Prioritet filmskom programu

Prioritet filmskom programu

Da bi Pula postala veliki međunarodni festival, nužno je da Grad Pula obnovi jednu kinodvoranu i dovede je u reprezentativno stanje, s udobnim stolcima, klimatizacijom i vrhunskim ozvučenjem. Druga je stvar reorganizacija festivalskog proračuna i usmjeravanje novca i energije iz sporednih stvari kao što su brojni koncerti zabavne glazbe u filmski program i međunarodnu suradnju. Treća je vraćanje umjetničkom ravnatelju ovlasti koje su posljednjim izmjenama ogoljene gotovo na selektorske

O kvaliteti 52. festivala igranog filma u Puli sudit će brojni kritičari, u samu »Vijencu« u njegovu poslijeljetnom broju, no želim iskoristiti ovu priliku da kao umjetnički ravnatelj festivala čitateljima »Vijenca« predstavim svoju viziju Festivala, u kombinaciji s nekim prvim dojmovima uoči zaključenja ovog broja.

Na nacionalni program umjetnički ravnatelj ne može utjecati - njegovi su selektori u biti povjerenici za film. Ono što umjetnički ravnatelj može odrediti jest raspored filmova, pri čemu je najvažnije odabrati film otvaranja, na koji je ove godine (Dva igrača s klupe Dejana Šorka) publika reagirala smijehom, aplauzom i ocjenom 4,1. Ove godine prikazujemo ukupno sedam hrvatskih igranih filmova, od čega četiri komedije s aktualnim temama i likovima poput haških optuženika i svjedoka, velikih i sitnih lopova, preljubnika i primitivaca, polupismenih mafijaša i muškaraca na rubu živčanog sloma. Tu su i nostalgične priče iz starog Zagreba, obiteljski lomovi, ali i zgode iz navijačkog života. Nacionalni program pravo je generacijsko šarenilo: od neumornoga veterana Hadžića, preko Radića i Šorka do Hitreca, Hribara i Šovagovića do najmlađega trojca Matić - Jurić - Nuić.

Osim tradicionalnoga programa novih hrvatskih filmova, Festival primjerenu pozornost posvećuje i hrvatskoj filmskoj baštini. Restauracija nekog nacionalnog filma u Europi danas je kulturni događaj, dok u nas skupo i tehnički vrlo složeno spašavanje hrvatskih filmskih klasika kojima je prijetilo fizičko uništenje često prolazi u medijskoj tišini. Novim programom Vremeplov Festival nastoji ukazati na vrijednost restauriranih filmova novim naraštajima te pruža priliku da se o tim važnim ostvarenjima razgovara s autorima ili njihovim suradnicima. Ovogodišnji Vremeplov donosi šest filmova koje je Hrvatska kinoteka obnovila u proteklu godinu i pol, uz uvodno predavanje njezina ravnatelja dr. Mate Kukuljice, komentare restauratora Ernesta Gregla i razgovore s autorskim timom koje će voditi filmski redatelj i kritičar Petar Krelja. Program Hommage posvećen je dobitnicima filmskih nagrada za životno djelo: Krsti Papiću, Vladimiru Tadeju i Ivici Vidoviću. Uvodimo i matineju s (danas zanemarenim) hrvatskim dječjim filmom, kojom na Festival pozivamo i najmlađe gledatelje - ove godine Družbom Pere Kvržice Vladimira Tadeja.

Hrvatski film u europskom kontekstu

Hrvatski film u Puli prikazivat će se u kontekstu europskog i svjetskog nezavisnog filma - tzv. neholivudske kinematografije. Zatvaranje u nacionalne okvire i provincijalizacija festivala bila bi pogubna i za festival i za hrvatsku kinematografiju u cjelini. Štoviše, u vremenu kada Hrvatska želi postati članicom Europske Unije jačanje europskog i međunarodnog karaktera nacionalnoga filmskog festivala značenjem nadilazi područje filmske umjetnosti i kulture. Za očuvanje i obogaćivanje takva koncepta Pule imam punu potporu ministra kulture mr. Bože Biškupića, koji me imenovao na dužnost umjetničkog ravnatelja u studenom prošle godine.

Ne pripadam među one ljude koji misle da povijest počinje od njih. Zato bih rekao, a tome sam u više navrata pisao upravo u »Vijencu«, da je u konceptu Pulskog festivala ključni korak napravljen 2001, kada je Dalibor Matanić bio izbornik europskog filma, a uvođenjem tog programa Pula od nacionalnog postala nacionalno-međunarodni festival. Prošle je godine pak strani program u Areni, u čijoj sam izradi uz umjetničku savjetnicu Branku Sömen i ja sudjelovao, otvoren argentinskim filmom Izgubljeni zagrljaj, a zatvoren urugvajskim Whisky.

