Vijenac 297

Ples

Dva nova plesačka para u Romeu i Juliji u HNK Zagreb

Besmrtni ljubavnici

Dva nova plesačka para u Romeu i Juliji u HNK Zagreb

Besmrtni ljubavnici


Ovosezonske izvedbe baleta Romeo i Julija u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu donijele su čak dva nova plesačka para prvi put u naslovnim ulogama. Predstava koreografa i redatelja Dinka Bogdanića pomlađena je s nekoliko mladih plesača, također prvi put u ulogama Romeovih prijatelja.

Tomislav Petranović u prvom je susretu s ulogom ili, bolje rečeno, s likom Romea, postigao veoma mnogo. Postigao je zrelost tumačenja koja ne čudi s obzirom na njegovo iskustvo solista Baleta Bečke državne opere i visokih standarda koji ondje vladaju. Tehnički je isijavao lakoćom skokova i svih zadanih elemenata koreografije te donio zaokružen razvojni luk, od razigrana, vragolasta Romea koji uživa život, do tragična kraja. Ozbiljnost društvenih okolnosti u kojima se rađa i razvija njegova ljubav prema Juliji izrazio je nizom glumačkih detalja i njihovom gradacijom, naročito u susretima sa snažnim Tebaldom Svebora Sečaka. Njegova partnerica Mirna Sporiš Palada kao Julija iskazala je svoju plesnu i tehničku pouzdanost, koja ostavlja još dosta prostora za nadogradnju lika. Drugi par, Ivančica Mirošević i Ovidiu Muscalu, gotovo su djetinjim izgledom, uz ostale partnere, dali predstavi kao i našoj baletnoj pozornici novu odliku, dimenziju naglašene mladosti. Ivančica Mirošević utjelovila je naivnost, zanesenost i nevinost Julijina lika, koji traži još tehničkog zrenja. Ovidiu Muscalu najprije je plesao Benvolija i izvrsno ga ostvario. Zato se, nekoliko dana poslije, njegov Romeo učinio kao produljeni Benvolio, ostvaren na sličan način, što ne umanjuje njegovu dalju perspektivu. Andrej Barbanov jedan je od solista Baleta HNK, koji uvijek na najbolji način ostvaruje povjerene mu zadaće, tako i ulogu Mercuzija. Uigrano i nadahnuto sekundirao je Romeu, a pridružio mu se još jedan odličan Benvolio Ludwiga Jerkandera. Dan Boeru u ulozi Parisa bio je odveć usmjeren poziranju.Davor Schopf

Vijenac 297

297 - 23. srpnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak