Iznadprosječna likovna kvaliteta

Iznadprosječna likovna kvaliteta

Delikatna preklapanja otisaka boja i motiva na svakom drvorezu, na granici figuracije i apstrakcije ili čiste kolorističke apstrakcije, rezultat su velike grafičke discipline i rijetko viđena osjećaja za boju i redukciju na adekvatne simbole i metafore

Pomalo zapostavljena i u javnosti latentno nedovoljne recepcije, zahtjevna vještina osmišljavanja i izrade pjesničko-grafičkih mapa kao da je danas relikt nekih prošlih vremena. Stjerana u likovne rezervate za malobrojne sladokusce, ona u današnjem trenutku - upravo zbog svoje rijetke i ograničene produkcije - izaziva možda stoga još i veće divljenje i uvažavanje promatrača. Unutar široka stilsko-poetskog raspona hrvatskih grafičara, možda su u posljednjih nekoliko godina likovno najdojmljivije i sinestetički najuspjelije pjesničko-grafičke mape izradile Zdenka Pozaić i Nevenka Arbanas. Iako je autorica ovog teksta kronično slaba na tradiciju kolorističke apstrakcije i slikarstvo obojena polja, to ne umanjuje objektivnost procjene toga tipa grafičke produkcije.

Zdenka Pozaić iznenadila nas je ovog proljeća (promocija 12. travnja u predvorju NSK u Zagrebu) pjesničko-grafičkom mapom Deset čeških pjesnika s vlastitim izborom deset pjesama od deset pjesnika iz antologije Zlatne knjige češkog pjesništva koju je priredio Dušan Karpatský. Suptilnost koju je iskazala pri izboru pjesama nadilazi bilo kakvu pomisao kako je umjetnica jednostavno birala pogodne pjesme koje bi što bolje predstavile njezin grafički senzibilitet i rukopis. Naprotiv, ta grafičarka bira poetske zadaće isključivo prema književnoj kvaliteti, i stavlja sebe u zahtjevnu poziciju adekvatne likovne pratnje. Njezina je umjetnička misija izvući ono najbolje od pjesnika kojega predstavlja, dostojno ga kontrapunktirati u grafičkom mediju, i dobiti suptilno prožimanje dva umjetnička svijeta; novu kvalitetu i novu atmosferu. U mapi (edicija od 25 primjeraka) u zasebnim se ovicima uz svaku pojedinu pjesmu nalazi po jedan višebojni drvorez tiskan na blanc-papiru Veline Arches od 200 g. Zdenka Pozaić ponovno mjestimice poseže za svojim motivima ruke, očiju, ptice, no cijeli je likovni dijalog s pjesnicima u znaku biljnih motiva i vode u njezinim različitim pojavnostima: jezero, kiša, rijeka, apstraktni tokovi (slivovi). Delikatna preklapanja otisaka boja i motiva na svakom drvorezu, na granici figuracije i apstrakcije ili čiste kolorističke apstrakcije, rezultat su velike grafičke discipline i rijetko viđena osjećaja za boju i redukciju pojavnoga svijeta na bitne simbole i metafore. Zatvoreni u sivoplavu tvrdo uvezanu kutiju, drvorezi Zdenke Pozaić vatrometom boja i suptilnom kompozicijom dijelova cjeline nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

PROŠIRIVANJE PJESNIČKE SLIKE...

Već 23. lipnja u Klovićevim dvorima predstavljeno je četvrto kolo bibliofilske edicije Riječ i slika Zdenke Pozaić. Pet malih pjesničko-grafičkih bisera posvećeno je po jednoj pjesmi Františeka Halasa, Grytzka Mascionija, Williama Blakea, Umberta Bellintanija i Walta Whitmana, s time da su na koricama ravnopravno kao kreatori navedeni hrvatski prevoditelji svake pjesme. Svako od pet bibliofilskih izdanja ima drukčiju nakladu, i u svakom je Zdenka Pozaić svoju imaginaciju ponovno savršeno stopila s poetskim svijetom određenoga pjesnika, bez obzira na njegovu epohu, nacionalnost i kulturni krug. Njezini drvorezi u boji ručno su otisnuti na posebno lijepom japanskom papiru s vrlo visokim postotkom celuloze, koji neravnom teksturom nepravilno raspoređenih mekših neutralnih i tvrđih sjajnih niti celuloze u spoju s otisnutim bojama daju drvoreze posebno žive, vibrantne, sjajne strukture. Vrlo je važno da papir odgovara tekstu i likovnoj asocijaciji umjetnice, čemu Zdenka Pozaić pridaje iznimno značenje. U ovoj je seriji drvoreza na istom otisku kombiniran ručni otisak i preša, kao i uporaba tzv. barena, maloga japanskog alata za ručno otiskivanje boje na papir, koji daje te specifične vretenaste, vertikalne strukture otiska. I ovdje je u likovnom izričaju umjetnice simbolika kontrastiranja i jukstaponiranja toplih i hladnih boja, motiva neba i zemlje, neba i vode, uz zamjetno viši stupanj figuracije.

Duboka posvećenost stalnu usavršavanju u grafičkom mediju, traganje za književnim poticajima najviše kvalitete, odlučnost da se kontinuirano samoj sebi nameću izazovi (samo je nebo granica) i novi bibliofilski projekti daje umjetnici veliki kredibilitet u kreiranju pjesničko-likovnih izdanja. »U kreativno druženje s poezijom Zdenka Pozaić najprije je unijela vlastitu ljubav za knjigu i papir, za boju i otisak. Svaku je ediciju nastojala što primjerenije opremiti, to jest, odabrati odgovarajuću podlogu i ton, naći prikladnu grafiju i dobar slog«, zapisao je Tonko Maroević. Promatrajući recentni opus Zdenke Pozaić, kao da nad njezinim idejama trajno bdije dobri duh Mladena Kuzmanovića, s kojim je za njegova života blisko surađivala uz međusobno prenošenje i brušenje književnih finesa, grafičkih tajni i bibliofilske strasti.Iva Körbler