Vijenac 300

Marginekologija

Kosi hitac

IZGUBLJENI U PRIJEVOZU

Isabel Fonseca, Sahranite me uspravno (Cigani i njihov put), s engl. prev. Andrea Meić, Pelago, Zagreb, 2005.

Kosi hitac

IZGUBLJENI U PRIJEVOZU


slika


Prva sezona američke serije Izgubljeni, što prati sudbinu putnika palog aviona Oceanic Air, upravo je završila na Novoj TV. Izvanredni spoj napete psihodrame, religijske alegorije, znanstvene fantastike i visokobudžetne produkcije uspio je baciti u sjenu sve ovosezonske reality programe što nas s malih ekrana salijeću kao dosadne muhe


Ako ste posljednjih tjedana pozorno pratili vijesti, mogli ste uočiti kako je porastao broj zrakoplovnih nesreća. Padalo se na sve strane. Na našem je primorju stradavao odveć opušteni mađarski jet–set u svojim privatnim avionima. Padali su, zatim, putnički zrakoplovi u Južnoj Americi i u Aziji — na veću ili manju štetu unesrećenih putnika. Svaka je od navedenih nesreća za ljude zatečene u zrakoplovima bila doslovce sudbonosna. No više od svih tih zbiljskih stradavanja moju je pozornost uspio zadržati tresak fiktivnog aviona Oceanic Air, koji se već u prvoj epizodi napete ABC–eve serije Izgubljeni razbio na tajanstvenom otoku u Tihom oceanu. I zadržao je punih dvadeset i šest tjedana! Pad je to aviona, priznat ćete, koji mora da je bio iznimno spektakularan kad me mogao zadržati u toliko dugoj napetosti. U dvadeset i šest bekrajno dramatičnih i tajanstvenih epizoda gledatelji su mogli pratiti napore preživjelih putnika da ponovno uspostave civilizaciju na nepoznatom otoku te uz pomoć međusobna povezivanja i namirnica spašenih iz aviona pokušaju stvoriti uvjete za novi život ili se uz pomoć još funkcionalne radioveze i mukotrpno izgrađene drvene splavi otisnu u potragu za spasom.


Tajanstvena narativna slagalica

Otkako su prestali legendarni Dosjei X, na ekranima nije bilo napetije serije od Izgubljenih, što potvrđuju i rezultati istraživanja najvažnijih televizijskih tržišta — show je zabilježio rekorde gledanosti u Americi i Velikoj Britaniji. Kako i ne bi kad je samo pilot–epizoda ABC stajala nevjerojatnih pet milijuna dolara! Serijal me već od prve epizode zaokupio glamurozno spektakularnom fotografijom, grandioznim prizorima krasne prirode, mikroskopski točnim detaljima, vrhunskom glumačkom ekipom, simfonijski orkestriranim dramaturškim rješenjima te najsuvremenijom produkcijskom tehnikom. I ne samo mene. U potrazi za dodatnim informacijama otkrio sam da je serijal na internetu stvorio cijelu vojsku vjernih obožavatelja koji su svaku snimljenu epizodu pročešljali kadar po kadar i na online forumima iznijeli svoja zapažanja o nasitnijim detaljima što bi drugim gledateljima mogli pomoći u rasvjetljavanju tajanstvene narativne slagalice kakva je zapravo priča serijala. Naime, baš kao i u slučaju bolesno nedorečenih Dosjea X, i u Izgubljenima gotovo nikad ne nailazite na odgovore koje ste tražili, nego svaki početak dramaturškog ra zrješenja upućuje na nov puteljak u razgranatu vrtu narativnih staza. Na otoku se, naime, događaju neobjašnjive stvari — anomalije u realnom. U jednoj epizodi zatječemo sjevernog medvjeda, iako je klima na otoku nepodnošljivo tropska! U drugoj prilici pojavljuje se duh oca jednog od glavnih likova i pokazuje preživjelima put do izvora vode. Na otoku se zatim nalazi misteriozno čudovište koje nestaje kad se smireno s njim suočite. Otok je premrežen čudnovatim kabelima koji vode u prašumu, a tu je i tajnoviti blindirani otvor u zemlji koji izgleda kao da vodi u atomsko sklonište, tajni genetski laboratorij ili u skrivenu vojnu bazu. Sjajni scenarij J. J. Abramsa prati sudbinu četrnaest nasukanih likova, čije skrivene mračne tajne otkrivamo u nizu subjektivnih flashbackova u prošlost ili seriji razotkrivajućih postupaka. I, što je vrlo važno, njihove su tajne u čudnoj vezi s događajima iz života drugih likova. Iako potpuni stranci (kao što to biva sa slučajnim suputnicima u avionu) ispostavlja se da likovi dijele i neku zajedničku nit sudbine. Tako doznajemo da zavodljiva Amerikanka Kate vuče problematičnu kriminalnu prošlost za sobom i da je pad zrakoplova za nju svojevrsni novi početak. Zbunjeni Britanac Charles problematična je pop–zvijezda manje poznata rock–sastava koji skriva opasnu ovisnost o heroinu. Južnjačka američka seljačina Sawyer zapravo je plaćeni ubojica s vlastitim osobnim demonima, a Korejac Jin službenik je mafijaškoga poslovnog imperija, koji posesivno i pod čvrstom patrijarhalnom stegom drži ženu Sun. U postavi glavnih likova tu su još imenjak britanskog filozofa–empirista John Locke, koji osjeća bezgranični religijski entuzijazam i nadnaravnu povezanost s otokom (sve ono što bi pokojni Locke osporavao!) te zagonetna Francuskinja Rousseau (još jedna imenjakinja slavnoga filozofa!), zapravo plemenita divljakinja, koju glumi naša Mira Furlan, a preživjeli je zatječu kao starosjedioca na otoku. Rousseau je za razliku od ostalih već šesnaest godina nasukana na otoku, pomalo je autistična i paranoična i naoružana je do zuba. (Je li to ironičan obrat Rousseauove teze o dobroti necivilizirana čovjeka prirode?) Njezin lik govori u nepovezanim šifriranim rečenicama te upozorava preživjele na opasne namjere zagonetnih Drugih, a zastrašujuće čudovište na otoku naziva sigurnosnim sustavom. Spomenimo i pretilog Amerikanca Hurleya, koji je na lotu zaradio golemo bogatstvo i kojeg otad prati samo zla sreća — kad god su u blizini brojevi iz njegove dobitne kombinacije, netko nasmrt nastrada. Ne treba posebno isticati kako su Hurleyjevi brojevi posvuda na otoku — jednom je to serijski broj motora palog aviona, drugi put šifra na blindiranom otvoru, treći put cifra na ceduljici nađenoj u prašumi. Riječju, ansambl glavnih likova doima se kao skup prokletih duša koje bježe od demona prošlosti ili nevjerojatno zle karme.