Pulska publika voli svoj filmski festival, i u Areni uvijek ima nekoliko tisuća ljudi. U vrijeme zaključenja ovoga teksta znam da je na otvaranju (Dva igrača s klupe) bilo oko pet, a na projekcijama Pušće Bistre i Enfanta te Seksa, pića i krvoprolića i Napole gotovo dvije tisuće ljudi. Uvijek pobjesnim kad čujem zanovijetanje da je Arena (koja ima osam tisuća mjesta) bila poluprazna. Pulska Arena tijekom održavanja festivala primi više gledatelja nego svi drugi hrvatski filmski festivali zajedno. Kad se govori o posjećenosti festivala, neki ljudi kao da zaborave matematiku. Čak i kad je Arena popunjena s 25 posto kapaciteta, to znači da je u njoj 2000 ljudi, što je pristojna brojka i dvostruko više od najposjećenije projekcije Motovunskog ili Zagrebačkog filmskog festivala, da o Splitskom i Dubrovačkom i ne govorimo. U uspoređivanju s repertoarnim kinima ne treba zaboraviti da u Puli nemamo holivudske blockbustere koji pune kinodvorane, nego samo hrvatske i nezavisne svjetske filmove, dakle filmove koje u Areni nerijetko vidi više ljudi nego u cijeloj nacionalnoj distribuciji.

Suradnja Pule i Motovuna

Uspoređujući posjet publike na festivalima, nemam nikakvu namjeru umanjiti važnost Motovuna. Oduvijek sam cijenio i hvalio Motovunski festival i njegovu pionirsku ulogu u pokretanju međunarodnih filmskih festivala u Hrvatskoj, kao i poticaj koji je taj festival dao popularnosti neholivudskog filma u Hrvatskoj. S tim festivalom kao umjetnički ravnatelj Pulskog festivala nemam konkurentski odnos ni bilo kakve animozitete. Dapače, vrlo dobro surađujemo. S njihovim selektorom Juricom Pavičićem dogovorio sam u Cannesu podjelu gotovo svih naslova Motovuna i Pule sukladno različitim selektorskim interesima, kako se ne bi preklapali sa zahtjevima prema distributerima i dogovor je proveden. Štoviše, za film Tarnation, koji oni smatraju jednim od važnijih na festivalu, a koji sam imao prošle godine prilike vidjeti u Cannesu, osobno sam ove godine sredio predstavnicima Motovuna izravan kontakt s agentom u Cannesu, koji je moj znanac, i preporučio mu Motovunski festival, nakon čega su dobili film koji im do tada nije bio dostupan. Zaključno o tome, mislim da se selekcija Jurice Pavičića i moj izbor vrlo razlikuju, te da se dva festivala izvrsno nadopunjuju i pružaju filmofilima dva tjedna filmskog užitka u Istri.

Inače, međunarodni program sačinjavat će četrnaest vrsnih stranih filmova, među kojima su i dobitnici nagrada na festivalima u Veneciji, Berlinu, Cannesu, San Sebastianu, Rio de Janeiru i Viareggiu, ali i neka nezapažena, a vrijedna ostvarenja. Podijeljen je na PoPularni program za širu publiku sa sedam filmova u Areni te filmofilski program sa sedam filmova u Zajednici Talijana, pri čemu Europolis ove godine donosi naslove mladih autora iz Italije, Mađarske i Švicarske, a Meridijani filmove iz najudaljenijih krajeva - od Kine preko Iraka i Irana do Brazila.

Međunarodni program

Selektirajući filmove između više od dvjesto naslova na međunarodnim festivalima želio sam publici donijeti najbolje filmove, i pritom mi se iskristalizirala središnja tema PoPularnog programa, a i međunarodnog programa uopće - Otac i sin. Od prodaje vlastitog sina u Enfantu, dvostrukog odbacivanja u Napoli, razočaranosti u francuskom Otkucaju koje je moje srce preskočilo, do suočavanja s otkrićem dotad nepoznata sina i iskupljivanju prošlosti u The Kingu, Transamerici i Broken Flowers. Poslijeratni, nama blizak San zimske noći, jedina je iznimka, no on je u svakom pogledu bliži programima Europolis i Meridijani, koji temu PoPularnog programa šire na krizu obitelji. Dok su u kineskom Paunu obiteljski lomovi i šavovi samo emocionalni, u brazilskom Contra todos oni dobivaju i nasilan karakter, a u iračko-iranskom Kornjače mogu letjeti pratimo ljubav i mržnju u jednoj od najmlađih obitelji u filmskoj povijesti. U Europolisu vidimo kako sin mora spasiti obitelj preuzimanjem očeve uloge (Vento di terra), u Dealeru će susret s ocem potaknuti sina da pokuša spasiti svoju raspadnutu obitelj, a u Mein Name ist Bach, osim odnosa slavnoga skladatelja sa sinovima, intrigantan je i odnos kralja Friedricha s ocem, koji mu je oduzeo ono najmilije.

U konkurenciji za nagradu prvoga pulskog žirija međunarodne kritike svi su naslovi iz međunarodnog programa, s iznimkom posvete Jimu Jarmuschu - omnibusa njegovih kratkih filmova nastalih tijekom protekla dva desetljeća. Posebna je poslastica animirani film Destino - prije šest desetljeća napušten, a nedavno dovršen zajednički projekt Walta Disneyja i Salvadora Dalija.

Bogati program s pedeset filmskih naslova zaokružuju laureati Dana hrvatskog filma, predstavljanja knjiga Ante Peterlića sa zapisima (kolumnama iz »Vijenca«) iz povijesti filma, Enesa Midžića o snimanju, Dragana Rubeše o neholivudskom filmu, Damira Gabelica o scenografiji i prijevoda Davida Bordwella o filmskom stilu, te prezentacije Cinelinka, Euroimagesa, berlinskog programa Forum, festivala istočnoeuropskog filma Go East i svjetske kritičarske udruge FIPRESCI.

Ugledni gosti

Što se gostiju tiče, ove je godine na festival došlo deset uglednih stranih imena. Osim žirija međunarodne kritike, čiji smo ugledni sastav već objavili, Pulu je posjetio redatelj Vincenzo Marra, dobitnik prošlogodišnje nagrade kritike u Veneciji, čijim je filmom Vento di terra otvoren program Europolis. Na projekciju Sna zimske noći dolaze redatelj Goran Paskaljević i glumac Lazar Ristovski. Paskaljević je za taj film osvojio nagradu međunarodne kritike FIPRESCI i veliku nagradu žirija na festivalu u San Sebastianu, a mislim da će našoj publici biti zanimljiv zbog bliske teme iz poslijeratnog života i vješte obrade motiva osamljenosti i ljubavi.

Na razgovor o filmu Seljačka buna, u kojem je na početku karijere nastupio kao glumac, u program Vremeplov 19. srpnja došao je redatelj, producent i glumac Sergio Mimica Gezzan, koji je bio prvi pomoćnik redatelja Stevena Spielberga u njegovim velikim holivudskim projektima kao što su Schindlerova lista, Spašavanje vojnika Ryana, Amistad, Jurassic Park 2, Specijalni izvještaj i AI: Umjetna inteligencija, a Spielbergu će asistirati i na Indiani Jonesu 4. Sergio je sin Vatroslava Mimice i danas jedan od najuspješnijih hrvatskih filmskih djelatnika u svijetu. Već dan poslije otišao je za Maltu, gdje sa Spielbergom radi na novom projektu.

Uz antičku arenu, koja je jedan od najvećih filmskih auditorija na svijetu, mislim da trostruki nacionalni te bogat i raznovrsan strani program s međunarodnim žirijem i stranim gostima postupno vraćaju Pulu na zasluženo mjesto na festivalskoj karti svijeta, gdje ju je Mario Rotar ucrtao davne 1954. godine. No, da bi Pula postala veliki međunarodni festival, nužne su dvije stvari. Za početak, Grad Pula mora obnoviti jednu kinodvoranu i dovesti je u reprezentativno stanje, s udobnim stolcima, klimatizacijom i vrhunskim ozvučenjem. To se obećavalo svake godine potkraj festivala, a potom padalo u zaborav do početka idućeg. Druga je stvar reorganizacija festivalskog proračuna i usmjeravanje novca i energije iz sporednih stvari kao što su brojni koncerti zabavne glazbe u filmski program i međunarodnu suradnju.

Treća, i ne manje važna, stvar su ovlasti. Nažalost, posljednjim izmjenama festivalskog pravilnika ovlasti umjetničkog ravnatelja reducirane su na programskog selektora, što je naizgled najvažnije i dovoljno, no produkcijska, kadrovska, organizacijska i financijska pitanja isto su toliko važna za uspjeh festivala i bez njih se ne može kvalitetno realizirati nijedan programski aspekt, ma koliko on dobro bio zamišljen. Umjetnički ravnatelj Pulskog festivala nema nikakve ovlasti čak ni nad programom otvaranja. U vođenju bilo kakve umjetničke ustanove ili manifestacije, umjetnički ravntelj (intendant) morao bi imati glavnu riječ, a ideja da ga se razvlasti, koja je bila toliko naglašena u prijedlogu Zakona o kazalištu (a već je provedena u slučaju festivala igranog filma u Puli) mogla bi imati vrlo negativne posljedice.

Zlatko Vidačković