Vijenac 297

Likovnost

Izložba Glazbena grafika / Tuned Graphics, Galerija Rigo, Novigrad, 17. lipnja - 10. srpnja 2005.

Meditativno-vizualna senzacija

U popratnom katalogu izložbe Gligo ističe da neki od izložaka sugeriraju i pomisao na vlastitu vizualno-likovnu neovisnost, odnosno da ih se možda može prihvatiti i kao puke izvore vizualne senzacije bez ikakve obveze da ih se - kao zapis notacijsko-glazbene intencionalnosti - realizira u zvuku

Izložba Glazbena grafika / Tuned Graphics, Galerija Rigo, Novigrad, 17. lipnja - 10. srpnja 2005.

Meditativno-vizualna senzacija


U popratnom katalogu izložbe Gligo ističe da neki od izložaka sugeriraju i pomisao na vlastitu vizualno-likovnu neovisnost, odnosno da ih se možda može prihvatiti i kao puke izvore vizualne senzacije bez ikakve obveze da ih se - kao zapis notacijsko-glazbene intencionalnosti - realizira u zvuku


U prostoru novigradske Galerije Rigo otvorena je izložba/projekt Glazbena grafika / Tuned Graphics troje autora: Nikše Gliga, Ingeborg Fülepp i Heiko Daxla.

Projekt Glazbena grafika / Tuned Graphics troje autora sastoji se od grafičkih glazbenih notacija suvremenih skladatelja (Baudea Cordiera, Earla Browna, Toma Johnsona, Reinera Wehingera, Johna Cagea, Dubravka Detonija, Anestis Logothetis, Dicka Higginsa), videoinstalacije Voda - naglavce / Water - Upside Down te videa Valceri, koji se temelji na skladbi Valcer Igora Kuljerića.


OPET NIŠTA BEZ PICELJA!

O konceptu ove izložbe, nakon uvodne riječi Jerice Ziherl - voditeljice Galerije Rigo, govorio je muzikolog Nikša Gligo, redoviti profesor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu i član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Gligo je tom prigodom naglasio kako mu je posebna čast što u ovoj galeriji kao jedan od inicijatora izložbe može izgovoriti prigodne riječi. Inicijator je izložbe zapravo Ivan Picelj, poznati slikar i grafičar koji dvadesetak godina prati njegov znanstveni rad na adaptaciji suvremene glazbe. »Vidjevši djelić moje glazbene zbirke bio je fasciniran«, kazao je Gligo te rekao da ih treba izlagati kao likovna djela. »Prvi su put izložena u Zagrebu na bijenalu 1995.«, nastavio je Gligo, »a na prijedlog Ivana Picelja kontaktirao sam galeristicu Ziherl, što je odmah urodilo plodom«. Nikša Gligo odlučio se na posve osobni izbor iz zbirke: ni didaktički, ni izrazito glazbeni, ni izrazito likovni. On ističe, ako bi posrijedi bio profesionalni kriterij, tada bi on trebao biti glazbeni jer glazbom se bavi kao muzikolog. Suvišno bi bilo raspravljati o tome što je glazba, što je zvuk…

Prema riječima Nikše Gliga, bez glazbe ili bez zvuka izložen video lišen je bitne komponente: jedne vrste sinteze vizualnog i zvukovnog. Na zidovima su Galerije Rigo, dakako, grafički primjeri glazbene grafike koji nisu grafičke partiture. Po njemu, glazbenu grafiku obično ne treba interpretirati, nego se prema njoj može odnositi na nekoliko razina. Jedna je razina vidljiva na stropu koju se može jednostavno gledati bez razmišljanja o izložbi. Neke pak grafike same po sebi nisu namijenjene sviranju, nego samo slušanju u ovom intimnom i meditativnom prostoru.

U popratnom katalogu izložbe Gligo ističe da neki od izložaka sugeriraju i pomisao na vlastitu vizualno-likovnu neovisnost, odnosno da ih se možda može prihvatiti i kao puke izvore vizualne senzacije bez ikakve obveze da ih se - kao zapis notacijsko-glazbene intencionalnosti - realizira u zvuku.


STRUČNA I SLOJEVITA SURADNJA

Izložbu je postavio s kolegama Heiko Daxlom i Ingeborg Fülepp. Nikša Gligo usavršavao se u SAD, Francuskoj, Austriji i Njemačkoj. Specijalistička su mu područja glazba 20. stoljeća, terminologija glazbe, semiotika (semiografija) glazbe. Autor je pet knjiga i brojnih znanstvenih i stručnih rasprava objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se i prevođenjem stručne literature s njemačkog i engleskog. Za rad je višestruko nagrađivan, među ostalim 1987. nagradom Josip Andreis za knjigu Problemi nove glazbe 20. stoljeća: teorijske osnove i kriteriji vrednovanja, godine 1992. Ordenom viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture, 1997. godišnjom državnom nagradom za znanost za pojmovni vodič glazbom 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova te 2000. nagradom Josip Juraj Strossmayer Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Zagrebačkog velesajma za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije.

Heiko Daxl i Ingeborg Fülepp poznati su videoumjetnici koji stvaraju u Zagrebu i Berlinu. Zajedno s Nikšom Gligom u ovoj videoinstalaciji kombinirali su sliku, tekst, zvuk kao i videoprojekciju i objekte u vlastitoj kreaciji.

Koncepciju i postav izložbe uredili su Nikša Gligo, Heiko Daxl, Ingeborg Fülepp i Jerica Ziherl, fotografije u katalogu Daxl i Fülepp, a oblikovanje kataloga potpisuje Đanino Božić.Ante Kovač

Vijenac 297

297 - 23. srpnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak