Usmjerenost na tekstualno

»15 DANA«, ur. Tomislav Brlek i Bruno Kragić, br. 2–3. CEKAO, Zagreb, 2005.

»15 dana« razmjerno je važan kulturni časopis: s tradicijom izlaženja od gotovo pola stoljeća, neobičnim formatom te naglaskom na vizualnom, ta je publikacija poprilično odudarala od ostatka domaće časopisne produkcije. No, bivanje drukčijim imalo je i još ima stanovite posljedice: časopis nije bio osobito čitan te se činilo da je pao u zaborav i da ga na životu održavaju tek oni čitatelji koji su u skladnu braku teksta i slike pronašli primamljivu kombinaciju. Prije nekoliko brojeva časopisn je dobio novo uredništvo te novi identitet i nije zgorega podsjetiti što se sve izmijenilo. Ponajprije je vidljiva orijentacija prema tekstu; uvrštavanjem suvremenih tema i autora napravljen je pomak ka intelektualnom imidžu publikacije, koja bi očito željela privući mlađu i obrazovaniju čitateljsku publiku. Tekstovi su uglavnom eseji (ogledi ili znanstveni radovi) te proza. Tematske cjeline posvećene nekom autoru ili društvenom fenomenu (kao što je to bio običaj u starim brojevima) sada više nisu pravilo. Slikovni dio časopisa ispunjen je ekspresivnim fotografijama Velimira Šipuša, a mali font na plahti velikog formata čini se lako čitljivim i vizualno privlačnim rješenjem.

Preljub, privid, vrijeme

Najzanimljiviji tekst u ovom broju prilog je Zorana Kravara naslovljen Pošiljka iz protusvijeta. Kravareva iznimno iscrpna i stručna autobiografsko–muzikološka meditacija o jednoj simfoniji Augusta Otta Halma upućuje na obuzetost fenomenom romantičarske i moderne muzike. Zapis ne ostaje tek skica ili usputna bilješka o unutardisciplinarnim dvojbama ili puka osobna zainteresiranost za neko razdoblje njemačke simfonijske literature, nego autor putem njega iščitava širi kontekst modernističkih, avangardnih i antimodernističkih težnji. U tom smislu, Kravareva — reklo bi se, manovski koncipirana — interpretacija Halmove muzike ključ je za analizu današnjega svijeta i umjetničkih težnji koje redefiniraju suvremenu praksu i postavljaju nove granice društvenoj funkciji umjetnosti. Od ostalih tekstova izdvaja se prozni blok, u kojem se nalaze tri pripovijetke Witolda Gombrowicza, od kojih se najzanimljivijom čini Štakor. Gombrowicz je autor ekspresionističkog stila s elementima fantastike i upravo ta kombinacija na čitatelja djeluje snažno, ostavljajući vrlo opor i mučan osjećaj. Tri kraća teksta Ljiljane Filipović pod naslovom Tri pledoajea za negativno tematiziraju fenomene preljuba, privida i vremena i solidne su skice u kojima autorica analitički secira svakidašnje životne priče i zbivanja. Tekst o Nalješkovićevim maskeratama Tomislava Bogdana kroatistički je rad u kojem se autor bavi skrivenim erotskim tumačenjima, braneći tezu da je u tom renesansnom lascivnom žanru Nalješković ljubavni odnos tematizirao ponajprije na osnovi erotizma, a ne petrarkističkog diskursa. Putopis Hrvoja Grgurića, s kojim završava broj, fragmentaran je i ne osobito uspio prozni tekst o putovanju u Kinu i Mongoliju. No iako jezično nedotjeran, kronološki zbrkan i nemarno sastavljen, putopis je razmjerno živopisan i kadšto duhovit te ponajprije odaje pustolovnu narav autora, kojem su osobni doživljaji i snažne vizualne slike važnije od puke informativnosti ili realističke uvjerljivosti.

Zanimljiviji izbor likovnih priloga

U cjelini uzevši, nova uređivačka koncepcija »15 dana« podosta se razlikuje od stare, koja je već godinama gubila interes čitateljske publike. U budućnosti će biti važno zadržati ujednačenu kvalitetu priloga i pomno odabrati autore i teme, a sugestija koju bismo ovdje mogli iznijeti odnosi se na češće uvrštenje poneke tematske cjeline (koja bi trebala analizirati neki aktualni društveni ili umjetnički fenomen) te na zanimljiviji izbor likovnih priloga, što sada ne bi trebalo biti teško jer časopis izlazi u boji.

Tonči Valentić