DA VINCI ŞIFRESI

DA VINCI ŞIFRESI

Na jednoj turskoj plaži, Bogu, to znači Alahu, za leđima, četiri sata vožnje udaljenoj od prve zračne luke, desetoro ljudi čita knjige, dvoje među njima turističke vodiče, a svi ostali djelo naslova koji nije teško zapamtiti, premda je tiskan na turskome jeziku: Da Vinci şifresi. Oči luvrovske Mona Lise s bestselerske naslovnice gledaju iznad preplanule kože ženskih poprsja, iznad dlakavih muških trbuha, također ispod muslimanskog rupca, kojim je na trideset i pet stupnjeva ogrnuta odjevena žena, dok se njezin razodjeveni muškarac hladi u moru, a njezina djeca, opremljena napuhanim američkim Mickey Mousevima praćakaju u bazenu.

S malo pretjeravanja mogli bismo reći da i ovo ljeto na svim plažama Sjeverne Amerike, Europe pa i Male Azije čitaju istu knjigu. Dakako da je tomu primjereno i prodaju, više nego o njezinu sadržaju govori se o njezinim nakladama i vrtoglavim izdavačkim zaradama. Na pohodu je novi Harry Potter za odrasle ili možda Gospodar prstenova za ljude koje ne zanimaju samo Tolkienovi izmišljeni svjetovi, nego svijet, današnji svijet kao urota. Da Vincijev kod američkoga pisca Dana Browna, koji je dakako tiskan već i na slovenskome jeziku, u otkrivanje te urote ne šalje kakva detektiva, nego harvardskoga profesora Roberta Langdona, stručnjaka za povijesne i religijske simbole. Novi svjetski bestseler igra na kartu čitatelja koji se smatra obrazovanim, koji ima barem malo pojma o povijesti, slikarstvu, kršćanstvu, simbolima i matematici. A istodobno i na čitatelja kojemu se već odavno učinilo da je s kaotičnim suvremenim svijetom nešto naopako.

Sada će mu obojica erudita, Robert Langdon i njegov autor, objasniti da je u srcu svijeta tajna, i napetom pričom, koja započinje truplom u Louvreu i nastavlja se brojnim tajanstvenim brutalnim ubojstvima, čitatelj će konačno shvatiti labirinte i zbrku zapadne civilizacije. Tako saznajemo da u povijesti kršćanstva i križarskih zabluda već ovako ili onako tajanstveni sveti gral nije kalež koji su tražili, nego kôd, šifra za svetu ženstvenost, da Magdalena nije bila prostitutka, nego Isusova žena, sam Isus bio je prvi feminist, a Petar muški šovinist. Čitamo o pentagramima i anagramima, o poganskim seksualnim orgijama, tisućljetnim spletkama, pretkršćanskim kultovima plodnosti, o redu templarskih vitezova, gnostičkim evanđeljima, vatikanskim političkim zbrkama i korumpiranim francuskim policajcima. Vatikanska prelatura Opus Dei prijeti Vatikanu samu, u prikrivanju namjere da ovlada svijetom ne plaši se ni naručivanja krvavih ubojstava. Teško je nabrojiti što se sve unutar inače spretno napisane i tečne dramaturgije tajnovitoga i nejasnoga izredalo, što nas zapravo prati od početaka zapadne civilizacije, a što je istodobno, i tu je možda tajna uspjeha ovoga djela, sve po redu numerički i simbolično objašnjivo. Urotničkoj zbrci, što je knjiga poslije jasno lijepo sustavno razrješava, mnogo pridonosi i uvodno objašnjenje da su svi opisi »dokumenata i tajnih rituala u tom romanu točni«. Što bi trebalo značiti da zapravo ne čitamo fikcije, nego stvarnost.

