelovima i ispodprosječnu izvedbu. Operu Jolanta u najvećoj su mjeri iznijeli pjevači, sopranistica Nuccia Focile u naslovnoj ulozi, tenor Peter Hoare kao Vaudémont, bariton Vladimir Moroz kao Robert te ostali članovi Velške nacionalne opere u manjim ulogama. Nuccia Focile plijenila je lijepim glasovnim osobinama u lirski intoniranoj ulozi ranjive, mlade i slijepe kraljevske kćeri Jolante. Londonska publika pozorno je pratila manje poznatu Čajkovskijevu operu. Neformalni ugođaj Promsa najviše dolazi do izražaja u parteru odnosno areni Royal Albert Halla. Sjedala su uklonjena, pa je publika stojeći, sjedeći na podu, ili čak ležeći, pratila glazbu te profinjene, ali neujednačene partiture, u kojoj se ističe veliki ljubavni duet Jolante i Vaudémonta. Jolanta zahvaljujući Vaudémontovoj ljubavi i razumijevanju progleda, što poentira poruku opere o ljekovitoj moći ljubavi.

Lott za užitak

Ove je godine BBC inaugurirao novu koncertnu dvoranu Cadogan Hall u južnom Kensingtonu. Negdašnja scientistička crkva izgrađena 1907. sada je postala sjedištem Kraljevskoga filharmonijskog orkestra. Arhitekt Robert Fellowes Chisholm prožeo ju je mješavinom bizantinskih, romaničkih i indijsko–saracenskih elemenata. Nakon niza godina zaborava i temeljite obnove, prostor bivše crkve u punom sjaju arhitekture i akustike udomljuje komorne koncerte ponedjeljkom nakon popodnevnoga čaja, od kojih je jedan pripao poznatoj sopranistici Dame Felicity Lott. Afinitet za francusku glazbu (studirala je francuski jezik i književnost) Felicity Lott iskazala je recitalom francuskih solo popijevki. U prvom dijelu melankoličnoga karaktera, u pjesmama Henrija Duparca i Ernesta Chaussona, prevladavali su intimistički trenuci, ljubavni jadi i uzdasi, zapretene čežnje i strepnje. Drugi dio programa, uz pijanističku pratnju Eugena Astija, bio je mnogo življi. Delikatnost i duboku proživljenost zamijenila je vragolasta strana ličnosti Felicity Lott. U pjesmama operetnoga karaktera Reynalda Hahna, i Erica Satieja, izvanrednim je ukusom izbjegla dotaknuti granicu lascivnosti, a žarom interpretacije koji ne može odoljeti ni ponekom plesnom ritmu učinila je svoj koncert nezaboravnim glazbenim užitkom.

Davor Schopf