STAMAĆ I FAUST

»Most« / »The Bridge«, časopis za međunarodne književne veze, gl. ur. Srećko Lipovčan, Društvo hrvatskih književnika, br. 1-2, Zagreb, svibanj 2005.

Novi nas »Most« o književnim događanjima proteklih mjeseci izvještava na već ustaljen način, čvrsto postavljenom koncepcijom koja od broja do broja varira tek u detaljima. Promjene će se tako ovaj put, primjerice, odnositi na kolumne, među kojima su izostala promišljanja o suvremenoj književnosti Strahimira Primorca, kao i pregled kazališnih događanja, odnosno kazališnih tema, za koje je bio zadužen Boris B. Hrovat. Kako nitko nije zauzeo ta mjesta, ostaje vidjeti da li je izostanak tih kolumni tek iznimka od uobičajene prakse, no bila bi šteta kada bi se u časopisu u kojem je većina priloga primarno informativna takvi tekstovi ukinuli. O(p)stala je Književna Istra, u kojoj Vanesa Begić piše o izdavačkim aktivnostima na istarskom području, a kao novi glas Iza granice, kako je kolumna nazvana, javlja se Miljenko Stojić, koji nas upoznaje s položajem hrvatskoga jezika i kulture u današnjoj Bosni i Hercegovini, za koje zaključuje kako su u lošijoj situaciji nakon Daytonskog sporazuma te ukratko iznosi aktivnosti Društva hrvatskih književnika BiH, odnosno Hrvatskog intelektualnog kruga.

Dovršenje kapitalnoga prijevoda, Goetheova Fausta, na kojem je Ante Stamać radio četiri godine, povod je da tema broja, koja se nakon izostanka u prošlom izdanju ponovno vraća kao dio sadržaja, bude posvećena upravo tom književniku, prevoditelju i teoretičaru. U opsežnu intervjuu Ante Stamać govori o svojim motivima za upuštanje u taj prevoditeljski pothvat, među kojima su činjenica nedovoljna poznavanja Goetheova djela među studentima (i ne samo među njima) te potreba za novim prijevodom, nakon posljednjega Strozzijeva, koji će biti usklađen sa suvremenim hrvatskim jezikom. Uz govor o karakteru Fausta, koji obilježavaju žanrovska raznolikost i višeznačnost, Stamać razmatra i položaj toga djela danas, u doba kada gotovo nitko više ne čita teške knjige, a zanimljiva se razmišljanja nalaze i u njegovu određenju dobra prijevoda odnosno prevoditelja. Intervju dotiče i druge teme, među kojima se govori o prijevodu Priručnika semiotike, ali i o temama poput one o poplavi jeftinih književnih izdanja ili Stamaćevu odnosu s Ivom Sanaderom i Jurom Kaštelanom. Temat je nadopunjen i dvama tekstovima, analizama Stamaćeve poezije. Uz ovaj, čitamo i intervjue s piscem Delimirom Rešickim, koji govori o svom književnom radu, atmosferi osamdesetih u kojima je započeo s pisanjem te se osvrće na neispravno poimanje i tretiranje kvorumaša kao skupine književnika, dok nas razgovor s Wilfriedom Potthoffom, ravnateljem Instituta za slavističke studije Sveučilišta u Bonnu, upoznaje s njegovim znanstvenim djelovanjem, specifičnim po usmjerenosti na istraživanje veza između hrvatske i talijanske književnosti i kulture.

Na samu se kraju, last but not least, nalazi i nova rubrika - Povijest književnosti, u kojoj će se objavljivati strane studije o hrvatskoj književnosti, a prvi se tekst Aide Vidan sa Sveučilišta u Harvardu bavi ratnom prozom petorice autora s područja bivše Jugoslavije istražujući njihove literarne tehnike te odnos između fikcije i faktografije u tome žanru.

Dobra odluka o proširenju rubrike za hrvatsku književnost u prijevodu nastavlja se i u ovome broju, u kojemu su djela petnaest autora različitih generacija prevedena na dosad najveći broj jezika, a izbor nekih od njih (Ante Stamać, Ivana Sajko) ujedno i korespondira sa sadržajem ostalih priloga broja.

Ostatak izdanja donosi uobičajene informacije o proteklim književnim događanjima, među kojima možemo izdvojiti nešto opširnije prikaze sajmova knjiga u Leipzigu i Puli, Berlinsku priču Pavla Pavličića, koji je sudjelovao u međunarodnom projektu posvećenu detektivskoj priči te prilog o inozemnom uspjehu monodrame Žena-bomba Ivane Sajko.Ljubica Anđelković