Plusevi i minusi

45. festival hrvatskih kazališnih amatera, Vis (25 - 27. svibnja) i Karlovac (17 - 19. lipnja); 1. međunarodni festival kazališnih amatera Vis (27 - 29. svibnja)

Plusevi i minusi

Festival hrvatskih kazališnih amatera treba odustati od izbora po županijskome ključu i vratiti selektoru dignitet potpisa festivalskoga izbora

U dubokoj sjeni nebrojenih festivala kazališni su amateri znali tijekom četiri i pol desetljeća postojanja svojega festivala katkad uznijeti amatersko kazalište do uzbudljivih umjetničkih visina. Ponekad im je to uspijevalo, a ponekad i nije - posljedica je to, dakako, biti amaterizma - koji tek uz veliki napor individualne i skupne volje može pomiriti iskonsku neodgovornost spram predmeta svoje igre s nužnom strogošću umjetničkog oblikovanja. Drugim riječima, kazališni je amaterizam vječno nesretno prikovan uz prokletstvo vesela neznanja, a opet nas nerijetko neobjašnjivo iznenađuje uzletima visovima kazališne magije. Zakonitosti po kojima se u okrilju amaterizma stvaraju takva čuda nemoguće je uhvatiti za rep - zacijelo, one ovise o bljeskovima pojedinih kreativnih individualnosti i ne može ih se olako tumačiti. I baš se na ovom, nedavno završenu, 45. festivalskome izdanju takav iznenadni bljesak dogodio s nastupom dviju dramskih grupa, Dramskim studiom mladih iz Hvara i Dramskim studiom Eho Srpskoga kulturnoga društva Prosvjeta iz Zagreba.

Odlično Prikazanje

Hvarski Dramski studio nastupio je u Karlovcu s Prikazanjem sv. Beatrice, Faustina i Simplicija Bratje Marina Gazarovića, a zagrebački Eho SKD Prosvjeta s Igrama u pijesku prema motivima iz drame Porodične priče Biljane Srbljanović. Iako se procjena ne poklapa s odlukom stručnoga žirija, koji je nagradu za predstavu u cjelini dodijelio Dirigentu Dore Delbianco u režiji Božidara Smiljanića i izvedbi zelinskog Amaterskoga kazališta Zamka, predstavi nedvojbenih kvaliteta, napravlje-noj u veoma šarmantnoj minimalističkoj maniri, valja reći da su Hvarani ispraćeni nagradom za njegovanje baštine i posebnom diplomom djevojčici Antoniji Vučetić za ulogu Anđela u Gazarovićevu Prikazanju….

Ipak, jedan od najgrubljih propusta u organizaciji festivala jest da hvarsko Prikazanje… nije igralo u sakralnom prostoru, a ni u sumrak. Sakralni prostor i tama bili su apsolutno nužni preduvjet za doživljaj atmosfere te iznimne predstave, i to se, naposljetku, ne tiče samo oblikovanja svjetla, nego predstave u cjelini. Uz Eho, Hvarane i Zelinčane, u festivalskoj ponudi valja izdvojiti i atraktivnu predstavu Der Golem Željke Veverec zagrebačke kazališne grupe Diđiridus; potom Pirandellovu Čovik, zvir i kripost kao solidan visoki sta-ndard viškoga Amaterskoga teatra Ranko Marinković; maštovitu Šoljanovu Romancu o tri lju-bavi splitskoga Gradskoga kazališta mladih; vinkovačke amatere, koji, i da su htjeli, nisu mogli po-griješiti s Brešanovom Predstavom Hamleta u selu Mrduša Donja, te ljupku lutkarsku predstavu Radoznala Jelka kazališta LET iz Zagreba. Iako formalno priznanje za podizanje festivalske atmosfere ne postoji, pobjednici u toj kategoriji svakako bi bili Kastavci iz Istarske vile, koji su za svojih predstava prepunili višku dvoranu, a visoka motivacija i energija koje je taj ansambl donio sa sobom na festival, svakako su plodno tlo našle u kastavskoj publici, u ovome trenutku vjerojatno najaktivnijoj točki kazališnoga amaterizma u Hrvatskoj.

Amater i kazalište

Dakle, kad se amater susretne s kazalištem, ne mora nužno biti da se i kazalište sretno sretne s amaterom: u tom se susretu može dogoditi i katastrofa. Mnogo muke na pozornici, lošega govorenja, lamatanja rukama, nespretnih koraka, katastrofalnih tekstova, golemih blagovaoničkih stolova koji fizički paraliziraju kazališnu akciju ansambla - to su bila opća mjesta onih predstava koje, u cjelini gledajući, nisu bile kadre odgovoriti osnovnim zakonitostima kazališnoga zanata. I viški i karlovački okrugli stolovi pokazali su da velik dio hrvatske amaterske scene vapi za stručnom pomoći, jer nije slučajno da su dobre i najbolje predstave na festivalu stvorili oni koji su prethodno prošli zahtjevne seminare suvremenoga scenskog izraza, glume, plesa, tjelesne pripreme, pisanja… Ili barem oni kojima je u krajnjem oblikovanju predstave pomogao profesionalac.

Ujedno, Festival hrvatskih kazališnih amatera treba odustati od izbora po županijskome ključu i vratiti selektoru dignitet potpisa festivalskoga izbora, jer se ovogodišnji selektor, redatelj Darko Tralić, počesto u očajanju hvatao za glavu. Ukratko, treba odlučiti, hoće li ovaj festival biti festival autentičnoga natjecateljskog karaktera ili smotra, pregled recentne amaterske kazališne scene.

Najbolja vijest s 45. festivala hrvatskih kazališnih amatera jest da su, od ovoga izdanja, u njega interpolirane i inozemne predstave. Terminski izdvojen od domaćega dijela, 1. međunarodni festival kazališnih amatera na Vis je doveo izvrsnu češku Fedru teatra Radobydivadlo Klapy iz Libochovica, sugestivnu neorealističnu Majku slovačkoga Divadla Asi - Šal'a, zahtjevnu Čakajoč… slovenskoga KUD-a Gledališče steps iz Izole te predstavu vrhunske atmosfere Ne mogu zamisliti sutra koju je prema Tennesseeju Williamsu oblikovao daroviti ansambl mađarske Grupe Mataracs. S obzirom da se zamisao uspostavljanja Međunarodnoga festivala kazališnih amatera u kontekstu domaće produkcije pokazala iznimno uspješnom, poštedjet ćemo se usporedbe u kvalitativnom smislu, i, uostalom, bilo bi poštenije da se naši amateri osobno uvjere u vlastite dosege i dosege kolega iz inozemstva dogodine u isto vrijeme.Dubravka Lampalov