Okrunjene kule

Okrunjene kule

Autor Danijel Popović, dizajner, dimenzije 48,28 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 15. rujna 2005.

Ovogodišnja serija poštanskih maraka Kule i utvrde predstavlja, kao što je to i uobičajeno, tri srednjovjekovne građevine. Ovaj put to su tvrđava sv. Nikole kod Šibenika te dva utvrđena grada — Motovun i Ilok. Marke su tiskane u arcima od po dvadeset komada, a izdanje prati i prigodna omotnica prvoga dana (FDC)

TVRĐAVA SV. NIKOLE

Šibenik je zemljopisnim smještajem imao važno vojnostrateško značenje na istočnojadranskoj obali. U obrambenom sustavu grada veliko su značenje imali gradski bedemi, kule i tvrđave, koje su najsačuvaniji dio fortifikacijskoga graditeljstva u Hrvatskoj. Grad Šibenik okružuju četiri tvrđave: Sv. Nikola, Sv. Mihovil (u narodu poznata kao Sv. Ana), Sv. Ivan i tvrđava Šubićevac. Grad Šibenik s mora je isprva bio branjen dvjema utvrdama, koje su 1504. srušene. Stoga je na ulazu u kanal sv. Ante sredinom 16. stoljeća izgrađena pomorska utvrda — tvrđava sv. Nikole, radi bolje zaštite šibenske luke od turske opasnosti s mora. Sazidao ju je, u razdoblju od 1535–1550. godine, prema nacrtima mletačkog vojnog graditelja Michelea Sanmichelija, Gian Girolamo Sanmicheli. Načinom gradnje i karakterističnim renesansnim oblikom jedna je od najistaknutijih renesansnih utvrda i najjačih pomorskih fortifikacijskih objekata na hrvatskoj obali Jadrana. Imala je važnu ulogu u obrani Šibenika od Turaka. U donjim dijelovima sazidana je od bijeloga kamena, a u gornjim od cigle.

MOTOVUN

Slikoviti srednjovjekovni grad Motovun, tal. Montona, nastao je na stožastom brdu zaravnata platoa s tradicijom urbanih linija još od vremena pretpovijesne gradine. Naseljen je bio također u antici, potkraj 2. i početkom 3. stoljeća.

Današnji izgled toga grada spomenika, drevnog istarskog akropolskog gradića, na vrhu 277 metara visokog brijega, koji, nazubljenim kruništem zvonika (13/14. stoljeće), dominira dolinom rijeke Mirne, potječe još iz srednjeg vijeka, iz 12. i 13. stoljeća. Do vrha motovunskoga brijega, do njegova venecijanskoga gradskog trga, vodi najduže istarsko stubište, sa 1052 stube. Razvio se na mjestu prapovijesne gradine, u ranom srednjem vijeku mijenja feudalne gospodare, a od 1278. do 1779. neprekidno je pod vlašću Venecije. Naselje, prilagođeno konfiguraciji tla, sastoji se od tri glavna dijela odvojena fortifikacijama. Sva tri dijela grada povezana su sustavom vanjskih i unutrašnjih fortifikacija sa zidinama, kulama i gradskim vratima, podignutim u vremenu 14 —17. stoljeća, odnosno zidinama u obliku prstena i dvama poluprstenovima. Središnjim (unutarnjim) trgom Motovuna dominira sansovineskno–paladijanska župna crkva sv. Stjepana (sagrađena početkom 17. stoljeća), pokraj koje se diže srednjovjekovni zvonik iz 13. stoljeća. Zvonik je nastao kada i prvobitna crkva na tom mjestu, a u prošlosti je služio i kao branič–kula. Ispod cijeloga središnjeg trga spremište je javne cisterne — kamena grla s gradskim grbom iz 14. i 15. stoljeća. U rasporedu uskih motovunskih ulica sačuvan je srednjovjekovni karakter grada. Uz glavnu komunikaciju podignute su još tri crkve — Madona od Servita (1584), Sv. Ivan Krstitelj i BDM od Vrata (1521) i Sv. Anton Padovanski (16. stoljeće, obnova 1855). Na južnim padinama brežuljka, podno visokih gradskih zidina, smješteno je Podgrađe, a na njegovu istočnom hrptu novije predgrađe. Taj dio grada također je bio utvrđen, no do danas je ostao sačuvan samo mali dio uz južna gradska vrata gotičkoga profila.

ILOK

Na desnoj obali Dunava, na povišenu zaravanku na zapadnim obroncima Fruške gore, uzdiže se ponosni i tvrdi grad Ilok — tvrđava zajedno sa samostanom i crkvom s neogotičkim tornjem. Slikovita i bujna okolica uz moćnu rijeku Dunav bila je uvijek bogata prirodnim ljepotama, pa je već od davnih vremena privlačila ljude. Prostor je, čini se, bio gusto naseljen već od neolitika, potom i u brončanom i latenskom dobu. Rimljani ga naseljavaju u 1. i 2. stoljeću po Kr. i uz veliku rijeku Ister (antičko ime za Dunav) grade prvu graničnu utvrdu, starorimski Cucium. Slavensko, a potom i hrvatsko pučanstvo naseljava taj prostor najvjerojatnije nakon sloma drugoga avarskog kaganata, oko 811, kad napokon pada i moćni avarski hring na Tisi. Već u srednjem vijeku, od 1267, Ilok se spominje kao utvrđeni grad pod različitim imenima. Uz tvrđavu i gospodarov dvor te uz više crkava i kapela, u gradu su također postojale bolnica i ubožnica. Unutar zidina nalazilo se šest crkava, od kojih se do današnjih dana malo toga sačuvalo. Nikola Iločki, ban cijele Slavonije (totius Sclavoniae) od 1457. do 1463, shvativši opasnost od sve učestalijih osmanlijskih prodora, započeo je utvrđivati Ilok, pa je kao tvrđava i grad dobio današnji izgled. Cijeli grad tada je opasan bedemima u obliku izdužena četverokuta, čiji su temelji bili zidani čvrstim kamenom, a zidovi ciglom. Ojačan je trima četverokutnim kulama, trima zaobljenim polukulama, na sjeveroistoku jednom cilindričnom kulom (danas u sastavu samostana) te na jugozapadu jakim bastionom. Po tipu gradnje i građevinskim elementima grad ima stilska obilježja kasnogotičkog, ali i ranorenesansnoga vojnog graditeljstva pa je u onodobnim prilikama pravo čudo. Utvrda je Ilok u doba turske vladavine dobila nekoliko preinaka. Iz toga doba u starom je gradu sačuvana i turska kupelj (hamam) i mauzolej (turbe) nekom svetom dervišu. Od 1697, kada je carska austrijska vojska preotela Ilok Turcima, do danas, stara je tvrđava izgubila vojno značenje.

Priredila Sandra Cekol