Allianz Arena u Münchenu

Allianz Arena u Münchenu

Za potrebe održavanja Svjetskoga nogometnog prvenstva 2006. u Münchenu sagrađen je novi nogometni stadion gledališta od 66.000 mjesta. Smještena na sjevernom rubu grada, u blizini zračne luke i guste prometne infrastrukture, Allianz Arena djelo je arhitekata Herzoga i de Meurona. Za razliku od pejzažnog Olimpijskog stadiona s ekspresivnim krovom Freia Otta iz 1972, novi je stadion iznutra mješavina kratera i Shakespeareova Globe Theatera, a izvana impozantni iluminirani objekt, čija koža od jastučastih ETFE–elemenata može mijenjati kolorit poprimajući boju dresova domaćega kluba na stadionu: crvenu za Bayern, plavu za TSV München 1860, a bijelu za njemački nacionalni tim. Kolorističke varijacije proizlaze iz digitalno nadzirane emisije obojenih plinova u romboidnim jastucima vanjske opne.

Ljetni paviljon galerije Serpentine

Paviljon londonske galerije Serpentine tradicionalno se podiže već petu godinu kao sezonska struktura u parku Kensington prema zamisli nekog od vodećih svjetskih arhitekata, a ovogodišnji su oblikovali Alvaro Siza i Eduardo Soto de Moura, uz suradnju Arupova konstruktorskog tima. Osnovni element strukture čini jednostavni pravokutni grid od drvenih rebara, distordiran u zakrivljenu školjkastu formu presvučenu translucentnim panelima od polikarbonata sa 250 točkastih solarnih lampi. Opna završava 1,3 metra iznad tla otkrivajući konstrukciju i asocirajući na »životinju zaobljenih leđa i napete kože, spremnu za napad«. Paviljon, unatoč posve drukčijem stilu, uspostavlja dijalog s neoklasicističkim zdanjem galerije, te funkcionira danju kao kavana, dok se navečer preoblikuje u svjetleći NLO namijenjen debatama, edukaciji i zabavi. Londonci i njihovi gosti, koji su paviljon Serpentine prihvatili kao jednu od londonskih ljetnih atrakcija, mogu ga pohoditi sve do 2. listopada.

Zaha Hadid za EXPO 2008.

Zaha Hadid pobijedila je na natječaju za idejno rješenje glavnog paviljona Međunarodne izložbe EXPO 2008. u španjolskoj Zaragozi u konkurenciji četrnaest finalista, između kojih su bili i Richard Rogers, Torres & Martínez Lapeńa te Rafael Moneo. Arhitektica je paviljon zamislila kao nastanjiv višekatni most preko rijeke Ebro između grada i izložbenoga kompleksa, komponiran od četiri međuprožeta prostorna okvira što se postupno zakrivljuju i šire poput cvijeta gladiole, kako je komentirao jedan od žiratora. Njih će natkrivati, prema opisu autorice, »slojevit uzorak jednostavnih preklapajućih elemenata šindre«. Organički pristup odlično pristaje temi izložbe Voda i održivi razvoj, kao i ostalim projektima EXPO–a: kongresnom centru (natječaj u tijeku), Fluvial Aquariumu (autor francuski arhitekt Álvaro Planchuelo), paviljonima Španjolske i Aragona te prostranom ekološkom krovu što će udomiti preostale sudionike.

Olimpijada 2012. Londonu

London je izabran za domaćina Olimpijskih igara 2012. godine. Odluka Međunarodnog olimpijskog komiteta, koja je izazvala erupciju oduševljenja Britanaca i konsternaciju u favoriziranom Parizu, rezultat je više čimbenika — od odlično organizirana političkog i sportskog lobiranja do izvrsno pripremljene tehničko–arhitektonske ponude. Temeljem pobjedničkog masterplana (autori planeri EDAW i arhitekti Allies & Morrison i FOA), kojim je definiran sveobuhvatni arhitektonsko–urbanistički koncept raspisat će se arhitektonski natječaji za pojedine sportske objekte, a već je poznato da će se centar vodenih sportova, planiran za izgradnju neovisno o domaćinstvu Igara, podići prema zamisli Zahe Hadid. Organizacija treće londonske Olimpijade (nakon 1908. i 1948) potaknut će sveobuhvatnu urbanu regeneraciju Stratforda i istočnoga dijela grada, gdje će se igre ponajprije održavati, iako će se natjecanja raspršiti i na druge istaknute lokacije poput obnovljenoga Wembleyja (autori Foster i partneri).

Osim složena i po kapacitetima opsežna gradograditeljskoga pothvata, najkritičniji je segment organizacije sigurnost, posebno nakon bombaških napada u srpnju, koji su zasjenili londonsku olimpijsku pobjedu.

Vinko Penezić