Bojim se pucati iz pištolja!

Bojim se pucati iz pištolja!

Mrzim pištolje, što je uvijek bilo nezgodno na snimanju. Većina ljudi trepne nakon što pištolj opali, a ja zažmirim prije pucnja

Za svoje godine prilično mladolik sedamdeset osmogodišnji glumac Sir Roger Moore boravio je nedavno u Dubrovniku u pratnji četvrte supruge Christine Kiki Tholstrup. Ove se godine navršava impresivna šezdeseta obljetnica njegova prvog pojavljivanja na velikom ekranu, u britanskom filmu Perfect Strangers iz 1945. u ulozi mornara u sceni s Deborom Karr. Prvu pravu ulogu imao je u filmu The Last Time I Saw Paris iz 1954. s Elizabeth Taylor i Vanom Johnsonom. Dobro pamti svoj prvi dan snimanja tog filma, jer je kao mlad i zelen glumac koji je tek došao iz Engleske nokautirao Vana Johnsona. Imao je ponudu za angažman u Royal Shakespeare Theatreu, ali ne žali što je otišao putem pohlepe slijedeći savjet Noela Cowarda: »Ako si toliko sretan da ti ponude dva posla odjednom, prihvati onaj koji se više plaća.« Kad je prvi put nastupio u ulozi Jamesa Bonda, u filmu Živi i pusti umrijeti iz 1973, bilo mu je već 46 godina, a nakon toga glumio je Bonda još dvanaest godina, dok se Sean Connery, kojega je naslijedio, povukao iz serijala u četrdeset prvoj iako je tri godine mlađi od njega. Došao je u serijal na poziv Harryja Saltzmana i Alberta Broccolija, koji su ga htjeli još za film U službi Njezina Veličanstva. Jedini je Englez koji je igrao Bonda (Sean Connery je Škot, George Lazemby Australac, Timothy Dalton Irac rođen u Wallesu, a Pierce Brosnan također Irac), i smatra da se britanski naglasak, stil glume i obrazovanje ne mogu nadomjestiti. I doista, Roger Moore pravi je engleski džentlmen staroga kova — ponašanjem, odijevanjem, načinom govora, ali i sklonošću engleskom crnom humoru.

Kako ste izabrani za ulogu Bonda? Nije bilo audicije?

— Ne. Moji prijatelji Broccoli i Saltzman znali su kako izgledam, a dobro im je bio poznat i moj nedostatak glumačkog umijeća (smijeh). Nisam ih iznenadio.

Vaš prvi Bond sniman je u New Orleansu. Kakva vas sjećanja vežu uz taj danas uništeni grad?

— To je divan grad u koji sam se poslije vraćao mnogo puta, pa su mi i sjećanja na njega pomiješana. Oduševljava me čarobna atmosfera ulice Bourbon i Francuske četvrti, jazz, sjedenje na drvenim klupama i slušanje svirača bendža. Sjećam se da za vrijeme snimanja bijeli građani nisu bili nimalo ljubazni prema crncima u našoj ekipi, no to je ipak bilo prije trideset godina. Nažalost, vežu me i neka ružna sjećanja vezana za prvi dan snimanja u ulozi Bonda — imao sam problema s bubrezima i smetala mi je hladnoća, a snimali smo na otvorenom, puhao je hladan vjetar, i tako sam prvi dan snimanja pobjegao u svoju prikolicu smrznut i bolestan, nakon čega su me hitno odveli u bolnicu. To vam je bio neuništivi James Bond! No, ni tada ni nikada poslije moji zdravstveni problemi nisu štetili rokovima snimanja.

Zašto vam je Špijun koji me volio najdraži film iz serijala o Jamesu Bondu?

— Redatelj toga filma bio je Lewis Gilbert, s kojim sam izvrsno komunicirao. Smisao za humor bio nam je sličan i svaki dan valjali smo se od smijeha. Lokacije su bile predivne: počeli smo snimati na Sardiniji, gdje sam uzaludno pokušavao voziti skuter, a da se ne smočim. Potom smo išli u Egipat i snimali pod piramidama i na Luxoru. Scenografija Strombergova podvodnog grada bila je sjajna.

Je li istina da mrzite scene s vatrenim oružjem?

— O, da. Bojim se pucnjave i mrzim pištolje. To je uvijek bilo nezgodno na snimanju. Većina ljudi trepne nakon što pištolj opali, a ja zažmirim prije pucnja (smijeh)!

Jeste li imali dosta ozljeda na snimanju?

— Bilo je mnogo modrica i ogrebotina, no ništa nisam slomio, osim srca.

Jeste li kada upoznali ljude koji se u stvarnom životu bave poslovima poput likova u filmovima o Bondu?

— Nisam nikad upoznao nekog agenta, ali sam jednom na koktelu upoznao osobu koja je obavljala posao sličan M–u. Rekao sam mu da su za protok informacija preko Željezne zavjese idealni medij filmovi i televizija. On mi je odgovorio da provjeravaju svaki film koji se prikazuje preko Željezne zavjese. Pogledali su sve epizode Sveca jer se on prikazivao u Poljskoj i Mađarskoj.

Kako vam se sviđa Judi Dench u ulozi M–a? James Bond kao simbol mačizma sada ima ženu za šefa…

— Sjajna je, oduševila me!

Jeste li još prijatelj s Lois Maxwell, gospođom Moneypenny?

— Da, nju poznajem još s Akademije, no nažalost ne viđam je često. Stare prijatelje čovjek danas najčešće viđa na sprovodima, pa sam i nju sreo na sprovodu Desmonda Llewelyna, našega dragog Q–a.

Jeste li gledali film Svetac s Valom Kilmerom?

— Da, i mislim da je prilično loš. Sreo sam Vala Kilmera prije nekoliko godina u Cannesu i rekao mi je : »Prilično smo zaribali stvar, zar ne?« »Da, no zašto mi to kažeš«, pitao sam ga. Odgovorio mi je da je nakon završetka snimanja počeo čitati sve knjige o Svecu, i bile su izvrsne, ali potpuno različite od filma. Mislim da je najveća pogreška napravljena s likom Sveca, koji jednostavno nije Svetac. Pokušavali su napraviti mješavinu između Sveca i Jamesa Bonda. Ako postoji nešto što Svetac mora imati, onda je to šarm. Val Kilmer ga nije imao, ili ga nije smio imati u tom filmu.

Po vašem mišljenju, najbolji izbor za novoga Jamesa Bonda bio bi Ewan McGregor. Zašto?

— Dva su razloga: dobar je glumac i, poput mene, također radi za UNICEF. Nisam ga još vidio u akcijskoj ulozi u filmu Otok. No, producenti kažu da nije dovoljno visok, pa neće dobiti ulogu. Kad sam ja prvi put igrao Bonda, rekli su mi da sam premršav i imam predugu kosu.

Jeste li gledali parodije Bonda, od staroga Casino Royala do Austin Powersa?

— Casino Royal bio je potpuno zbrkan, zbog previše redatelja. Sjećam se samo Orsona Wellesa u kartaškoj sceni. Nikad nisam imao želju pogledati filmove iz serijala Austin Powers, no moj ih je sin gledao i kaže da su smiješni. Po meni, parodija Bonda ne može funkcionirati jer je Bond sam po sebi parodija života stvarnih špijuna. Kako netko može biti tajni agent ako ga svagdje prepoznaju? Kad on uđe u bar, konobar odmah kaže: »Votka–martini za vas, gospodine Bond. Promućkana, ne promiješana.«

Vi ste pak kao Bond pili bourbon…

— Redatelj Guy Hamilton, koji je režirao moga prvog Bonda, nije htio da izgovorim ništa što je izgovarao moj prethodnik, osim rečenice: »My name is Bond. James Bond.« Moja je noćna mora bila da ću je izgovoriti kao »My name is Boand. James Boand«, kao Sean Connery. Nikada u filmu nisam naručio votka–martini.

Koji je vaš najbizarniji događaj na snimanju Bonda?

— Najbizarnije je bilo snimanje u Egiptu. Prije snimanja scenarij je trebalo odobriti njihovo ministarstvo. Na snimanju je s nama uvijek bio cenzor, koji je vodio računa da se sve snimi u skladu sa scenarijem. Kada smo snimali scenu u antičkom hramu, u kojoj se ja tučem sa Zubom, dijelovi građevine ruše se po meni. Redatelj Lewis Gilbert pitao me koji će biti moj komentar, a ja sam mu rekao da scenarij ne predviđa da bilo što kažem, ali da bih najradije rekao: Ti egipatski graditelji! On je mislio da to neću smjeti izgovoriti pred cenzorom, no tada sam mu predložio da samo usnama odglumim da sam to izgovorio, pa da glas dodamo u sinkronizaciji. Ideja mu se svidjela i tako smo to izveli. Prijevaru nam je umalo upropastio snimatelj tona, koji je viknuo da scenu moramo ponoviti jer se ništa nije čulo, što je zbunilo cenzora. Moj mi je egipatski prijatelj poslije rekao da je to bila scena na kojoj su se na premijeri u Kairu najviše smijali.

