OTOK KAO PREDGRAĐE

OTOK KAO PREDGRAĐE

Posebna društvena atmosfera maloga otoka stvorila je Zlarinjane kao en demos (grčki, unutarnji narod). Endem u doslovnom smislu

Rijetki su gradovi koji u svom tkivu imaju pravi otok. Ne simboličan, poput anonimne rimske Isola Tiberina, nego jedan vlastite povijesti. Šibenik ih ima nekoliko, a jedan je od njih i Zlarin. Stariji od grada, živi s njim od sama početka, kako je pisao Duško Dean u monografiji Zlarina: O ljudima moga otoka. Uz mogućnosti suvremene komunikacije Zlarin ima mogućnost postati mirno predgrađe Šibenika. U zbilji, to je samo neiskorišten potencijal. Posebna društvena atmosfera maloga otoka stvorila je Zlarinjane kao en demos (grčki, unutarnji narod). Endem u doslovnom smislu. Vrijednosti zajednice u kojoj svi o svima znaju sve — i to već naraštajima, Amerikanci nazivaju small community values. Poseban osjećaj povezanosti dijametralno je suprotan američkoj globalizaciji na osnovici melting pota. Višestoljetna samonikla posebnost time postaje neponovljiva.

INICIJATIVA U PRAVI ČAS!

Inicijativa Marine Viculin za osnivanje Zavičajnog muzeja Zlarin time postaje još zanimljivija. Djelovao bi kao izdvojena jedinica Muzeja grada Šibenika na otoku Zlarinu. »Zbirka etnografskih predmeta koju su s amaterskim entuzijazmom i uz pomoć kolega kustosa iz Muzeja grada Šibenika sakupili članovi Kulturno–umjetničkog društva Koralj postat će jezgra zavičajne zbirke Zlarin, budući muzejski postav bavit će se i tradicionalnim načinom obrade koralja, antičkim brodolomom na punti Zlarina, tradicionalnom arhitekturom i svime onime što je činilo i čini život ljudi na otoku.« Tako stoji u tekstu za medije koji potpisuje Marina Viculin. U svrhu promicanja te ideje ljetos su održane tri izložbe. Poput naslova projekta, i naslov prve izložbe odaje osobnost i očitu snagu predstavljena identiteta: Na Zlarinu izložba fotografija održana je od 23. do 29. srpnja. Izlagali su meko okidajući Ivan Posavec i Mio Vesović te Jasenko Rasol. Izvrsno odabrana djela za ljetnu atmosferu pokazala su dvadeset i dvije razglednice autora Ivana Posavca. Na fotografije motiva iz svakodnevnoga života njegova rodnog mjesta zloglasnim je fontom koji imitira čitak rukopis napisano Pozdrav iz Dužice, što je i naslov serijala. Mio Vesović na šest je metara dug fotopapir nanizao trideset i pet fotografija u boji. Porteti Lacostea, nasljednika istoimene tekstilne industrije, ispred njihova dućana u Zagrebu. Jasenko Rasol na projektoru je vrtio četrdeset digitalnih fotografija Japana i isto toliko, dijametralno suprotne, Albanije. Kustosica izložbe — Marina Viculin. Mjesto odvijanja: Kažerma, stotinjak godina star javni objekt različitih namjena i danas željena lokacija muzeja na otoku. Zajedno s Kućom Šare preko puta ulice Niz Bebana, u kojem je zbirka sjajnog zlarinskog samoukoga slikara Ante Gregova. Dio njegove zbirke s TV–filmom o njemu, Pisma s otoka, redatelja Ante Viculina, tvorilo je izložbu održanu od 6. do 12. kolovoza.

ZANIMLJIVI MLADI AUTORI

Treća i posljednja ovoljetna izložba, od 14. do 19. kolovoza, Četiri autora i slika, autorski je koncept Vedrana Perkova i okupila je četiri mlada i afirmirana autora. Viktor Popović izložio je metalnosive fotografije, na kojima je intervenirao crvenim linijama. Toni Meštrović neprekidnim je videoloopom projicirao snimku mjehura zraka ispod vode. Naopako okrenuto fluorescentno narančasto stablo Petra Stanovića savršeno se uklopilo u zapuštenu sobu Kažerme išaranu grafitima. Marko Tadić propituje granice dizajna intervencijom pop–art–kolažima na tanjurima. Promocija Punta arte — muzeja na otoku, nastavlja se i izvan otoka. Od 15. do 27. rujna objedinjene, prva i treća zlarinska izložba, gostovat će u zadarskoj Galeriji Arsenal. S tim gostovanjem radom će započeti Galerija Arsenal, još jedan novi prostor za suvremenu umjetnost.

Daniel Tomičić