Kompozicije kao skulpture

Kompozicije kao skulpture

Elementima krajolika ili mrtve prirode Kožarić se koristi kao konstruktivnim elementima fotografske kompozicije u kojoj svaki element dobiva novo značenje, različito od njihova uobičajenog funkcioniranja u našoj svakodnevnoj okolini

Nakon što je početkom godine u Gliptoteci predstavio svoju prvu fotografsku izložbu u dugogodišnjoj umjetničkoj karijeri, Kožarić zagrebačkoj publici sada predstavlja nove fotografske radove. Fotografska izložba Ivana Kožarića Treba ići postavljena u zagrebačkom KIC-u na prvi pogled čita se kao niz horizontala i vertikala na zidovima izložbenog prostora. Sadržaj fotografija horizontalnog i vertikalnog formata, malih dimenzija, snimljenih panoramskim fotoaparatom, prepoznaje se tek pri promatranju iz blizine.

Priznavanje i potvrđivanje svakodnevice

Motivi fotografija većinom su svakodnevni prizori urbanog ili izvangradskoga krajolika. No, poznati motivi na Kožarićevim fotografijama gube primarnu reprezentacijsku, dokumentarnu i estetsku ulogu kakvu imaju u većini uobičajenih fotografskih prikaza, postajući samosvojni konstruktivni elementi kompozicije koju autor sastavlja od različitih prepoznatljivih elemenata, koristeći se njima kao gotovim formama za gradnju fotografske kompozicije. Kipar u temeljnom likovnom izričaju, Kožarić gradi elemente kompozicije prizora kao što se gradi skulptura, kao kompoziciju različitih formi. Elementima krajolika ili mrtve prirode autor se koristi kao konstruktivnim elementima fotografske kompozicije u kojoj svaki element dobiva novo značenje, različito od njihova uobičajenog funkcioniranja u našoj svakodnevnoj okolini. Na taj način autor postiže istovremeno priznavanje i potvrđivanje svakodnevice u svoj njezinoj raznolikosti i promjenjivosti te stvaranje osobitih samosvojnih fotografskih kompozicija.

Dok je u svojim ranim radovima iz razdoblja Gorgone razmatrao mogućnosti interveniranja u krajolik, s prijedlogom izrezivanja dijela Medvednice, Kožarić se sada krajolikom koristi kao konstruktivnim elementom fotografskih kompozicija. Istodobno prepoznatljiv i neovisna značenja zasnovana samo na formalnim vrijednostima odabranih motiva.

Jasnoća forme

Iako forma nije temeljno prepoznatljivo svojstvo pojedinih elemenata koji čine fotografske kompozicije, kao što su trava, sjena ili cvjetni nasad, Kožarić ističe njihova formalna obilježja u gradnji kompozicije, dok s druge strane u voluminoznih, prostornih elemenata, kao što su različite arhitektonske konstrukcije, ne rabi njihovu voluminoznost, nego im pridaje svojstva plošnosti kojom sudjeluju u konstruiranju kompozicije. Okomite i vodoravne prizore autor kadrira tako da bi prikazani motivi bili istaknuti u potpunoj jasnoći forme. Na horizontalama su to geometrijska pravilnost sjene na travnjaku ili njegovana gradskog cvjetnog nasada, bijele košulje obješene na pročelju ormara koje čine pravilnu gotovo geometrijsku stepenastu kompoziciju, otvoren prtljažnik automobila pun jabuka, tamna sjena leđa prolaznika u prednjem planu u odnosu na osvijetljene vertikale tornjeva katedrale i Markove crkve okružene skelama, dok su u vertikalne kadrove smješteni drvored na Strossmayerovu šetalištu s Matoševom klupom, šumska stazica koja se u perspektivi gubi među simetričnim raslinjem na obzoru, okomica nerazvedenog zida visoke građevine u čijem se podnožju nalazi potleušica sklepana od različitih ostataka i otpadaka.

Jedna od vertikalnih kompozicija autoportret je autora opasana kuhinjskom pregačom u neodređenom ambijentu stana, gdje majstor umjetnik sama sebe prikazuje kao majstora kuhinje.Rosana Ratkovčić