Što je bilo najopasnije što ste napravili na snimanju?

— Poljubio Grace Jones (smijeh). Sve s eksplozijama bilo je opasno. Uvijek sam se bojao da bi me mogli ubiti, uzeti novac od osiguranja i angažirati mlađega glumca. Neke eksplozije bile su vrlo blizu mene i bilo je jezivo.

Viđate li se s drugim glumcima koji su igrali Bonda?

— Najviše sa Seanom Conneryjem. Najmanje pričamo o Bondu, jer bi to bilo kao nekoć pričati s Johnom Gielgudom o Hamletu. Sjećam se da sam jednom razgovarao sa Seanom o Bondu kad je on snimao konkurentski film Nikad ne reci nikad, film o Bondu koji nisu producirali autori serijala. Ispričao sam mu svoju teoriju o tome da nas producenti žele ubiti, i on mi je odgovorio da često ima isti osjećaj, jer su ga tjerali da izvodi najrazličitije opasne vratolomije. No, on je ipak tri godine mlađi! S Lazembyjem razmjenjujem viceve putem e–maila. On se nedavno oženio tenisačicom Pam Shriver.

Vaš sin također se bavi filmom…

— Da, kompanija za koju obojica radimo otkupila je prava na franšizu Sveca. Vrlo je moguće da ćemo napraviti nekoliko posebnih televizijskih epizoda. On će producirati nove nastavke.

Koliko je uloga Bonda promijenila način na koji se ljudi odnose prema vama?

— Muškarci su zadivljeni brojem ljepotica s kojima sam vodio ljubav na ekranu (smijeh). Vlada stanovita mistika oko snimanja filmova, a ljudi izvan filmske industrije imaju često krive predodžbe o životu glumaca. Oni misle da je on glamurozan, a u biti je teški rad, no možda je za film bolje da se i dalje misli kako je život glumaca glamurozan.

U čemu ste najviše uživali za vrijeme snimanja?

— U igranju društvene igre Backgammona s Albertom Broccolijem. Uvijek bismo poravnali dugove posljednji dan snimanja. U jednom trenutku bio mi je dužan pola milijuna dolara, pa smo brzo smanjili vrijednost boda.

Koja vam je bila najdraža lokacija?

— New Orleans, jer je bio najciviliziraniji. Tamo sam bio siguran da ću dobiti pravu hranu i spavati u pravom krevetu. Inače sam uglavnom na lokacijama snimanja spavao po prikolicama i loše jeo.

Zašto ste se odlučili živjeti u Švicarskoj?

— Iz vrlo pragmatičnih razloga. Godine 1977. moj agent i pravnik rekli su mi da trebam ozbiljno razmišljati o tome da se odselim izvan Engleske. Ključni su razlog bili tadašnji visoki porezi za bogate. Kao glumac imate samo nekoliko sjajnih godina, i to samo ako ste osobito sretni u životu. Novac vam pristigne u kratku razdoblju dok ste na vrhuncu slave, a kad ste pri kraju karijere, država vam neće nikako vratiti ono što vam je uzela. Nakon što sam snimio Sveca i Persuaderse morao sam i dalje raditi da bih mogao dobro živjeti. Postojao je način da se izbjegne plaćanje poreza u matičnoj državi na način da se određeni broj dana u godini živi u inozemstvu i tamo prijavi prebivalište. Tada sam kupio kuću za odmor u Švicarskoj. Kad su moja djeca došla onamo, svidjelo im se da ujutro mogu ići u školu, a poslijepodne na skijanje. Tako smo se stalno naselili u Švicarskoj. Ljeti smo u Monte Carlu, gdje imamo apartman. Samo monegaški princ tamo ima kuću, svi mi ostali imamo samo apartmane.

Najavljeno je da ćete nastupiti u pustolovnom trileru The Sangraal u ulozi Murdocha Macarthura, zajedno s Joaquimom de Almeidom, Robertom Downeyjem Jr. i Johnom Rhys–Daviesom.

— Vjerojatno je da ću nastupiti u tom filmu, no ne znam kada će početi snimanje. Predugo sam u ovom poslu da bih se zanosio iluzijom da mogu planirati budući rad.

Sljedeći tjedan radim komentare za sve filmove u kojima sam glumio Jamesa Bonda. Provest ću cijeli tjedan u tom poslu, a neće mi biti lako prisjetiti se svega jer ipak je riječ o događajima koji su se zbili prije četvrt stoljeća!

Što danas najviše volite raditi?

— Najveće mi je zadovoljstvo kad radim nešto korisno, a to je danas posao koji obavljam za UNICEF.

Razgovarao Zlatko Vidačković