Preko teorije do priče

Kažem doima, jer upravo tu serijal pokazuje svoju najjaču stranu — nevjerojatnu narativnu višeznačnost. Zbog nje su i nastali brojni online forumi koji predlažu najrazličitije teorije o tome što se zapravo zbiva na tajanstvenom otoku. Po jednima ključ interpretacije leži u tome da je u srcu svega religijska alegorija o čistilištu duša u kojem zapravo poginuli putnici aviona pred dverima pakla (nije li to blindirani otvor u zemlji?) traže mir i pročišćenje od grijeha. Po drugoj teoriji, sklonoj znanstvenoj fantastici, avion Oceanic Air sudario se s izvanzemaljskim brodom iznad otoka, što je otvorilo prostorno–vremensku anomaliju, a preživjele transportiralo u zonu punu neobjašnjivih pojava (ključ te interpretacije leži u stripu koji čita jedan od likova serije!). Po trećoj (geopolitičkoj teoriji zavjere) preživjeli su pali na tajni vojni laboratorij na kojemu Američka vojska testira nove high–tech–molekularne nanorobote, ratnike odgovorne za sva prividna čudesa na otoku. Sve u svemu serijal nudi dovoljno brain teasera do sljedeće napete sezone, kad će se po obećanjima J. J. Abramsa razjasniti dobar dio zagonetki, a narativnu slagalicu konačno složiti. No, hoće li? Možda je kreativni genij serije baš u tome što je uspio formu reklamnog teasera (golicave najave) rastegnuti u pedesetominutnu epizodu igrane serije? I time kreativno iskoristiti sveprisutni reklamni diskurs? Tko zna? Epizode nove sezone s nestrpljenjem očekujem na Novoj TV, a do tada, obećajem, snimljene ću epizode Izgubljenih pregledati kadar po kadar i svoje uvide podijeliti s obožavateljima na mreži željnim uvijek novih i vjerodostojnih objašnjenja. I upozorenje za kraj — kad sljedeći put budete letjeli, ne zaboravite provjeriti da na repu vašeg aviona ne stoji logotip Oceanic Air.


Predrag Madžarević

Vijenac 300

300 - 15. rujna 2005. | Arhiva

Klikni za povratak