Jesen u buđelaru

Ne treba nam Galovićev »crn–bel« da nam kaže što i sami znamo: da još jedno »leto otišlo je, eto, baš kakvi vu snu«. Mnogo je znakova koji nam to vrlo jasno govore. Evo, sjedim kraj zatvorenoga prozora (do jučer je mjesecima bio stalno otvoren), kiša pada kao da nikad neće prestati (a još prije koji dan kupali smo se u moru), opet je na red došla stara kućna vesta dugih rukava, ljetne natikače na bosu nogu ne prolaze više ni u podne kad je najtoplije, traže barem neke razvučene sokne (i one su iz modne serije »za po kući«). Cipele su u ovo doba tradicionalni sezonski problem: noge narastu ljeti za 2–3 broja, pa na jesen ulaze u cipele kao u »španjolsku čizmu«. Uglavnom, stežu i tiskaju kao sam vrag. Čarape i haltere bolje da i ne spominjem — mladima su to ionako nepoznati odjevni predmeti, a ja sam se već gotovo razodjenula poput striptizete.

JESENSKO ŽULJANJE

No u jesen — osim što nas žulja ono što se ljeti raspuznulo — još više žulja ono čega je (i) u ovo doba godine izrazito premalo. Stanje u novčarci nakon godišnjeg odmora. Znano je (svima, osim hrvatskim ugostiteljima) da domaći gosti — dakle mi — kad odlazimo na odmor ne štedimo, poput nekih Europljana koji vrlo dobrim »Urlaubom« ocjenjuju onaj s kojega kući još donesu i novac. Mi potrošimo sve što pod godinom uspijemo skupiti za to doba bezbrižnosti. Kad će to već jednom shvatiti i, mahom priučeni (nedoučeni), konobari duž naše obale, koji su ljubazniji prema stranjskim škrticama nego prema svojoj čeljadi široke ruke? No doba bezbrižnosti brzo prođe, a novčarka (ili novčanik, od koje riječi mnogi zaziru, premda ona ravnopravno stoji u Hrvatskom pravopisu Babića, Finke i Moguša) na pragu jeseni zjape prazniji nego inače. Ime su dobili po tome što u njima nosimo novac. A odakle novcu njegovo ime? Od lat. novus, nov. Prvotno je to bio nov kovanac u odnosu na onaj prijašnji koji je već bio u optjecaju. Pridjev nov doživio je razna poimeničenja, a jedno je od njih i novac, koji je u 15. st. zamijenio lat. denarius (»vulgo novec«). Novac je u hrvatskom standardnom jeziku zamijenio i staru prasl. posuđenicu pjenez, pinez, penez, koja se još upotrebljava u čakavskom i kajkavskom. Iz njega su kasnije proistekle izvedenice novčanica (banknota), novčarka, novčanik, novčar, novčarski, pa i danas zaboravljena novčarnica (banka).

DUKATI I PAPIRI

Portmone zvuči otmjeno; i zaista, to je »gradska« riječ (fr. porte–monnaie), no i nju su iskovali kovači u kovnici, tom vrućem mjestu gdje se kovao novac — lat. moneta, 1. kovnica, 2. kovani novac, a monetalis znači kovnički. Posuđenica iz stranih jezika imamo mi još, ovisno o regiji. U kontinentalnoj Hrvatskoj, koja je izloženija njemačkom jeziku i utjecaju, geldtašn (Geld, novac + Tasche, džep, torba), makar i prazan, još kao riječ prati starije generacije, a takuin (tal. taccuino) stanovnike primorske Hrvatske. Danas će malotko reći da novac nosi u kesi (tur. kese od perz. kise), platnenoj ili kožnatoj vrećici, jer ni svakodnevno platežno sredstvo više nisu dukati/zlatnici, nego papirni novac, što trpati u vrećicu nije nimalo praktično. Za takav novac stvorena je lisnica. Naravno da se uz papirni novac u tom prvotno kožnatom, a danas sve više plastičnom, spremištu nalaze i drugi listovi — dokumenti i spisi. Namjena je skovala i ime portafoglio, što je lisnici dalo i dah svjetskosti — portfelj (fr. portefeuille; porter, nositi + feuille, list). No portfelj, osim navedenoga, ima i preneseno značenje — posao nekoga ministra u vladi, ministarski resor. Da su bar to znali krstitelji svega i svačega u hrvatskim vladama (od 1990)! Ne bi lansirali ministra bez lisnice (on je bez portfelja, tj. bez posebnoga resora). Lisnicu, naravno, i kao takav može imati i ima je (i nije nimalo praznija od lisnice kolega koji imaju vlastite resore). Ostaje još riječ za koju bi mnogi »dali ruku u vatru« da je turcizam, a ona to nije. To je buđelar. Potječe od lat. pugillaris, koji je nadohvat ruke ili veličine šake. Za pomisao na turcizam kriva je riječ buđ/buđa, plijesan, paučinasta prevlaka na hrani koja nastaje uslijed duga stajanja ili ako se hrana drži na toplu i vlažnu mjestu pa je popljuju muhe; tur. büg˘ e, plava muha, obad; vrsta pauka. Naravno, upljesnivit se može i novčarka ako je prazna pa se dugo ne rabi.

VAŽNO DA JE PUNA

I sad ti od svih tih praznih novčarki, novčanika, lisnica, portmonea, geldtašna, takuina i buđelara skroji kućni budžet (proračun, predračun, troškovnik) do kraja godine! Jer i on, današnji budžet (fr. budget, engl. budget), usko je povezan s novčar–kom: stfr. bougette, kožnata vrećica, umanjenica je od bouge, kožnata vreća, torbak, a i škrinja (lat. bulga u istom značenju). Sve su to predmeti iz kojih se nešto vadilo i davalo. No zato su morali biti puni, što im kazuje i ie. baza: *bhelg’h, oteći, napuhnuti se. Ako nakon ljeta i novih jesenskih poskupljenja i ne znali skrojiti pristojan budžet, zacijelo još imate koju staru perinu ili blazinu (iz istoga vrela), pa se makar pokrijte njome koliko vam to ona dopušta.