Priča dvojice klaunova

Priča dvojice klaunova

The Cost of Living film je koji se osvrće na mračnu sliku svijeta, ironičan u svom komentaru na svijet - ali i vesela tona. Tragedija življenja pretvara se u nadu življenja

Postaje uobičajeno da se plesne predstave prenose na film. To se ne čini samo iz umjetničkih pobuda, nego i zbog dalje promocije predstave, koja tako izaziva dodatni interes. Kritičari će svakako otići pogledati film, ako ne iz zanimanja za plesni film onda da vide novo umjetničko djelo nastalo na temelju prijašnjeg. Usporedbe su neizbježne, a tako i rasprava o tome što je to plesni film, koje su njegove zakonitosti, zahtjevi i koji je njihov odnos sa zakonima koje postavlja živa predstava, kako pristupiti elementima koji razlikuju jednu umjetničku formu od druge, trebaju li se ti elementi poništiti da bi se izgradili novi? Jasno, tu je najpoželjniji odgovor da ako razumijemo razliku između različitih umjetnosti, što bi onda značilo da posve razumijemo i narav svake zasebne, znat ćemo koja je to točka na kojoj se mogu početi graditi umjetničke forme koje brišu granice.

Prateći razvoj plesnoga filma, uviđamo barem dvije glavne preokupacije: jedna je stvaranje plesnoga filma koji može postojati samo u mediju filma, a druga kako plesno djelo koje postoji po zakonima žive izvedbe prenijeti na filmsko platno.

Lloyd Newson i DV8 Physical Theatre, uz pomoć redatelja Davida Hintona, dokazali su filmom iz 1990. Dead Dreams of Monochrome Man, koji je uskoro po premijeri postao slavan i koji je zagrebačka publika imala prilike vidjeti, da su svakako dorasli visoku zahtjevu prenošenja živoga plesnog jezika na filmsko platno. DV8 Physical Theater ima na svom popisu sve zajedno devet filmova. U 2004. Lloyd Newson sam režira The Cost of Living, film koji je također nastao prema živoj izvedbi istoimene predstave.

Film je, za razliku od Dead Dreams of Monochrome Man, koji se osvrće na mračnu sliku svijeta zatvorenih prostora bez prozora u pogled dana, ironičan u svom komentaru na svijet - ali i vesela tona. Tragedija življenja pretvara se u nadu življenja. Stvari se ne dovode do granica uništenja, nego do novoga početka. Uvijek postoji nešto što je važnije: ljubav i prijateljstvo. U priči dvojice prijatelja klaunova, Eddyja i Davida, koji nastoje zaraditi novac za život uličnim predstavama, otkriva se svijet problema koji strukturom i predrasudama postavlja granice onima koji se ne uklapaju, i koji zbog toga žive na rubu gola preživljavanja. David je također invalid, što jasno otežava čitavu situaciju.

S različitim situacijama u kojima se tragedija života izmjenjuje s komentarom (riječ je u filmu stalna) te tragedije, i to najčešće stavom koji implicira da je čovjek veći od problema svakodnevnog života, film dobiva cjelinu. Ne razvija se u narativnom tijeku gdje jedna radnja izaziva drugu stvarajući tako niz radnji povezanih logičnim redom razvijenim na jednoj temi; The Cost of Living upoznaje nas u petnaestak različitih situacija s dvojicom prijatelja koji prolaze događanjima u kojima svaki put i radno i emotivno nastoje pronaći svoje mjesto. Ali, sve uvijek izmiče kontroli i frustracija koja se uvlači u njihove osjećaje prouzrokuje i poneke verbalno agresivne reakcije s njihove strane prema drugima (Eddy je osobito verbalan i na momente pomislimo da nikada neće prestati govoriti). To rezultira sve manjom mogućnosti uklapanja u radni tijek življenja, a njihova osjetljivost i bol, kao i nastojanje da se ti osjećaji sakriju, sve su veći. Šale (iako ironične) česte su tijekom filma i uvijek taknu u problematičnu socijalnu strukturu društva, koja ne zadovoljava potrebe stanovništva. David također doživljava razna poniženja zbog invalidnosti. U jednoj sceni čovjek s kamerom približi mu se s uvredljivim pitanjima. Jedna od najboljih plesnih scena u filmu odgovor je na te uvrede: plesači se pojave i otplešu s invalidom odličnu plesnu scenu. Ples se uvijek pojavljuje kao prirodan nastavak radnje, nikako kao zasebna plesna točka. To što glavne likove vidimo u gotovo svakoj situaciji i to što je u svakoj situaciji njihov problem osviješten s druge točke gledišta povezuje film u cjelovito djelo.

Film je do sada primio brojne nagrade i kao takav budi želju da se vidi i njegov izvorni predložak, predstava istog naslova postavljena godinu prije nastanka filma. Ljiljana Mikulčić Resnick