LOPTA KROZ LEĆU

Igor Gabrijelić rođen je 1960. u Zagrebu. Školovanje završava u rodnom gradu, gdje je diplomirao na Fakultetu za fizičku kulturu. Član je Fotokluba Zagreb od 1979, kada počinje njegova fotografska izlagačka djelatnost. U kratku roku, od 1979. do 1983, izlaže na više od tristo izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu, osvojivši četrdesetak raznih nagrada. Održao je i četiri samostalne izložbe fotografije (u Zagrebu i Kumrovcu).

Na taj način stječe sve uvjete (i više od toga) za stjecanje počasnoga zvanja kandidata majstora fotografije pri Fotosavezu Jugoslavije, za što se nije natjecao. I tada, nakon sjajnih rezultata u meteorskoj karijeri, iz osobnih razloga prestaje se baviti fotografijom. Njegova je specijalnost bila ono što je u uskoj vezi s njegovom profesijom, sportska fotografija. Živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

U relativno kratku bavljenju fotografijom obrađivao je Igor Gabrijelić mnoge fotografske žanrove - od akta, portreta, pejzaža sve do istraživanja zanimljivih oblika i grafike. Ipak, najuspješnija i iznimno vrijedna ostvarenja postigao je na području sportske fotografije. On je, zasigurno, jedan od autora koji je mnogo učinio na afirmiranju domaće sportske fotografije i jedan je od onih koji su, zahvaljujući autorskom pristupu, u njoj otkrili mnoge nove izražajne mogućnosti. Nije rad podredio zadanostima, nametnuo je svoj način, istaknuo vrijednost događaja, pa se njegove fotografije nameću uvjerljivošću i snagom doživljaja. Određujući glavno područje akcije u nekom događaju, izvanrednim smislom odabire točku pogleda i kut snimanja, a malom površinskom dubinom polja odjeljuje bitno od manje važnog. Ne gubi na oštrini i dramatičnosti čak ni kada snima trenutke u kojima nema akcije - seleći pozornost na emocionalno stanje sportaša.

Vrlo dobro znamo da je sportska fotografija posebno i važno područje fotografije. Kako su sportski događaji jedinstveni, za uspješnu prezentaciju nije dovoljno poznavati samo tehniku snimanja, nego i razne sportske discipline, a u tome je Gabrijeliću pomogla činjenica da je i sam sportaš.

Nema dvojbe da u obradi fotografija primjenjuje isti princip za koji se odlučio u času okidanja, stoga njegove fotografije doista djeluju kao sportski dokument kojem ljudi vjeruju.

Očito je radišni i ambiciozni Gabrijelić u jednom trenutku posustao, i to u onom kada smo očekivali njegovo potpuno predavanje mediju i kada je, napokon, imao priliku pokazati svoju autorsku zrelost i sposobnost. Ipak, napravio je i više no što se u to doba od njega tražilo. Srećom, upoznali smo autora koji je ostavio dubok trag na hrvatskoj sportskoj fotografskoj sceni.Zdenko Kuzmić