Karantena u karanteni

Karantena u karanteni

Program Karantene, uz neke iznimke, ne može, u ovakvu obliku, biti relevantan festival suvremene izvedbene umjetnosti ni u Hrvatskoj, a kamoli u europskim/svjetskim okvirima

Koncept 9. Karantene — festivala suvremene izvedbene umjetnosti u organizaciji dubrovačke Art radionice Lazareti — bio je utemeljen na predstavljanju nezavisne teatarsko–plesne scene hrvatskih i slovenskih umjetnika uz retrospektivu radova Tomislava Gotovca. Bilo je tu i sporadična predstavljanja videoradova i glazbenih nastupa, no oni, očito, nisu bili u središtu pozornosti ovogodišnje Karantene.

PLESNI PROJEKTI

Plesnim projektima predstavili su se zagrebačka skupina Bad Co u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik s plesnom predstavom Flashdance u koreografiji Nikoline Bujas–Pristaš s temeljnim naglaskom na pokret kojeg ne određuju kvalitete skučenoga plesačkog prostora, nego sam pokret vlastitom putenošću/flesh, svojim najneobičnijim mogućnostima, određuje plesne površine prostora. Zagrebačka skupina OOUR prikazala je plesnu izvedbu Orangecut u koreografiji i izvedbi Selme Banich i Sandre Banić kao plesni projekt kojemu je temeljna svrha bila pokazati međusobnu interakciju plesačica s namjerom demistifikacije sama procesa plesnog rada. Plesni program nastavio se u predstavom Solo / Ciklus 1: O radu zagrebačke plesne skupine k.o. u baletnoj dvorani Umjetničke škole Luke Sorkočevića u koreografiji i izvedbi Željke Sančani, stvorivši koreografski esej s referencijama na različite aspekte fenomena umjetničkog rada u mediju plesa i pokreta. Uz naglašeni minimalizam, predstava je prikazala prostor koreografije: od vlastitog tijela, preko prostora izvedbe do percepcije gledatelja, no u uvjetima baletne dvorane neklimatiziranoga prostora Umjetničke škole, skoro jednosatni koreografski esej (bez glazbe), naprosto, nije mogao stvoriti potrebnu koncentraciju u gledatelja nužnu za ovakav tip plesne izvedbe.

TEATARSKI PROJEKTI

Karantena je i započela je kazališnim projektom: nastupom splitskih umjetnika Fractal Falus Teatar s predstavom Jezici/Integrali nastalom prema tekstovima Sama Sheparda te u režiji Hrvoja Cokarića. Nikola Ivošević i Sanja Jakovljev, kao izvođači, na iznimno zanimljiv način prikazali su nam osjećaje koji se javljaju u ljudi u trenutku smrti ili/i prelaska u drugi oblik života/energije. Mini Teatar iz Ljubljane nastupio je s dvjema predstavama: predstavom za djecu Palčica, koju je prema motivima priče Hansa Christiana Andersena dramaturški osmislio Ivica Buljan i to kao kombinaciju videoigre i lutkarske predstave, dok je redatelj i glumac slovenski umjetnik Robert Waltl, te izvedbom predstave s lutkama Male tragedije Aleksandra S. Puškina u režiji Alekseja Leljavskog, koja je premijerno prikazana 25. kolovoza u Ljubljani. Posjetitelji Karantene, doduše, od četiri Puškinove tragedije/drame, mogli su vidjeti samo dvije: Gozba u doba kolere te Mozart i Salieri u, uistinu, iznimnoj izvedbi Gašpera Jarnija, Igora Štamuluka i Marka Plantana, koji su pokazali silnu energiju scenske transformacije, pogotovo u prvoj tragediji (Gozba u doba kolere), stvarajući atmosferu neizbježnosti smrti sličnu Boccacciovu opisu kuge u Firenci, no ovdje, u Rusiji 19. stoljeća, na prijelazu iz književnoga romantizma u realizam. Upravo zbog vrijednosti predstave koju je dubrovačka publika mogla vidjeti samo šest dana nakon ljubljanske premijere, nije nam baš jasno zašto je ta ista publika ostala prikraćena za preostale dvije sastavnice jedinstvene predstave — tragedije Škrti vitez i Kameni gost. Spomenimo i kako je ljubljanskom Mini teatru ovo treći nastup na Karanteni (Walserova Snjeguljica 2002. i 2003. te Müllerova Medeje–projekt 2003.). Posljednjega dana Karantene izvedena je i predstava Dantonova smrt zagrebačke teatarske skupine Banana Guerilla u režiji Olivera Frljića prema tekstu Georga Büchnera. Predstava je izvedena na francuskom jeziku, a u predstavi Büchnerov tekst služi kao građa i referenca same izvedbe koja, pak, funkcionira kao neka vrsta akustičke referencijalnosti (budući da većina sudionika i publike ne razumije francuski), s priključkom na lokalne događaje povezane uza sam tekst, u dubrovačkom slučaju to su frankofilske tendencije i njihove refleksije u kulturnoj i političkoj prošlosti Grada u povijesno zgusnutom vremenu od 1806. do 1808.

