Novi uvid u stanje stvari

Novi uvid u stanje stvari

Nadahnuti tekst Branke Hlevnjak jasno upućuje kako je autorica teksta osjetila od kakve je iznimne važnosti u Trebotićevu radu kategorija umjetničkog izričaja koja prelazi opća mjesta umjetničke produkcije za javnost, izložbe i biografiju, i zadire ispod vidljive površine stvari u intimne umjetnikove preokupacije i dileme

Nakon dvije monografije o Matku Trebotiću, one Igora Zidića iz 1988. (Mladinska knjiga, Ljubljana) te Franza Josepha van der Grintena i Feđe Vukića iz 1997. (AGM i Klovićevi dvori, Zagreb), u kojima je dan sveobuhvatni presjek umjetnikova opusa, potkraj 2004. dovršena je dugo željena i pomno planirana treća knjiga, koja, čini se, i za sama Matka Trebotića ima posebno značenje. U toj se monografiji, naime, umjetnik predstavio isključivo »radovima na papiru«, dakle crtežima i akvarelima u kombiniranoj tehnici, nastalima između 1980. i 2004. Radovi su u knjizi podijeljeni u tri kronološke cjeline, 1980 - 1989, 1990 - 1999. i 2000 - 2004. Nadahnuti tekst Branke Hlevnjak jasno upućuje kako je autorica teksta osjetila od kakve je iznimne važnosti u Trebotićevu radu ta kategorija umjetničkog izričaja, koja prelazi opća mjesta umjetničke produkcije za javnost, izložbe i biografiju, i zadire ispod vidljive površine stvari u intimne umjetnikove preokupacije i dileme. Iako se u mnogobrojnim Trebotićevim pastelima, uljima, temperama, crtežima tušem i perom, akvarelima i malim kolažnim intervencijama na visokokvalitetnim ručno izrađenim akvarelnim papirima sažeo sav njegov dosadašnji svijet motiva i simbola (tlocrti crkvica i bazilika, crkve, čempresi, grčki križ, raspelo, lubanja, puž, groblje, kućice, trokut, kvadrat), u svim je radovima na papiru jasna intimna, kontemplativna, ispovjedna komponenta, kao da slikar sam sa sobom rješava neke ontološke rebuse putem vizualizacije u likovnom mediju.

DIMENZIJA LIKOVNE ISPOVIJEDI

Zamjetan broj radova napravljen je s jasnom dimenzijom i porukom kako oni nisu ovdje zato da bi se nekomu dopali, i upravo im to obilježje daje likovnu uvjerljivost. Usprkos velikom kolorističkom umijeću autora i iznimno bogatoj paleti tonskih nijansi rabljenoj posebice u radovima nastalima između 1990. i 2001, stječe se dojam kako je riječ o intimnim umjetnikovim likovnim dnevnicima, u kojima Trebotić putem palete boja signalizira svoje unutrašnje raspoloženje i trenutno doživljavanje (vanjske) zbilje. Mnogi od tih akvarela i crteža podsjećaju na psihološki test mrlja preko kojih na površinu isplivava naša podsvijest i naše skrivene motivacije... Upravo u srazu razlivena akvarela i oštra pera od tuša na mnogim radovima sukobljava se podsvjesno i svjesno, iracionalno i racionalno, što je zapazila i Branka Hlevnjak, kao novu kvalitetu Trebotićevih radova koja je nekako do sada ostajala nezapaženom. Nakon listanja monografije, promatrač će mnogo manje ustrajavati na već tradicionalno trebotićevskim komponentama njegova djela, zavičajnosti, Mediteranu, crkvicama i sl., a mnogo više na pitanju individualne i opće pripadnosti, identitetu, odakle dolazimo i kamo idemo, što nam je kao breme dano u nasljeđe, koja je naša životna misija... Koliko god takve velike teme mogu nositi banalni prizvuk, one su ipak trajne, i pogrešno bi bilo ne istaknuti ih.

Posebna je vrijednost Trebotićeve monografije (300x240 mm, tvrdi bijeli uvez s ovitkom i malim klapnama) vrsta papira na kojoj je tiskana. Na specijalnom hrapavom akvarel papiru Fabriano (120 g, mat-sjajni) otisnute su sve reprodukcije pa se boja pri tisku drukčije upila u papir: rezultat je potpuno nova vizualno-taktilna kvaliteta otisnutih radova, sa smanjenim osjećajem kako listamo tek u knjizi reproducirana djela. Taj visoki stupanj autentičnoga tonskog i taktilnog prenošenja umjetnikovih radova, što razlikuje ovu knjigu od sličnih izdanja te vrste, ne bi bio moguć bez odlična fotografiranja djela u pripremi. Na svakoj je reprodukciji vidljiv i najmanji detalj, čak i tekstura originalnoga papira; svaka kolažna intervencija, reljefnost boje, gustoća namaza, fina preklapanja različitih tehnika crtanja i premaza papira akvarelom ili uljanom bojom! Stoga je bilo mudro i praktično da uz radove nije navedena tehnika jer je zaista na svakoj stranici po reprodukciji lako odgonetljiva. Sa što manje teksta i informacija koje promatraču odvlače pozornost, dobili smo knjigu koja nije preuzetna, niti bi se moglo reći da ona nije bila potrebna samu umjetniku - tobože, već treća knjiga... Tek je s ovom monografijom upotpunjen Trebotićev opus i otkrivena umjetnikova unutrašnja motivacija koja ga pokreće na slikanje. S radovima na papiru Trebotić je dao najbolje moguće objašnjenje svoje poetike i ključ s pomoću kojih se mogu lakše razumjeti njegove ostale slike, one veće, reprezentativnije i ozbiljnije... Iva Körbler