SLAVNI I MLADI

SLAVNI I MLADI

Protekle Dubrovačke ljetne igre donijele su mnoštvo naznaka da će iduće biti još bolje, da će se propusti izbjeći, a veliki umjetnici poput Goto Midori, Dubravke Tomšič-Srebotnjak, Radovana Vlatkovića i Renate Pokupić sudjelovati u većem broju, uz promišljeniji izbor mladih umjetnika

Već desetljećima Dubrovčani mjere vrijeme od jednih do drugih Dubrovačkih ljetnih igara, a slijede ih mnogi inozemni i hrvatski umjetnici. Nerijetko se čuje: Vidimo se u Gradu kad počnu Dubrovačke ljetne igre, jer je Dubrovnik tijekom 45 dana mjesto susreta velikih glazbenih i dramskih umjetnika koji svoje umijetenstvo, kako bi rekao Držić, nude svima koji ih žele čuti i vidjeti, a takvih je bilo mnogo na svim ovogodišnjim koncertima i dramskim predstavama.

Uspješne brojke

Prije spuštanja zastave Libertas, simbola Dubrovačkih ljetnih igara, u ponoć, 25. kolovoza obično se održi konferencija za tisak, gdje se iznesu podaci i rezultati. Tako je bilo i ove godine, 56. dubrovačke ljetne igre viđene očima intendanta Igara Ivice Prlendera i ravnatelja programa, za glazbu Nevena Frangeša, a za dramu Ivice Kunčevića, bile su veoma uspješne, jasno ako se gledaju samo brojke, koje ćemo ukratko iznijeti: oko dvije tisuće umjetnika iz više od dvadeset zemalja sa svih kontinenata sudjelovalo je u ovogodišnjem programu, 36 glazbenih priredaba, od kojih je bilo sedam ponoćnih serenada, tri plesne priredbe, 22 dramske, uključujući i dvije premijere. Popratnih programa bilo je također mnogo: izložbi, prikazivanje filmova — pobjednika 52. Pule, predstavljanje Zagrebačkoga filmskog festivala... Dakle, različita ponuda za sve ukuse iz raznih umjetnosti, a, što je veoma važno, nije probijen financijski plan, ostvarena je prilična dobit od ulaznica. S aspekta umjetničke razine, što se tiče glazbenog programa, on je bio u usponu u odnosu na prošle festivalske sezone, dok je umjetnička kvaliteta oscilirala od vrhunske do školske izvedbe. Ovogodišnji glazbeni program nosio je moto Slavni i mladi i zaista bilo je i slavnih glazbenika i mladih, ali posljednji nisu baš svi zaslužili, prema onome što su pokazali, da im se nastup osigura u udarnom terminu na uglednu festivalu kakav su Dubrovačke ljetne igre. Koncept glazbenoga programa ponudio je komornost: recitale, razne komorne sastave i manje orkestre, jer za velike orkestre uvijek je riskantno nastupiti na jednoj od dubrovačkih poljana zbog preglasne glazbe iz bezbroj kafića. Divlji će turizam, ako se ništa ne poduzme, potisnuti kulturna zbivanja kojima se Dubrovnik toliko dičio i koja bi uz elitni turizam, o kojem se govori, dao Dubrovniku veliku turističko-kulturnu dimenziju. Svi su se koncerti održali u hramu za glazbu, u atriju Kneževa dvora, ali uvijek popraćeni glazbom iz susjednih ugostiteljskih objekata. Jedan koncert, predzadnji, zbog kiše je preseljen u dvoranu tvrđave Revelin, koja je posljednjom intervencijom (podignut pod) izgubila prijašnju odličnu akustiku i primjerena je samo za male orkestre.

