KRAJNJE KROJENJE EUROPE

KRAJNJE KROJENJE EUROPE

Rješenja i vizije Europe budućnosti iznimno su različita, od tipografije preko grafičkoga dizajna pa do identiteta. Tim više što dizajneri zajedničkog europskog nazivnika, dolazeći iz različitih njezinih dijelova, na nju imaju različite poglede

U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, Hrvatsko dizajnersko društvo i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija organizirali su paneuropsko natjecanje grafičkog dizajna Europa 2020 — Danas za sutra. Na inicijativu Borisa Ljubičića pozvani su domaći i strani grafički dizajneri kako bi na neki način oblikovali identitet Europe u bliskoj budućnosti. Iako izložba koja je postavljena u muzeju nikako nema namjeru biti službeno predstavljanje novoga vizualnog identiteta Europe kakva danas jest, kakvu mi u bliskoj budućnosti želimo ili kakva će ona biti, na njoj možemo u pravoj mjeri vidjeti promišljanja europskih, pa i drugih, dizajnera o identitetu ujedinjene Europe koji se još traži. Uz nabrojane, u organizaciju natjecanja i izložbe uključila se još i Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj sa svrhom poboljšanja komunikacije o budućnosti Europe.

Ništa bez Ljubičića...

Upravo ta komunikacija unutar Europe glavni je, pozitivni ili negativni, čimbenik kojega se dizajneri drže unutar zadanog B1–formata. Među autorima iz niza zemalja kao što su Bugarska, Ukrajina, Njemačka, Finska, Grčka, Austrija, Italija i drugi, pa tako i Iran, najbrojniji su, dakako, naši autori. Kako u katalogu izložbe piše Ljubičić, »plakati su virtualni jer njihovu realizaciju nitko nije naručio, platio, pa ni odabrao« pa se u umijeće pojedinih autora ili skupine autora mogla uplesti i doza izmiješane objektivnosti i subjektivnosti, s obzirom na situaciju iz današnje perspektive europske politike, gospodarstva, monetarne unije i slično. Različita stajališta prema Europi, kakva ona danas jest ili kakva bi trebala biti, vidljiva su s rješenja plakata. Skepsa, strahovi i sumnje izmiješani su s ushitom, radosti ili jednostavnim racionalnim objašnjenjima. Članovi žirija, Pierre Bernard iz Pariza, Liza Ramalho i Artur Rebelo iz Porta, Kuba Sowinski iz Varšave, Mirko Ilić iz New Yorka te ministrica Grabar–Kitarović izabrali su najuspješnija rješenja. Alenka Lalić, dobitnica prve nagrade, zamišlja europsku budućnost poput krojača koji škarama precizno reže tkaninu. Obrisi državnih granica isprepleteni su linijama budućih rezova, sličnim onima iz modnih magazina. Krojenje Europe u budućnosti njezina je vizija. Pitanje je samo, krojenje prema kome? Upravo se to i autorica pita u kratkom priloženom tekstu. Dobitnica druge nagrade, Angie Rattay iz Austrije, idilično miješa i zgušnjava obrise europskih država, koji na plavoj podlozi nude karakterističan kružni niz do dvanaest žutih zvijezda petokraka. Istim se motivom igra i dvojac Nebojša Uglješić i Marko Čižmešinkin, dobitnici treće nagrade. Dvije prostorno postavljene krune od žutih zvjezdica omogućuju nam da taj motiv vidimo i s druge, zasjenjene strane — strane koja je obično nevidljiva i nedostupna.

Između dizajna i politike

Iako je dizajnerski jezik koji čitamo na izložbi, na neki način, svima prepoznatljiv, postoje radovi koji duboko propituju Europu budućnosti, njezine motive, ciljeve i mogućnosti. Za Veroniku Uravič, čiji mi se rad čini najuspješnijim, Europa je krhka i lomljiva i njezina valjanost ističe 2020. godine te se njome treba oprezno koristiti. Za Finca Reija Stroma nju još treba istraživati, a za Lexa Drewinskog iz Njemačke Europa je samo dvostruki segment europske monete koji izvlači iz američkog dolara. Srećka Gmaz i Darko Bosnar, u također vrlo uspjelu radu, spajaju srebro (Ag), zlato (Au), i platinu (Pt) u zajednički Eu. Dejan Kršić fantastično ironizira trenutnu europsku bezustavnost i hrvatski kariozni osmijeh preko šahovnice, a Ivana Cooper umjesto inicijatora teleportacije na uniformama posade iz serijala Zvjezdane staze stavlja znak eura uokviren zvjezdastim nizom. Alireza Fani iz Irana je jednostavno na znak eura prišio etiketu s natpisom Made in China, dok je najuspjeliji rad Borisa Ljubičića onaj o dvadesetom stoljeću kao najnesretnijem razdoblju u europskoj povijesti postavljajući u taj kontekst brojne Hitlerove i Staljinove fotografije poništene dvostrukim iksom kao rimskim brojem dvadeset, ali i očitom autorovom negacijom. Rješenja i vizije Europe budućnosti, dakle, iznimno su različita od tipografije preko grafičkoga dizajna pa do identiteta. Tim više što dizajneri zajedničkog europskog nazivnika, dolazeći iz različitih njezinih dijelova, na nju imaju različite poglede. I jedino ti različiti pogledi iz različitih perspektiva mogu dati objektivnu ili objektivniju sliku o Europi, iako je njezinu budućnost nemoguće predvidjeti.

Marko Kružić