IZVANSEZONSKA ŽIVOST

IZVANSEZONSKA ŽIVOST

Kad već nije bilo previše kupanja (osim u kiši), barem su i oni manje skloni ozbiljnim glazbenim doživljajima Splitskog ljeta i Dubrovačkih ljetnih igara mogli uživati u glazbenoj kulturi — makar i onoj, uvjetno rečeno, popularnoj

Ljeto (ako se ovo iza nas može tako nazvati) gotovo je već posve nestalo i plakati na gradskim ulicama podsjećaju nas da je pred nama nova koncertna sezona. No, i u ovom međurazdoblju, dakako u skladu s godišnjim dobom, Zagrepčani nisu mogli biti nezadovoljni popularnoglazbenom ponudom, a i oni koji su veći dio ljeta proveli na moru mogli su se nasladiti pokojom glazbenom poslasticom, pogotovo ako su boravili u Istri i njoj bližim ljetovalištima.

Ljetna je stanka u Zagrebu tradicionalno započela nastupima na gornjogradskoj sceni Amadeo u dvorištu Prirodoslovnoga muzeja, a ove godine pridružio joj se i Međunarodni glazbeni festival Ljeto u muzeju, idealno smješten u krasni atrij Muzeja za umjetnost i obrt. Iako vremenske prilike nisu bile najnaklonjenije tim otvorenim prostorima, u terminima kada se atraktivan nastup poklopio s pravom ljetnom večeri užitak je bio potpun. Scena Amadeo, tradicionalno sklona kazališnim priredbama i jazz–koncertima, i ovaj je put ponudila ponešto kantautorskih (poetsko–glazbeni recital Damira Urbana) i etno/world music–nastupa (klapa Nostalgija, Lidija Bajuk & Matija Dedić, Ricardo Luque & Jackeline Castellanos). Svakogodišnjega gosta te scene, Arsena Dedića, mogli smo vidjeti u rujnu s novim programom posvećenim Zagrebu, ali i u MUO.

Poslastice za sladokusce

One koji se sjećaju nekih koncerata u atriju MUO, u organizaciji Berislava Jankovića iz proteklih sezona, neće iznenaditi činjenica da je ovoga ljeta snažno odskočio festival Ljeto u muzeju, priredba koja je u sebi sadržavala i tradicionalni Zagreb Guitar Summit. Otvoren trobojnim glazbeno–književnim nastupom pod naslovom Kreslin vs. Jergović vs. Šajeta, festival je odmah najavio da opustjeli Zagreb neće puno patiti. Ako je već Šajeta šarmantno dosadno izveo svoj već manje–više viđeni igrokaz tipa »puno pričam / malo čitam svoje kolumne / malo pjevam uz matrice«, pravi je doživljaj bio čuti genijalnoga slovenskog kantautora Vladu Kreslina, koji se predstavio kratkim best of–programom u kojem je zasjao svojim klasikom Nekega jutra, ko se zdani. Prava je šteta da toga izvanserijskog autora Zagreb nema prilike čuti na jednom samostalnom koncertu, posebno s obzirom na Kreslinova dva posljednja izvrsna albuma. Na Ljetu u muzeju posebno vrijedno bilo je poslušati nastup slovenskog gitarista Bojana Drobeža te legendarnih kantautora Tomaža Pengova i Allana Taylora. Pengov, čiji je nastup bio poslastica za sladokusce, i za kojeg se u Hrvatskoj (a dobrim dijelom i u Sloveniji) nije čulo od njegova fantastičnog albuma Odpotovanja iz daleke 1973, podsjetio nas je na svoj izniman talent koji se nije imao prilike razvijati. Višekratni gost Zagreba, Allan Taylor, jedan od najutjecajnijih engleskih kantautora, predstavio se novim kompozicijama i klasicima iz svog repertoara (osobito dojmljiva Rubinstein Remembers). Arsen Dedić ovaj nam je put izveo program nazvan Koncert za Gabi, standardni nastup modificiran s nekoliko pjesama posvećenih Gabi i »onih koje ona voli« (napokon smo koncertno čuli i sjajnu Gabrijelu s Imena žena). Uz napomenu da smo o nastupu The Strange (Bambi Molesters + Chris Eckman) već pisali, spomenimo da jedina zamjerka festivalu ide na dušu publici koja ga je neshvatljivo, većim dijelom, ignorirala.

Zvijezde u Puli

Multikultura je sezonu vrlo uspješna ciklusa Croatia Osiguranje World Music završila ljetnim nastupom Afro Cuban All Stars na splitskim Prokurativama, dok je najvruće koncertno mjesto na Jadranu i ove godine, tradicionalno, bila Pula. Arenu su ponovo punile zvijezde — veteran Joe Cocker, Jay Kay i njegovi Jamiroquai, dok se moralistička bura digla oko nastupa kontroverznoga dijaboličnog goth–rockera Marylina Mansona. Ipak, najvažniji nastup u Puli nije se zbio u Areni, nego u Malom rimskom kazalištu, gdje su nastupili miljenici alternativne publike i kritike, genijalni sastav iz Arizone, Calexico. Nešto pop–orijentiraniji repertoar sastavljen od post–rocka s posljednjeg albuma Feast of Wire, obrada i tek nešto od ranijih opuštenih spagetti western/tex–mex/indie–rock skladbi skupine, oduševili su puno gledalište, kojem nije zasmetala ni kiša koja je padala čitav dan i prestala neposredno uoči nastupa. Joey Burns i John Convertino potpomognuti bivšim članovima skupine Giant Sand i dijelom sastava Mariachi Del Luna pokazali su da svoju neobičnu glazbu, koja vrlo složeno rabi elemente latino glazbe i jazza te sljubljuje etnički raznolike zvuke sa žestokim korijenima osamdesetih, izvode na vrlo iskren i produhovljen način. Bilo je divno vidjeti sastav liberalnih glazbenih nazora koji istinski uživa na sceni. U Puli nedaleku Rovinju na svoje su došli plesači. U Monviju, u sklopu velikog finala prvoga regionalnog DJ–natjecanja, nastupio je poznati britanski house duo Basement Jaxx, vlasnici svjetskih hitova poput Red Allert, Romeo, Good Luck, Lucky Star i Where’s Your Head At. U istom prostoru nastupili su i domaći aduti — Gibonni, Nina Badrić, Massimo, Parni valjak, TBF, Prljavo kazalište i Edo Majka, ekipa koja se, dobrim dijelom, predstavila i na ostalim važnijim uzmorskim pozornicama. No, to je već standardna ljetna koncertna ponuda koja ima više veze s turizmom negoli sa sezonskim koncertnim događanjima. Kad već nije bilo previše kupanja (osim u kiši), barem su i oni manje skloni ozbiljnim glazbenim doživljajima Splitskog ljeta i Dubrovačkih ljetnih igara mogli uživati u glazbenoj kulturi — makar i onoj, uvjetno rečeno, popularnoj.

Velimir Cindrić