Zvijezde glazbenog programa

Ako bismo počeli s analizom recitala spominjući samo uspješne, onda na prvom mjestu moramo istaknuti recital ovogodišnje dobitnice nagrade Orlando, Dubravku Tomšič-Srebotnjak, koja je zaista danas jedna od vodećih pijanista u svijetu, što pokazuju njezine uspješne svjetske turneje s odličnim kritikama. Ovogodišnjim nastupom na Dubrovačkim ljetnim igrama umjetnica je proslavila šezdeset godina od prvoga nastupa u rodnom gradu u Kneževu dvoru, kad je imala samo pet godina i prozvana čudom od djeteta, a danas je slobodno možemo nazvati čudom od umjetnice, čija karijera tako dugo uspješno traje. Za koncert odabrala je samo dva autora, Mozarta i Chopina, a koncert ćemo najbolje opisati ako citiramo dio obrazloženja prigodom dodjele nagrade Orlando: »Umjetnica je pokazala i dokazala da je njena veličina neprolazna i da svakim novim nastupom ponovno oduševljava. Svoj program umjetnica je izlagala smireno i znalački, a izvoditeljski uzbudljivo. Suvereno, kraljevski vladajući glasovirom, od p

očetka do kraja sviranjem je ostavljala bez daha publiku da bi se na kraju, nakon dugih odobravanja gromkim pljeskom, gotovo djetinje radovala još jednoj umjetničkoj svečanosti sa svojima u Dubrovniku. Dubravka Tomšič-Srebotnjak dosegla je sam vrh pijanističke interpretacije.« Druga zvijezda festivala bila je japanska violinistica Goto Midori, koja je također bila čudo od djeteta, a danas je prati neviđena svjetska reklama zbog njezine iznimnosti, tisak i stručna kritika stavljaju je uz bok Vengerova i Rjepina. Umjetnica je priredila recital uz suradnju poznatog američkog glazbenika Charlesa Abramovicha. Program je sadržavao djela Mozarta, Beethovena, Ravela, Rautavaara i Čajkovskog. Ono što krasi sviranje Goto Midori rafiniranost je u svakome pogledu, u njezinu sviranju nema ničega jeftinoga. Stasom se umjetnica doima poput djeteta, a kad uzme u ruke violinu Guarneri del Gesu ex Huberman, izrasta u diva. Pokreti tijela i geste komplementarne su glazbenim linijama i unutarnjim procesima. Posebno su bile impresivne note duga trajanja koje je umjetnica zadržavala bez imalo naznaka u slabljenju intenziteta. Svaku je skladbu u potpunosti nadahnula svojom prebogatom muzikalnošću. U svakom trenutku imala je uza se savršena suradnika, Charlesa Abramovicha. Nakon koncerta Midori je prešla u atrij palače Sponza, gdje je Dubrovniku i Dubrovčanima darovala izvedbu Bachove Sonate br. 2 za solo violinu. Bučno najavljeno gostovanje Ramona Vargasa, velike pjevačke zvijezde, naišlo je na suzdržano reagiranje prepuna auditorija, jer umjetnikov izbor programa bio je neočekivan. Očekivale su se operne arije, a ne romance poznatih skladatelja Donizzettija, Verdija, Bellinija, Obradosa, de Falle. Bez obzira što nisu odzvonile belkantističke operne arije, Vargas je pokazao raskoš svoga tenora i pokazao zašto su mu svi termini zauzeti. Umjetnik je osjetio da je dužan publici pa je u zahvalu otpjevao jednu opernu ariju, a u pijanistici Mziai Bachotourize imao je savršena glazbenog saveznika.

