Polustoljetni put

Polustoljetni put

Autor Boris Ljubičić, dizajner, dimenzije 35,50 x 29,82 mm, naklada 600 000, datum izdanja 8. rujna 2005.

Prva ideja o zajedničkim izdanjima europskih poštanskih maraka seže u daleku 1952, kada su se, na krilima opće težnje izmirenju i funkcionalnom povezivanju zemalja zapadnoga dijela Starog kontinenta, javljale brojne europske inicijative. Jedan od očeva moderne ujedinjene Europe, Robert Schuman je 1950. proročanski najavljivao: »Prije nego što postane vojni savez ili gospodarski entitet, Europa mora biti kulturna zajednica«. Iako ideja o europskim markama nije ni oblik gospodarskog, a ponajmanje vojnog organiziranja, prihvaćena je kao mogući pogodni medij široke propagandne manifestacije takve kulturne zajednice. Poštanske uprave šest zemalja (Belgije, Francuske, Italije, Luksemburga, Nizozemske i SR Njemačke) započele su, 15. rujna 1956, već pedeset godina dugu filatelističku priču. Priču koja je najčešće anticipirala postupni nastanak onoga što se danas naziva institucijama integrirane Europe. Jer, iste te države što su se markama izjasnile u korist Europe, godinu poslije, 25. ožujka 1957, potpisat će prekretnički dokument, Rimske ugovore, kamen temeljac današnje Europske Unije. U četiri sljedeće godine, sukcesivnim izdavanjem maraka s istovjetnim motivom, spomenutih će šest zemalja europske integracijske tvrde jezgre oformiti načela prema kojima će nastaviti popularne CEPT–marke. Naime, Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih administracija — CEPT (akronim izveden iz francuskog službenog naziva Conférence européenne des administrations des postes et des télécommunications) osnovana je 26. listopada 1959. Budući da je izdavanje zajedničkih maraka bila jedna od osnivačkih zadaća, 1960. dvadeset je zemalja na 36 maraka otvorilo vrata filatelističkom klubu prepoznatljivu po CEPT–logotipu. Dulje od tri desetljeća, diljem Europe, i istočne i zapadne, bit će to filatelistički najtraženije marke. Godine 1974. uvedena je i važna novina: prepoznata monotonija uniformnosti jedinstvenoga motiva zamijenjena je izdavanjem maraka s generički zajedničkom temom, dok su rješenja motiva prepuštena svakoj od zemalja zasebno. A taj je zahvat urodio bogatom prezentacijom mogućnosti kulturne zajednice o kojoj je Schuman zborio: na 70 do 80 maraka prosječno, europskih je 35 zemalja godišnje iznosilo autohtona viđenja kiparstva, slikarstva, rukotvorina, krajolika, spomenika, poštanske povijesti, folklora — pregršt tema pod koje se s lakoćom mogao podvući europski zajednički nazivnik. Ta je dinamika trajala sve do početka devedesetih, kada će privlačnost CEPT–maraka i pad željezne zavjese, s pojavom niza novih zemalja na Istoku, privući u taj krug dvadesetak novih država i poštanskih uprava. Logotip CEPT posljednji je put viđen na markama 1992. Tada je, naime, CEPT osnovao vlastitu organizaciju PostEurop, kojoj je, pored ostalog, prepuštena briga o EUROPA markama. Sljedeće su godine tiskane prvi put, prema svim dotadašnjim pravilima, ali s novim logotipom. Po stjecanju neovisnosti Hrvatska je postupno postajala članicom međunarodnih organizacija, pa tako i CEPT–e. Potkraj srpnja 1992. tadašnji HPT stavio je u promet dvije marke posvećene zajedničkoj temi: 500. obljetnici otkrića Amerike. Ta je serija, s motivom dubrovačke karake i Meštrovićeve statue Indijanca, ubrzo doživjela preinačeno izdanje: 4. rujna iste godine nova serija s potpuno istim motivima, ali s natisnutim logotipom CEPT–a kao vizualnim iskazom novostečenog članstva u toj organizaciji. Bila je to posljednja prilika da hrvatska filatelija unese glasovitu oznaku europskih maraka u svoj inventar. Već sljedeće godine, kao što je spomenuto, počeli smo rutinski izdavati, ukorak s ostalim članicama, dogovorene zajedničke teme maraka EUROPA. Ovo najnovije izdanje evocira početke maraka EUROPA (logotip 50. obljetnice), njihov razvoj (CEPT–logo) i sudioništvo Hrvatske (treći reprint marke s motivom dubrovačke karake autora Želimira Borića).

Priredila Sandra Cekol