Vijenac 300

Fotografija

Olja Stipanović i Eveline Feldman, Skin, Galerija Miroslav Kraljević, 1 — 23. rujna 2005.

Otisci i čajni pripravci

Kao što koža diše porama, jasno vidljivim na fotografijama velikih uvećanja, porozna opna od čajnih vrećica giba se i njiše sa strujanjem zraka

Olja Stipanović i Eveline Feldman, Skin, Galerija Miroslav Kraljević, 1 — 23. rujna 2005.

Otisci i čajni pripravci


slika


Kao što koža diše porama, jasno vidljivim na fotografijama velikih uvećanja, porozna opna od čajnih vrećica giba se i njiše sa strujanjem zraka


Izložba Skin zajednički je projekt dviju autorica, Olje Stipanović i Eveline Feldman, hrvatskog i švicarskog podrijetla, s prebivalištem u New Yorku.

Olja Stipanović izlaže seriju fotografija Skin Diary (Dnevnik kože, 2005) na kojima bilježi tragove različitih ozljeda na svojoj koži; ogrebotine, ožiljke, modrice i sl. Snimljeni iz velike blizine i otisnuti na printevima velikog formata, ti mali tragovi na koži postaju motivi velikih dimenzija, i tomu pridana značenja. Predstavljene naslovom kao dnevnički zapisi, fotografije su svjedočanstva tjelesne boli koju izazivaju ozljede i tragova koje ostavljaju na tijelu. U takvu pristupu autorice pokazuje se posebna nježnost, ljubav i pažnja prema vlastitoj koži, svijest o njezinom značenju zaštite i opne koja nas okružuje, dok nas istodobno pokazuje, predstavlja okolini u kojoj postojimo. S druge strane, izložene velikom uvećanju, čime je tijelo koje nosi ožiljak isključeno iz prikazivanja, već postaje samo fragment, dio kože na kojem se nalazi ožiljak, prikazane ozljede predstavljene su kao samostalni motivi, koji imaju vlastiti život, neovisan o tijelu koje ga nosi. Time autorica uvodi voajerski odnos, pretvara se u promatračicu, a ne sudionicu. Ožiljci su prikazani kao fetiš, predmet želje nepoznata promatrača.


Spiralna opna

Instalacija Eveline Feldman Peel (Opna, 2004) sastoji se od tri tisuće uporabljenih čajnih vrećica, izravnanih i povezanih šivanjem, koje tvore opnu dimenzija 3x15 m, u središtu galerijskog prostora svijenu u spiralu. Vrećice za čaj koje izvorno služe kao opna unutar koje se nalaze hrpice čajnoga pripravka, a koja dopušta vodi da prodre i otopi potrebne sastojke biljke da bi nastao željeni napitak, dok istovremeno priječi da se komadići biljke raspu po šalici i pokvare užitak uživatelju čaja, sada izravnane gube svojstvo te mikroopne, opne koja funkcionira u malom ograničenom svijetu šalice za čaj, dok međusobno spojene tvore novu opnu velikih dimenzija koju autorica u prostoru galerije može oblikovati prema svojoj želji. Dok mikroopna u šalici čaja ima ulogu da istovremeno propušta i zadržava, makroopna u prostoru galerije oblikuje prostor, ali ga ne zatvara, postoji kao prozirna površina koja se giba sa strujanjem zraka i kretanjem promatrača. Zajedničkim izlaganjem instalacije Eveline Feldman i fotografija Olje Stipanović umnaža se broj opni, njihova odnosa i značenja. Čajne vrećice kao prozirna treperava površina i koža kao zatvoreni omotač tijela koji onemogućava pogled na organe, mišiće i kosti, koje možemo vidjeti samo posebnim napravama. Ozljeda na koži nastupa kao otvor koji nam omogućava neku malu vezu s nevidljivim područjem koje nas održava na životu. Boja uporabljenih čajnih vrećica slična je boji kože. Izjednačavanje tona koji prevladava u prostoru galerije pridonosi estetskom jedinstvu izložbe, dok istodobno ističe snagu odnosa međusobnoga potvrđivanja i odbijanja predstavljenih opni. Kao što koža diše porama, jasno vidljivim na fotografijama velikih uvećanja, porozna opna od čajnih vrećica giba se i njiše sa strujanjem zraka. Dok su na koži vidljivi ožiljci i tragovi ozljeda, na čajnim vrećicama mjestimično se nakupljaju tamniji tonovi koji se zrcalno odražavaju s jedne na drugu polovinu vrećice, što nas opet vraća mikrosvijetu sitnih ožiljaka i šalice za čaj kao ishodištu izložbe.


Rosana Ratkovčić

Vijenac 300

300 - 15. rujna 2005. | Arhiva

Klikni za povratak