Topli prijem

Iznimno je toplo primljena violončelistica Monika Leskovar, koja je uz glasovirsku suradnju britanskoga pijanista, skladatelja i pedagoga Richarda Jooa priredila recital. Uz Schumannova Maštanja čijom je izvedbom umjetnica letjela maštovito, u prvom dijelu večeri izvedena je Brahmsova 2. sonata za violončelo i klavir u F-duru, op. 99. Oboje umjetnika punim je unutarnjim emocionalnim nabojem putovalo gustim tkivom, dramaturški dobro razrađen plan pratilo je i agogičko kretanje, to je bio čvrst, ali i mekan dijalog dvaju instrumenata, savršeno usuglašen u snažnoj kreaciji. Pet španjolskih pjesama Manuela de Falle bila je ponovno prilika da umjetnici iskažu svoj temperament i muzikalnost, Monikin instrument napuljskoga majstora Vicenza Postiglionea iz 1884. koji je umjetnica dobila na doživotnu uporabu od grada Zagreba bio je u potpunosti raspjevan, zvuk se kretao od čujnoga pianissima do raskošnog i glasnog tona. Sviranje Debussyjeve Mjesečine imalo je zvučni plašt iza kojeg smo mogli maštati skupa s umjetnicima. Le Grand tango, koji je Piazzolla posvetio velikomu violončelistu Mstislavu Rostropoviču, Monika Leskovar i Richard Joo raspojasano su ga raskrilili svojim instrumentima. Ruska pijanistica, predstavnica nove generacije glazbenika Katya Mechetina, pobjednica mnogih nadmetanja s djelima Chopina, Ravela, Rahmanjinova i Ščedrina, pokazala je zašto joj predviđaju zvjezdanu karijeru, uz savršenu tehniku i točnost obdarena je muzikalnošću koja se nameće, posjeduje umjetnički nerv koji sve pokreće. Uz Barokni orkestar Europske Unije, koji ne pripada baš u vrhunska tijela takve vrste, nastupila je vrsna mezzosopranistica Renata Pokupić, koja je pjevajući Händlovu 1. talijansku kantatu, Ah! Crudel nel pianto mio, HWV78, ponovno pokazala svu raskoš svoga mezza i finu muzikalnost.

Umjetnost komornog muziciranja

Zagrebački solisti nisu pokazali neku posebnu kvalitetu sviranja, vjerojatno generacijskom izmjenom članova. Najviše je mladih, koji još nisu dosegnuli razinu kakva je krasila stari ansambl. Zato su nas bogato obdarili pravom umjetnošću komornog muziciranja Moskovski virtuozi s violinistom i dirigentom Spivakovim i oboistom Aleksejem Utkinim. Bachov Koncert za violinu, obou, gudače i continuo, BWV1060 kretao se u pravom i odmjerenom baroknom pulsiranju, pri čemu je bilo reljefnosti i terasaste dinamike. Nastup Spivakova kao solista u Schnittkeovoj Sonati za violinu i komorni orkestar pokazao je zašto je toliko cijenjen taj ruski umjetnik, a lako je bilo zapaziti da su članovi orkestra pobjednici važnih nadmetanja, jer ih krasi tonska preciznost, zajednički dah fraziranja, stopljeno zajedništvo. Koncert su završili u najboljoj tradiciji komornog sviranja Serenade za gudače u C-duru Čajkovskog.

Mlako sviranje Zagrebačkog kvarteta zasjenio je Janaček kvartet, koji je osnovan 1947, a na juriš je osvojio sve najvažnije svjetske koncertne dvorane. Na Dubrovačke ljetne igre stigli su s nacionalnim programom: Smetana, Dvořak i Janaček. Glazbenici su savršenom pokretljivošću u međusobnoj komunikaciji i u osluškivanju svih parametara pružili publici nezaboravnu večer isprepletena zvuka četiriju instrumenata. Takvoj kvaliteti može se priključiti i Trio Wanderer, koji su ponudili Skladbe Beethovena, Brahmsa i Rahmanjinova. Trio je uzeo ime jedne Schubertove skladbe, Lutalice. Umjetnici su pravi svjetski putnici, od jedne do druge velike svjetske dvorane dobivaju laskave kritike, kakve im i mi nakon koncerta upućujemo. Gotovo svake godine festivalsku publiku obraduje nastup Cellomanije na čelu s Valterom Dešpaljom. Mladi ljudi koji se tek spremaju za koncertnu karijeru u atrij Kneževa dvora unesu dah oduševljenja i radosti zbog onoga čime se bave i to prenesu poput zaraze na nazočne. Istupi pojedinih članova, primjerice solista Karmen Pečar i Luke Šulića, obećavaju veoma mnogo.

