SVE PLEŠE, VJERUJTE ANDERSENU NA RIJEČ!

SVE PLEŠE, VJERUJTE ANDERSENU NA RIJEČ!

Sat i pol udaljen vlakom od Kopenhagena, Odense je središte regije Fyn, treći danski grad po veličini (185 000 stanovnika), koji je slavu stekao ponajviše kao rodni grad Hansa Christiana Andersena (1805–1875), iako je on iz Odensea pobjegao već s četrnaest godina nakon siromašna i ne baš sretna djetinjstva, i nikad se u njega ozbiljnije nije vraćao. Živio je i radio u Kopenhagenu te vrlo često i dugo putovao (Švedska, Njemačka, Italija, Španjolska...). Odense je uredan i uređen grad s mnogo pješačkih zona i biciklističkih staza, mnogo skulptura posvećenih likovima iz Andersenovih bajki i priča, muzejem što detaljno prikazuje njegov život i djelo, s kućom u kojoj je odrastao, čak selom rekonstruiranim iz doba kad je Andersen odrastao.

Andersen i Bournonville

Iako se u nazivu grada nalazi ime moćnoga nordijskoga boga Odina, ipak je to posve grad Hansa Christiana Andersena, osobito u obljetničkom raspoloženju, kad se broji dvije stotine godina od rođenja najslavnijega Danca. Sve ulice u središtu nadsvođene su oslikanim platnima s natpisom »Grad Hansa Christiana Andersena« na mnogim jezicima svijeta pa tako i na hrvatskome. Svaka je gradska kulturna ustanova nastojala obilježiti tu obljetnicu: kazališta igraju predstave zasnovane na Andersenovim tekstovima, 20. međunarodni filmski festival (11 — 16. kolovoza 2005) imao je posebnu selekciju filmova koji su na različite načine nadahnuti piščevom biografijom i bibliografijom, a glavni regionalni i gradski muzej priredio je izložbu Everything dances, believe my word! citirajući u naslovu Andersenovu rečenicu. Pisac je iznimno volio ples. Čak je kratko vrijeme (1820/21) polazio baletnu školu pri Kraljevskom teatru u Kopenhagenu, prije nego što se posvetio svojoj velikoj strasti — glumi, u kojoj pak nije uspio ostvariti karijeru, jer je po sudu ondašnjih kazališnih znalaca bio previsok i ružan. Everything dances, believe my word! posebna je izložba postavljena u Fyns Kunstmuseumu od 2. srpnja do 31. listopada 2005, a u povodu ne samo već spomenute dvjestote godišnjice rođenja najslavnijega danskoga pisca nego i dvjestote obljetnice rođenja baletnog umjetnika, danskoga koreografa Augustea Bournonvillea (1805–1879), tvorca jedinstvenoga stila Danskoga kraljevskog baleta. Većina izloženih radova stvarana je u doba života te dvojice umjetnika, kada je ples bio u velikoj modi i kada su se ljudi oduševljavali njegovim različitim pojavnostima: baletom, plesom u kazališnim predstavama, društvenim i narodnim plesom. Drugim riječima, izložba je fokusirana na ples u razdoblju poznatu i kao zlatno dansko doba.

Nesputana strana plesa

Djelo Hansa Christiana Andersena predstavljeno je papirnatim ornamentalnim izrescima, kojima se on cijeloga života posvećeno bavio (a jedan takav njegov ornament što pokazuje glavu boga Odina postao je i vizualnim amblemom grada Odensea) te stihovima i komentarima o plesu, od kojih je jedan uzet i za spomenuti moto/naslov izložbe. A crteži, slike, reljefi i skulpture autora A. J. Carsensa, C. W. Eckersberga, C. G. Freunda, Lorenza Frolicha, Wilhelma Marstranda, Jorgena Sonnea, Augusta Saabyea i osobito Berthela Thorvaldsena pokazuju i žestoku, naglašeno živopisnu i raskošnu, nesputanu stranu plesa (talijanski saltarello, karnevalski ples, danski narodni ples, egzotični ples), ali i onu suzdržanu stranu muza, gracija i balerina, onu klasičniju umjetnost zlatnoga danskog doba. Jedan od najpoznatijih danskih kipara, predstavnik kasnoga formalističkoga klasicizma u skulpturi, Berthel Thorvaldsen (1768–1844), veliki Andersenov prijatelj i podupiratelj, cijeloga je života bio očaran plesom. I sam neumorni plesač na balovima, u radu je bio obuzet plesom izraženim i u ritmu skulpturalne forme i doslovce kao temom mnogobrojnih njegovih rasplesanih figura koje se mogu na izložbi vidjeti. Svojevrstan dodatak izložbi, koji ispada iz koncepcijom proklamirana vremenskoga jedinstva, nekolicina je grčkih i rimskih antičkih izložaka (ponajviše vaza), čiji su plesni motivi nadahnuli umjetnike zlatnoga danskog doba za njihove radove. Izložba je diskretno, ali pomno praćena zvukom, odličnim izborom plesne glazbe od ulomaka iz Orfeja i Euridike C. W. Glucka i Silfide H. S. Lovenskiolda, preko Galliarde za Terpsihoru Michaela Praetoriusa i talijanskoga saltarella do glazbe skladane za Bournonvilleove balete.

Obljetnički prilog

Autori izložbe u katalogu naglašavaju kako su, probijajući se kroz različita vremena, prostore i društvene okolnosti, plesni pokret i plesni oblici nerijetko uzbudljiv predmet razgovora, koji do danas ostaje izrazito nedovoljno promotren aspekt svekolike umjetnosti 18. i 19. stoljeća. Ova je izložba u tom smislu i edukativna i zanimljiva, posebice zato jer otkriva ljubav prema plesu važnoga danskoga kipara, Berthela Thorvaldsena, kao i prožetost plesom cijeloga života i stvaranja pisca neosporno veličanstvena opusa bajki i priča, ali isto tako autora jednog od najtužnijeg i najokrutnijeg prizora plesa u književnosti uopće. Prolazeći pored izloženih eksponata, pored neupitno raspoloženih i životnih ili neupitno u formi smirenih i formalno uređenih plesnih prizora, mislila sam na potpuno drukčiji plesni prizor: kad Mala Sirena trpeći bol u nogama kao da je reže nebrojeno oštrih noževa pleše svoj najljepši ples u noći prije poljupca Kraljevića i Kraljevne na brodu, u noći nakon koje će skokom u more završiti njezin zemaljski život, kao žrtva neostvarene najveće ljubavi. Takva se Andersenova plesa ova izložba nije dotaknula, nažalost, jer tako bi više pridonijela i promatranju udjela plesa u danskome zlatnom dobu i u djelu sama Andersena, onom njegovu ponekad morbidnu i kontroverznu aspektu. Ovako izložba ostaje, iako vrlo zgodan, ali ipak samo obljetnički prilog.

Katja Šimunić