ŠTO LJUDI HOĆE, TO I VRIJEME TRPI

ŠTO LJUDI HOĆE, TO I VRIJEME TRPI

Za nama je još jedna poprilično mršava sezona, u kojoj su domaće pozornice ugostile iznimno malo megazvijezda, pa su teret povezanosti sa svjetskim popularnoglazbenim vodama, opet, kao i nekoliko sezona unatrag, morali iznijeti visokokvalitetni izvođači iz svijeta world musica i klupske atrakcije koje djeluju izvan mainstreama

Ako, pri spomenu da je za nama još jedna koncertna sezona, filozofski zaključimo da je vrijeme neumoljivo kao brzi vlak iz kojega ne možemo izaći i koji prometuje samo u jednom smjeru, što li nam, u trenutku kada je pred nama ljetno zatišje, a početak sljedeće sezone još daleko, preostaje negoli se nakratko osvrnuti kroz prozor toga bezobzirnog vlaka.

Oko sunca

Za nama je još jedna poprilično mršava sezona, u kojoj su domaće pozornice ugostile iznimno malo megazvijezda, pa su teret povezanosti sa svjetskim popularnoglazbenim vodama, opet, kao i nekoliko sezona unatrag, morali iznijeti visokokvalitetni izvođači iz svijeta world musica i klupske atrakcije koje djeluju izvan mainstreama.

Prvi veliki koncert trebali smo čekati čak do siječnja, kada se na europskoj zimskoj turneji zaustavila jedna od najvećih svjetskih pop-skupina svih vremena, R.E.M., pa je već poprilično izgladnjela domaća publika imala prilike čuti nadahnuto izveden materijal s njihova posljednjeg albuma, Around the Sun. Iako među novim skladbama nema pravoga hita, poklonici su došli na svoje potkraj koncerta, kada su Stipe, Buck i Mills nanizali niz favorita skupine. Dašak svjetskoga vjetra, dakako, nije potrajao, pa smo nova velika uzbuđenja dočekali tek početkom ljeta, kada su sezonu spasili Nick Cave i The White Stripes. Caveova karizmatična pojava i njegov repertoar o jadu, licemjerju i izgubljenim ljubavima u Zagrebu uvijek nailaze na veliki odjek, pa se publika bezrezervno predala Caveovoj propovjedničkoj seansi koja se kretala od mesijanski poetičnih balada do demonske morbidnosti. Nešto mlađu, ali jednako alternativnu publiku svojom su intenzivnom svirkom oduševili karizmatični Jack i Meg White, čime je Zagreb odškrinuo vrata i novijim svjetskim strujanjima.

Ciklus World Music

Najsnažniji pečat ovoj sezoni dale su, ipak, velike zvijezde world musica, gotovo potpuno zahvaljujući Ciklusu World Music Croatia Osiguranje u organizaciji Multikulture. Od veljače do srpnja, taj je ciklus naredao niz vrhunskih koncerata. S još svježim sjećanjima na nastup u Tvornici prije tri i pol godine, na samom početku ciklusa, imali smo prilike uživati u portugalskoj glazbenoj fantaziji skupine Madredeus. Lisabonski glazbeni estete počastili su nas čistom ljepotom - prekrasnim eteričnim vokalom Terese Salgueiro i impresionističkim stihovima na bogatoj podlozi finoga komornog folka.

Posve drukčijim, ali ništa manje dojmljivim, nastupom predstavio nam se Alexander Balanescu i njegov čuveni londonski gudački kvartet. Najnoviji projekt, nadahnut kultnom pojavom rumunjske glumice te operetne i folk-pjevačice Marije Tanase, bio je multimedijski događaj ostvaren u suradnji s austrijskim videoumjetnikom Klausom Obermaierom. Rumunjska Edit Piaf i njezina umjetnost predstavljeni su uistinu dojmljivim jezikom zvuka i slike.