Ezoterični mainstream, pseudopovijesno shvaćanje kršćanstva i povijesti zapadne civilizacije uopće, zapravo je tipičan proizvod jednostavna američkoga racionalizma, koji si zna objasniti sve, a ponajprije svijet kao urotu, kodiranu tajnu, koju treba samo razmrsiti. Ovo što pišem nije kritika Brownove knjige, koja je u svome žanru iznimno vješto napisana, nego je čuđenje nad fenomenima suvremena globalizirana svijeta. Nakon 11. rujna šokirani čovjek zapadne civilizacije začuđeno bulji u tajne islamskoga terorizma i njegovih mreža, svijet su potajno naselili Bartolovi asasini, kaos što ga stvaraju nije više moguće razumjeti. A misterij je, prema Brownu, skriven i u duhovnome podzemlju kršćanskoga svijeta, od sama začetka. Zapadna civilizacija ne počiva više, kao što smo mislili, na kršćanskoj etici i prosvjetiteljskom racionalizmu, nego na mračnim tajnama koje su njegov stvarni pokretač.

Zato najnoviji svjetski bestseler nije samo golem izdavački profit, nego i odraz sve zbrkanijega zapadnoga svijeta. I istodobno njegova simplifikacija. Uza svu misterioznost, naime, Da Vincijev kod slično je pojednostavnjenje svijeta kao što je to i Bushovo shvaćanje svjetske politike. Kad kôd bude dekodiran, svijet ćemo razumjeti, kad šifra bude razmršena i urota razotkrivena, lako ćemo ga urediti, na lijep ili ružan način. Jer svijet je urota, on je borba između dobra i zla, a zlo počiva tamo gdje bismo ga najmanje očekivali. I još jedanput svjedoci smo pojavi, kada svijet tutnji od protesta protiv amerikanizacije, a istodobno vrlo brzo prihvaća razmjerno prosječan proizvod američkoga uma i ugrađuje ga u svoju nesvjesnu, sve više amerikaniziranu svijest.

Da Vincijev kod zanima me i kao knjižni i izdavački fenomen. Fenomen sve većeg izjednačavanja estetskih ukusa i znatiželje za duhovne stvari očito se pomiče od čovjekova visokoga transcendentalnoga traženja i divljenja estetskim izvrsnostima prema jednostavnoj ezoterici. Nakon Coelha i Browna već se moguće upitati, je li i budućnost literature zapravo nekakvo gatanje onoga što slijedi i što je bilo? Gatanje koje se može također odmah unovčiti i gatanje koje mijenja tradicionalne predodžbe o izdavaštvu. Do sada smo mislili da izdavačke kuće trebaju obrazovane i nadarene urednike, koji doma i u tuđini otkrivaju za nas, neznalačke čitatelje, djela umjetnosti, ljepote, znanja i duha. Sada se čini da će polako trebati samo još trgovce, koji će čeprkati po katalozima opremljenima brojkama o prodaji. Hoće li na kraju toga procesa cijeli svijet čitati jednu jedinu knjigu? Na sreću barem svako ljeto drugu?

Ako se čovjek malo potrudi s tim štivom, jasno da će Brownove kodove do kraja te čitačke zapetljanosti razmrsiti s jednakom lakoćom, kao što je moguće, bez znanja turskoga jezika, razumjeti sveprisutni naslov s knjižnih korica na nekoj plaži. No bit će mnogo teže razmotriti pitanje što nam se zapravo događa. Paradoks je, naime, potpun. Nove nam tehnologije omogućavaju pristup do raznovrsnosti fenomena svijeta, kakav nismo imali još nikada u ljudskoj povijesti, a istodobno se zanimanje za tu raznovrsnost sužava na nekoliko pojava, koje se nevjerojatnom brzinom talože u sve segmente življenja i mišljenja. Televizijski se programi već dugo sažimlju na politička izvješća o Iraku te limunadne serije, a sada tim smjerom kreće i izdavaštvo. Nije više moguće mahnuti rukom i reći da je riječ o još jednom komercijalnom izdavačkom uspjehu, riječ je o nečemu mnogo sudbonosnijem, možda o nečemu epohalnome što se događa pred našim očima, a to još nismo sposobni dokučiti ni promisliti. A možda je Leonardo da Vinci, prema toj knjizi član tajne sekte Sionskoga priorija, sve skupa urotničko prikrio u tajanstveni osmijeh Mona Lise.

Sa slovenskoga prevela Mirjana Hećimović