Ove godine Dubrovački simfonijski orkestar imao je tri uspješna nastupa. Prvi sa šefom dirigentom Zlatanom Srzićem te izvanrednim i slavnim hornistom Radovanom Vlatkovićem, koji je što je stariji sve bolji i bolji, poput dobra vina. Uz Vlatkovića nastupio je i tenor Marjan Trček, koji je bio pravo otkriće u Brittenovoj Serenadi za tenor i rog, ostali dio programa ispunila je Brittenova Jednostavna simfonija op. 4, Mozartov Koncert za rog i orkestar u Es-duru, K 447 i Simfonija u D-duru, K385, zvana Haffner. Ističemo posljednji nastup ansambla, kad je uz orkestar u dvostrukoj ulozi, kao solist i dirigent, nastupio veliki violončelist Aleksandar Rudin, okrenuvši se djelima Haydna, Beethovena i malo poznata Haydnova suvremenika i susvirača u orkestru, grofa Esterhazyja Čeha A. Krafta, čije je djelo Koncert za violončelo i orkestar u C-duru uz decentnu orkestralnu pratnju meastralno izveo. Rudin kao solist i kao dirigent sretan je spoj emotivnog i racionalnog, sve je promišljeno do detalja, sve teče bez iskliznuća.

Ponoćne zbrke

Ovogodišnje Ponoćne serenade stvorile su zbrku izborom umjetnika i programa pojedinih umjetnika. Ako se željelo ponuditi ležernije programe, onda je pravo mjesto našao trio iz Zagreba Penezić — Mihanović — Čopor s opernim suvenirima, glasovir četveroručno Golan — Inoue, ali Luku Šulića i Tilena Artača s preozbiljnim programom duga trajanja, gitarista svjetskog ugleda Zorana Dukića s vrlo zahtjevnim programom ne samo za sviranje nego i za slušanje, a da ne kažemo virtuoza violinista Romana Simovitza sa Paganinijeva 24 capriccia bilo je naporno uz galamu koja je sa Straduna dopirala u atrij palače Sponza sve saslušati i jedva se čekalo kraj. Ugodno smo bili iznenađeni nastupom Duhačkoga dubrovačkog kvinteta s pijanistom A. Lečićem, jer na kraju krajeva svi hrvatski umjetnici uglavnom dolaze iz Zagreba, kao da su samo tamo koncentrirani glazbenici koji zaslužuju nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ima ih i u drugim hrvatskim gradovima i žalosno je da se tim vrijednim glazbenicima nikada ne omogućuje da nastupe ni na Igrama ni u našoj metropoli. Dobro bi bilo kad bi Ponoćne serenade donosile sadržaje kakav smo doživjeli na završnom koncertu, 25. kolovoza, prije spuštanja zastave Libertas, kad se održao sjajni džez-koncert ispred Crkve sv. Vlaha. Zar takva glazba kao dio opće glazbene baštine ne bi mogla ući u program Dubrovačkih ljetnih igara? Od predviđenih umjetnika nastup su otkazali slovenska pjevačica Marjana Lipovšek i Vjekoslav Šutej. Koncerti u tehničkom smislu tekli su bez prigovora, jer sve ih je pratio i o svemu vodio računa direktor glazbenoga programa Neven Frangeš. Protekle Dubrovačke ljetne igre donijele su mnoštvo naznaka da će iduće biti još bolje, da će se propusti izbjeći, a veliki umjetnici poput Goto Midori, Dubravke Tomšič-Srebotnjak, Radovana Vlatkovića i Renate Pokupić sudjelovati u većem broju, uz promišljeniji izbor mladih umjetnika.

Ileana Grazio