Sam fokus ciklusa pripao je dvjema divama koje su u Zagrebu već odavna stekle mnoštvo poklonika. Najslavnija kubanska pjevačica Omara Portuondo s lakoćom je oduševila dubokim vokalom koji je istovremeno intiman, strastven i dostojanstven te lakoćom kojom je prošetala čitavom lepezom latino-stilova. Sličnim oružjem poslužila se i njezina zelenortska kolegica, bosonoga Cesaria Evora. Kraljica morne, neobične glazbe koja u sebi sjedinjuje portugalski fado, tango, flamenko, blues te brazilske i kubanske utjecaje, status ljubimice domaće publike ponajviše ima zahvaliti glasu koji note miluje poput svile. Zvjezdane dame ciklusa pratilo je i svibanjsko gostovanje brazilske pjevačice i pijanistice Tanie Marije, koja se predstavila glazbom pod utjecajem jazza, bluesa, funka i popa. Publiku su najviše oduševile njezina romantična bossa nova i snažne balade.

Impresivnoj ponudi world musica potkraj sezone priključila se i Tvornica. U svibnju, plesne ritmove i fiestu do kasno u noć ponudili su zagrebački Venezuelanac Ricardo Luque i Kubanka Jackeline Castellanos. Promovirajući prvi samostalni album, Plena confianza, nekadašnji je pjevač sastava Cubismo tim koncertom ujedno najavio i svoj novi projekt - snimanje niza dueta s najistaknutijim latino-pjevačicama.

Lipanjski koncert portugalske fado-dive, Marize, jedan od najdojmljivijih ove sezone, pokazao je da Misia nikako nije jedina nasljednica velike Amalije Rodrigues. Pjevačica koja je, ne oduzimajući ništa tradiciji, stvorila svoj fado, odnosno njegovu osvježenu verziju, na zagrebačkom je nastupu briljirala čudesnim glasom koji ima sve što fado zahtijeva - vokalnu bravuru, emocionalnu dubinu, zavodljivu moć i potpuno razumijevanje tradicije. Marizin stil bez pretjerane ozbiljnosti, svojevrstan amalgam pop-ikonografije i tradicije, upućivao je na nimalo muzejsko tretiranje fada.

Klupska sezona

Klupsku sezonu ponovno je obilježio program zagrebačkog KSET-a, kluba koji iz godine u godinu predstavlja relevantna imena alter-rocka, folka, americane i indie-scene. Usprkos svim nedaćama s kojima se bori, njegov agilni i entuzijastični voditelj, Mate Škugor, ne posustaje. Iako se protekla sezona možda i ne može ubrojiti u ponajbolje iz proteklog desetljeća, KSET se pobrinuo za dosta uzbudljivih nastupa. Počelo je u listopadu, gostovanjem legendarne kantautorice folk-senzibiliteta, Penelope Houston, poznate po stilu koji kombinira rokersku snagu i delikatni autorski izraz. Nastavilo se u prosincu kada je gostovao Bill Elm, intrigantni vođa kultnog instrumentalnog sastava iz Arizone, Friends of Dean Martinez. Elm je ovaj put, uz potporu matrica, klavijatura i uz pedal-steel gitaru, predstavio komorniju verziju svoje glazbe koju krasi poetičnost pustih prostranstava. Uz Elmove melodije gledali smo pozadinsku projekciju koja je glazbu komplementirala efektnije negoli vokal.

Vrhunac sezone u KSET-u bio je festival pod znakovitim nazivom, Žedno uho, koji je, kao i svake godine, okupio mnoštvo kvalitetnih izvođača s najrazličitijih glazbenih područja. Iz obilja dobre glazbe treba svakako izdvojiti nastup njujorškog jazz-gitariste Marca Ribota (suradnik Toma Waitsa) i njegova kvarteta Spiritual Unity uz sudjelovanje kultnog kontrabasista Henryja Grimesa te iznimno zanimljiv The World / Inferno Friendship Society iz New Jerseya, koji se predstavio zabavnom mješavinom stilova - od ska, preko funka, rock’n’rolla, salse i gospela do swinga.

Prisjetimo se još da su se početkom sezone, u listopadu, iznimno uspjelim koncertom (uz udio Gabi Novak, Meri Cetinić, Radojke Šverko i Josipe Lisac) od nas oprostile (barem za neko vrijeme) članice sastava Divas te da je sezona, prije brojnih ljetnih festivala, završila stadionskim koncertom jednokratno ponovno okupljenog Bijelog dugmeta. Bregović i društvo, uz loš razglas i otrcane pjesme, zaigrali su na kartu nostalgije i pokupili novac. No, narod se, valjda, dobro zabavio. Ako se nadovežemo na razmišljanja s početka ovog teksta - što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.Velimir Cindrić