Izvanserijski trombonist

Izvanserijski trombonist

In memoriam — Albert Mangelsdorff (1928–2005)

U ponedjeljak je 25. srpnja preminuo jedan od vodećih europskih glazbenika jazza, trombonist Albert Mangelsdorff. Budući da je često gostovao u Hrvatskoj te bio i osobni prijatelj zagrebačkih džezista, pa tako i pisaca ovih redaka, valja mu u spomen posvetiti i ovu rubriku. Više je od tisuću prijatelja, suradnika i jazz–stručnjaka uz zvukove ode Tis Natures Voice Henryja Purcella iz 1659. na središnjem frankfurtskom groblju na posljednji počinak ispratilo tog velikana njemačke i europske jazz–pozornice.

Frankfurtsko dijete

Albert Mangelsdorff bio je i ostao frankfurtsko dijete. Njegova je glazbena biografija u počecima bila dosta nedefinirana i dinamična, pa tako u ovom trenutku podsjećanja i dosta zanimljiva. On će najprije na frankfurtskom konzervatoriju učiti violinu, potom kao samouk gitaru te napokon trombon, kojem će se potpuno posvetiti, i s kojim će obilježiti dugo i nadasve važno razdoblje njemačkog i europskog modernog jazza. Svirao je u počecima karijere i dixieland u nekad glasovitu ansamblu Two Beat Stompers, prešavši potom, logično, u stilske vode swinga u sastavima German All Stars te poslije i u njegovoj inačici European All Stars, no već je kao član kvarteta Hansa Kollera jasno nagovijestio težnju približavanja modernijem i slobodnijem jazz–izričaju. Posjedovao je i iskustva sviranja u big bandovima, kad je još kao mladić bio izabran u veliki međunarodni jazz–orkestar dirigenta profesora Mashalla Browna u Bostonu, a ta je iskustva brusio i u brojnim njemačkim korpusima toga tipa. Najvažniji dio bogate karijere Mangelsdorff je ostvario na čelu vlastita kvinteta modernoga jazza bez glasovira, u sviranju kojeg je bilo natruha stilova be–bop i cool, ali je dominirao originalni repertoar nerijetko na granicama slobodnih improvizacija. Bio je to uvod u drugi dio karijere, u razdoblje njegova potpuno individualnog solističkog djelovanja, u kojem je sviranje trombona doveo do savršenstva, pa čak i više od toga, demonstrirajući do tada nepoznatu i neshvatljivu tehniku troglasnoga sviranja na tom limenom puhačkom instrumentu. Svoje je izvorne glazbene zamisli crpao iz folklornih motiva brojnih zemalja svijeta u kojima je nastupao, a posebno ga je nadahnjivala melodika Dalekog istoka. Ideje je tražio čak snimajući i pjev ptica. Albert Mangelsdorff, brat također poznata njemačkog saksofonista Emila, bio je izvanserijski trombonist i glazbenik jazza, koji je ostavio trajan pečat nadahnuća mlađim generacijama njemačkih jazz–modernista. Nažalost, neke su od njih prihvatile samo modernizam i slobodnu improvizaciju, ne shvativši do kraja njegovu glazbenu poruku, izraženu tako jasno još u interpretacijama balada i jazz–standarda s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća.