Vijenac 300

Kazalište

38. Međunarodni festival kazališta lutaka, PIF, ZAGREB, 26. KOLOVOZA — 2. RUJNA 2005.

Pod novim krovom

Ako se nakon završetka festivala najviše spominju nagrađeni, ovaj put ni mnoge predstave koje su ostale bez službenoga priznanja neće biti brzo zaboravljene

38. Međunarodni festival kazališta lutaka, PIF, ZAGREB, 26. KOLOVOZA — 2. RUJNA 2005.

Pod novim krovom


slika


Ako se nakon završetka festivala najviše spominju nagrađeni, ovaj put ni mnoge predstave koje su ostale bez službenoga priznanja neće biti brzo zaboravljene


Velika živost pratila je 38. PIF, koji se najvećim dijelom odvijao u obnovljenoj zgradi (i vrtu) Zagrebačkoga kazališta lutaka, gdje često nije bilo dovoljno mjesta za sve velike i male koji su htjeli vidjeti njegove predstave izabrane iz cijele Europe. Jednako je bilo i u dvorani Komedije, gdje su na velikoj pozornici odigrane predstave iz Skopja, Barcelone i Splita, a da se i ne govori o onima u povisokom autobusu Čarobnog kazališta Abellis uz Nacka u Švedskoj, koje se utaborilo pred zgradom Muzeja Mimara. Kako se dobar glas o lutkarskim predstavama širio, tako su iz dana u dan gledališta postajala tijesna. Predstava koja je odlukom žirija, odnosno trojice uglednih lutkara Aliakseya Leliauskija iz Bjelorusije, Silvana Omerzua iz Slovenije i Luka Paljetka dobila Glavnu nagradu Milan Čečuk, Kazalište sjena prema priči Michaela Endea, nije se prvi put pojavila pred zagrebačkom publikom. U prijevodu s njemačkoga Maje Oršić–Magdić tu, moglo bi se reći, nadasve poetičnu kazališnu i kozmičku sanjariju mogli smo u glumačkoj izvedbi vidjeti na Maloj sceni gdje je ostvarena u suradnji s kazalištem iz Virovitice i gdje je prošla prilično nezapaženo, unatoč izvanrednoj glumačkoj kreaciji Snježane Slavić u glavnoj ulozi i drugim odlikama. Savršenstvo u svim komponentama usklađene i domišljene mađarske lutkarske izvedbe Kazališta Ciroka iz Keczskemeta (koje je do 1991. djelovalo u sklopu glasovitoga kazališta Josepha Katone) osvojilo je najveći dio festivalskih nagrada. Kazalište ih je dodalo popisu svojih prethodno osvojenih priznanja iz Pečuha, Kaposvara, Maribora, Budimpešte, Ostrave i Caracasa. Dječji žiri odlučio se za vrlo inventivnu i radosnu predstavu Vizualne poeme u izvedbi Družine Jordi Bertram iz Barcelone, sastavljenu od dosjetljive i muzikalne igre slovima, što im je udahnjuju samo tri glumca — animatora (dušodavca, rekao bi Luko Paljetak). Pojedinačne nagrade za animaciju pripale su sudionicima predstava iz Nizozemske (Charlotte Pauk Joolen), Švedske (Anders i Fatima Olsson) i Španjolske (Olivier Benoit). Ove je godine uvedena i posebna nagrada za najbolju predstavu za djecu, koju je zasluženo dobilo Lutkarsko kazalište Mostar za zabavnu i poučnu predstavu Karius i Baktus, koja na duhovit i dramatičan način poučava djecu pranju zubi.


Predstave za sjećanje

Ako se nakon završetka festivala najviše spominju nagrađeni, ovaj put ni mnoge predstave koje su ostale bez službenoga priznanja neće biti brzo zaboravljene. Posebno se to odnosi na izvrsno prihvaćene nastupe mladih ruskih lutkara bez ijedne riječi, slikom, zvukom i pokretom izvedenom predstavom Ružno pače kazališta lutaka Psić lutalica iz Sankt Petersburga, kao i za razigrani Cijeli cirkus na dlanu, kojim su gledatelje svih uzrasta oduševili studenti Sanktpeterburške akademije kazališne umjetnosti. Zatim su njih sedmero zajedno sa studenticom režije i profesorom na nadasve požrtvovan i šarmantan način predstavili metode rada svoje škole i ilustrirali ih primjerima, otkrivši nam uzgred kako mala pokusna dvorana obnovljene zgrade baš i nije podesna za lutkarske nastupe. Izniman doživljaj donijelo je Kazalište za djecu i mlade iz Skopja s folklorom bogato nadahnutom Makedonskom pričom. Rafiniranom apokaliptičkom vizijom Panta rhei II zgusnute tišine poput one iz Tauferove nezaboravne predstave Silence, silence posebno mjesto na festivalu zauzeo je lutkarski par iz Magičnoga teatra iz Maastrichta .S lutkama slavinama kazalište Tabola Rassa iz Barcelone odigralo je ekološku inačicu Moličreova Škrca, u kojem je sakriveno blago — pitka voda. Među predstavama namijenjenim djeci uz nadasve uspjelu spektakularno humorističnu scensku bajku Bezglavi vitez Naivnog kazališta Liberec iz Češke istaknula se Skrivena priča Lutkarskoga kazališta Jože Pengov iz Ljubljane i Kraljevna na zrnu graška Malog lutkarskog kazališta Let iz Zagreba s izvrsnom scenografijom i lutkama Astrid Hajzler. Otprije poznati hrvatski sudionici, Neva Nevičica Zagrebačkog kazališta lutaka, Snježna kraljica Gradskog kazališta lutaka Split i Mačak u čizmama Lutkarske scene Ivana Brlić–Mažuranić iz Zagreba ispunila su očekivanja. Nemalo iznenađenje izazvao je gostujući teatrolog iz Srbije i Crne Gore, kada je prigodom predstavljanja kapitalnoga djela Povijest europskog lutkarstva, I. dio od začetaka do kraja 19. stoljeća Henryka Jurkowskoga, koju je u prijevodu s engleskog (!) objavio organizator PIF–a, Međunarodni centar za usluge u kulturi, a koje se pojavljuje gotovo istodobno s pokretanjem studija lutkarstva u Osijeku, najavio kako je prijevod s poljskog izvornika drugog dijela Povijesti europskog lutkarstva 20. stoljeća od ugledna hrvatskoga polonista već naručio izdavač iz Subotice, organizator tamošnjega lutkarskog festivala, te da će ta dva izdanja činiti cjelinu. U nazočnosti autora knjiga i najavljenoga prevoditelja, te hrvatskoga izdavača obavijest je prošla bez komentara, no za koji dan moglo se pročitati u tisku da će zagrebački izdavač objaviti i nastavak Povijesti europskog lutkarstva, što se može pozdraviti kao još jedan oblik vrijedne potpore što je PIF ustrajno daje pokretanju i razvijanju st

udija lutkarstva u Hrvatskoj.


Marija Grgičević

Vijenac 300

300 - 15. rujna 2005. | Arhiva

Klikni za povratak