Otac za vrijeme rata

Otac za vrijeme rata

(A Father in the Time of War)

I

Jedne zimske noći u bolnicu je odvedoh ja

I ležeći u krevetu obgrli ona ruku moju

Sa svoje ruke dvije.Vidjeh njen osmijeh

Koji preplavi srećom lice njeno što se od boli grči -

Svjetlost obasja sav prostor do izvora

U podnožju, s kog, od pogleda skriven,

Klikće jedan mali dobri anđeo.

II

Sljedećeg jutra u bolnicu se vratih

Autobusom koji je jureć ulicama

Odmotavao film Prvog Dana.

Osamljeni čistač ulice

Polijevao je vodom veliku gomilu cigala

Iza nagorjelih i odlomljenih vrata

Jedna je žena ribala

Prag, koji je bio bjelji od njene kose

Neke ljestve pružale su u zrak

Ruke, koje je nosio jedan mali dobri anđeo.

III

Sad ga promatramo dok leži u travi

U vrtu. Njegove oči uprte u lelujave grane. Ptice lete

Ususret kovitlanju oblaka

I pomeću žuto cvijeće i zeleno lišće, a njegove oči

Izbacuju poput napućenih usta kroz grudi:

Začuđujuće sladostrašće, pijanstvo

U vrtoglavu isprepletanju u neredu

Nakrivljenih i naopako postavljenih zastava

Svijeta koji se tek rodio.

Bilješka uz prijevod

Deset je godina prošlo od smrti jednog od najvećih engleskih pjesnika 20. stoljeća - Stephena Spendera (28. veljače 1909 - 17. srpnja 1995), deset je godina prošlo od njegova posljednjega pisma koje mi je pisao iz Londona, nakon što su nad Zagrebom padale bombe. Pisao mi je tada: »Jako je potresno čuti što Vi i Vaši prijatelji i Vaša obitelj proživljavate sada u Zagrebu. Vrlo mi je žao zbog toga i zaista je je teško poslati utješne riječi, ali, budite uvjereni, svi mi suosjećamo s Vama.« Dok sam izabirao neke od svojih davnih prijevoda, iz Londona je došla strašna vijest o razornim smrtonosnim eksplozijama u samu srcu grada i o stotinama umrlih i ranjenih nevinih ljudi. Teror se ponavlja kao godišnje doba i ne bira vrijeme ni žrtve.

Spendera sam upoznao na kongresu PEN-a na Bledu 1965. i otada smo se često dopisivali i viđali, u Londonu, u Kirchstettenu, u južnoj Austriji kod W. H. Audena i Chestera Kallmana i u Zagrebu, gdje je 1971. održao predavanje na Filozofskom fakultetu i bio gost Društva hrvatskih književnika. Godine 1967. izašla je moja knjiga prijevoda Spenderovih pjesama. Pripadao je sjajnoj generaciji pjesnika na čelu s W. H. Audenom, mnogo je putovao, predavao na mnogim sveučilištima u Velikoj Britaniji i SAD, 1939. upoznao je kćerku ruskih Židova emigranata Natashu, pijanisticu s kojom se ženi 1941. Ima sina Matthewa i kćer Lizzie. Politički angažiran, bio je u gotovo svim antiratnim demonstracijama, a sudjelovao je i u španjolskom građanskom ratu. Bio je dugogodišnji urednik uglednih časopisa »Horizon« i »Encounter«, gdje je objavio W. H. Audenove i B. Brusarove prijevode pjesama Nikole Šopa.

U svojevrsnoj autobiografiji World Within World (1951) Spender je napisao: »Užasavam se rata, ali isto tako ne mogu prihvatiti stav koji u ime otpora protiv zla traži da se odreknemo slobode i prihvatimo diktaturu i metode revolucionarnog nasilja.« Često se zbog svojih stajališta osjećao osamljenim i izoliranim neumorno tragajući za istinom. Ta moralna strana Spenderove ličnosti čini ga jednim od najvažnijih intelektualaca, mislilaca 20. stoljeća. Spender je autor više knjiga poezije, nekoliko dramskih tekstova, novela, književnih studija, eseja i kritika i romana The Backward Son (Tvrdoglavi sin) i čuvene autobiografije World Within World (Svijet unutar svijeta).

Ovaj prijevod Spenderove pjesme posvećen je, ponajprije, žrtvama terorističkog napada na London, 7. srpnja podsjetnik na užase zla koji se ponavlja, istodobno, ovo je skromna posveta velikom pjesniku.

Pjesmu preveo i bilješku napisao Tomislav Sabljak