PERFORMANSI

U programu posvećenu performansima predstavio se Tomislav Gotovac — jedan od najvažnijih (ne samo) hrvatskih performera i multimedijalnih/konceptualnih umjetnika, koji je u četiri večeri predstavio svoje performanse i videoradove te razgovarao s umjetnicima i publikom. Spomenimo ovdje tek kako je Tomislav Gotovac (alias Antonio Lauer) utemeljitelj konceptualne umjetnosti, umjetnosti performansa i uličnog happeninga u Hrvatskoj i kako njegovi performansi te artovski filmovi i danas intrigiraju svjetsku likovnu publiku i kritiku. Na dubrovačkom predstavljanju retrospektive radova Toma Gotovca osobito se istaknuo performans na Komardi te film Dad Man Walking u kojem je Gotovac promišljeno uvrstio kolaž ustaških žurnala, Titovih govora, pornografije i iniog materijala koji je sam snimio s artovskom senzibilnošću svojstvenom autorovoj umjetničkoj osobnosti. Performans su izveli i sarajevski umjetnički par Sađa Šetić i Jusuf Hadžifejzović, a interaktivnim performansom naslova Tata, kupi mi sve predstavio se i hrvatski performer Ivan Marušić Klif. Budući da je četverodnevna retrospektiva performansa Tomislava Gotovca činila bitnu sastavnicu programa Karantene, organizatore valja pohvaliti što su u program uvrstili i predstavljanje knjige RoseLee Golberg Performans od futurizma do danas, objavljene na hrvatskom u nakladi udruga TEST i Udruženja za razvoj kulture. U knjizi, gotovo udžbeničkog karaktera (kakva, definitivno, nedostaje na hrvatskom tržištu monografija umjetničkopovijesne struke), RoseLee Goldberg, kao jedna od najvažnijih znanstvenica koja se posvetila istraživanju performansa ili, kako ga ona naziva, žive umjetnosti, daje potpuni povijesni pregled umjetnosti performansa od početaka u vrijeme raznih izama avangarde početka 20. stoljeća do suvremenosti.

OSTALI PROGRAMI

Kratke videoradove prikazao je i Pavel Braila — moldovski umjetnik koji živi i radi u Nizozemskoj, a na Karanteni se performansom predstavio i 2002. Predstavljen je i Program Ljetne škole igranog filma, Radionice animiranog filma i Malog filmskog festivala, koji su održani od 4. do 14. kolovoza u Luci Šipanskoj. Videoradovima se predstavila također i riječka umjetnica Tanja Dabo. Čini nam se nekako premalo za bilo kakav kvalitetni videoprogram. U glazbenom programu nastupili su Dražen Franolić svirajući arapsku lutnju i Nimay Roy (Indija) svirajući udaraljke, glazbeni sastav Orkestar za ubrzanu evoluciju s programom kombinacije free jazza i videoradova te pretposljednjeg dana Karantene njujorški umjetnici Ruth Margraff i Nikos Brisco iz Cafe Antarsia Ansamblea izvevši folk–operu Songs from the Table. Unatoč kvaliteti, broj glazbenih izvedbi, očito, dokazuje kako glazba nije bila primarna koncepcijska odrednica Karantene.

I NA KRAJU ...

Prisjetimo li se nekih ranijih Karantena pa i stvarnih pokušaja ambijentalizacija i ulaska u biće Grada tih godina, zasigurno će se brojnim posjetiteljima ovakav program Karantene učiniti odveć siromašnim za festival koji ima (ili je imao) pretenzije postati bitnom sastavnicom hrvatske (pa i svjetske) alternativne (=drukčije) kulture/umjetnosti (nekad je to stvarno i bio!). Iako danas programi Art radionice Lazareti traju cijelu godinu, a trinaest dana Karantene tek su jedan segment rada ARL–a, te unatoč sjajno dizajniranoj programskoj knjižici — novinama ARL–a, ipak se mora zapaziti kako program Karantene, uz neke iznimke (izvanredno predstavljanje retrospektive Toma Gotovca, predstava Jezici/Integrali, nastupi ljubljanskog Mini teatra, pa i plesnu izvedbu Fleshdance) ne može, u ovakvu obliku, biti relevantan festival suvremene izvedbene umjetnosti ni u Hrvatskoj, a kamoli u europskim/svjetskim okvirima. Karantenu će trebati do sljedeće godine osmisliti ili kao program od desetak dana predstavljanja nekih recentnih umjetničkih dostignuća suvremene izvedbene umjetnosti u Hrvatskoj bez pretenzija bivanja točkom unutar mape važnijih događanja tog tipa u svijetu ili ozbiljno osmisliti program festivala recentne svjetske izvedbene umjetnosti. Dakako da je za drugi koncept potreban i novac. Kultura, ma kako neinstitucionalna bila, danas djeluje prema tržišnim načelima, stoga nalaženje sponzora i korištenje, primjerice, predpristupnim fondovima EU ne bi bilo prodavanje alternative, nego njezino održavanje. Nakon završetka 9. Karantene ARL organizira projekt Pustijerna–najvitalniji dio Grada od 5. rujna te projekt estetskoga vrednovanja konceptualne umjetnosti Teorija u praksi od 23. do 30. rujna.

Tomislav M. Bonić