Glupo nije duhovito

Glupo nije duhovito

Bumerang je neduhovita, zamorna i nerijetko iritantna serija, čija je najveća boljka nedostatak dramske napetosti i bilo kakvih zbivanja u doslovce svakoj epizodi

Uz brojne reality showove kojima su pozornost gledateljstva tijekom protekle sezone manje ili više uspješno pokušavale privući podjednako komercijalne televizije i javna dalekovidnica s Prisavlja, na početku sezone kiselih krastavaca i podjednako neveselih voditeljskih lica može se zaključiti da je drugi najvažniji TV-događaj minulih desetak mjeseci pravi procvat domaćih humorističnih serija. Istina, mahom je riječ o na brzinu sklepanim i nedorađenim projektima čiji se autori obično nadaju da će vlastitu nemaštovitost i nedostatak humora uspjeti nadomjestiti izdašnom produkcijom i raspoloženim nastupima razmjerno popularnih glumaca.

Nakon što je poražavajuću krvnu sliku domaćega televizijskog humora donekle uspjela popraviti Nova TV u Našoj maloj klinici (prvoj televizijskoj, k tome i humorističnoj, seriji reklamiranoj jumbo-plakatima), HTV je odgovorila ponekad uistinu duhovitim Bitangama i princezama. Ponukan solidnom gledanošću doživljaja ravnateljice Grospić i njezina liječničkoga tima, Siniša se Svilan ponadao da bi se dobitna formula Naše male klinike mogla iskoristiti još jednom. Nažalost, bio je potpuno u krivu, jer Bumerang je neduhovita, zamorna i nerijetko iritantna serija čija je najveća boljka nedostatak dramske napetosti i bilo kakvih zbivanja u doslovce svakoj epizodi.

Na papiru se, ipak, stvari i nisu doimale tako čemernima. Početni zaplet o Martini Kralj, ambicioznoj mladoj novinarki koju slikoviti Thomas Mršić, povratnik iz Australije podrijetlom s hrvatskoga krša, zapošljava na svojoj tek preuzetoj i preimenovanoj TV-postaji, obećavala je potencijalno zanimljivu i zabavnu sliku hrvatskoga medijskog i društvenog prezenta, sukoba karaktera i mentaliteta te visokih ambicija i niskih strasti. Od svega toga, ipak, u samoj seriji praktički ništa nismo dobili. Naime, situacija na domaćim komercijalnim TV-postajama i nastajanje njihova programa znatno su duhovitije i uspjelije karikirani prikazom kaotičnoga stanja na Staroj TV u Bitangama i princezama. Bumerang se doima kao da je na male ekrane dospio iz vremena samoupravnog socijalizma, doba u kojem se, primjerice u seriji Punom parom Kazimira Klarića, blago i neduhovito ismijavalo »aktualni društveni trenutak«, pomno pazeći da se ne ode predaleko i nikoga ne uvrijedi. Uz statične režije Daniela Kušana i Zorana Budaka, za to je najzaslužniji vrlo loš, anakron i nemaštovit scenarij koji, uz stalni četveročlani tim u sastavu Hrvoje Kovačević, Ana Đokić-Pongrašić, Zoran Pongrašić i Nevena Polić, ponekad potpisuju i gostujući scenaristi poput Ognjena Sviličića, autora prilično zanimljivih TV-filmova Da mi je biti morski pas i Oprosti za kung-fu. Nažalost, ni te se epizode ničim ne izdvajaju iz turobna prosjeka serije koja tematikom, ugođajem, ali i nedostatkom humora, ponajviše podsjeća na očajni humoristični serijal Specijalna redakcija s panonskim mornarom Đorđem Balaševićem u glavnoj ulozi, kojim nas je TV Novi Sad sredinom osamdesetih gnjavila nedjeljom navečer.

Premda je formalno glavna junakinja Bumeranga, mlada se Darija Knez prilično blijedim nastupom u ulozi Martine nije uspjela izboriti za titulu središnjega glumačkog imena serije. To je mjesto s lakoćom osvojio iskusni Ljubomir Kerekeš u liku Vlatka Poklepovića, glavnog urednika televizije Bumerang, koji se stalno nepogrešivo okreće u smjeru kojim vjetar puše, te ulizice kojem geslo šef je uvijek u pravu osigurava trajnu naklonost nadređenih. Dok se nastup uglavnom nezainteresirana Zlatana Zuhrića Zuhre u ulozi ekscentričnoga Thomasa Mršića svodi na tek sporadično duhovito variranje lika Antiše iz Večernje škole i miješanje hrvatskog i engleskog rječnika, Csilla Barath-Bastaić, Hana Hegedušić i Marija Škaričić likovima budalaste tajnice, zbunjene voditeljice vremenske prognoze i šutljive šminkerice bezuspješno pokušavaju udahnuti dašak uvjerljivosti i životnosti. Potpuni je promašaj izbor mlađahna i ne odveć darovita Luke Dragića (Kraljica noći) za tumačenje lika narcisoidnog egocentrika Emila Belamarića, političkog novinara i samoproglašenoga playboya koji mašta o karijeri Jamesa Bonda. Za bilo kakvu ulogu, a osobito onu Jamesa Bonda, Dragiću bolno nedostaje uvjerljivosti i karizme. Unatoč mnoštvu humorističnih serija koje smo tijekom posljednjih dvadesetak godina imali prilike pratiti, domaći humoristi i scenaristi još ustrajno vjeruju da je glupo ujedno i duhovito, pa su svoje projekte (podjednako NMK, Bitange i princeze i Bumerang) napučili neobrazovanim glupanima zlatna srca čiji su verbalni ispadi uistinu teško podnošljivi.

Premda naslov Bumerang sugerira drukčije, valja vjerovati da se ova serija na program Nove TV u jesenskoj shemi ipak neće vratiti.Josip Grozdanić