AMOROV LET

AMOROV LET

Ako kao kriterij uzmemo isključivo popunjenost gledališta - sezona je bila iznimno uspješna. No, može li to biti jedini kriterij za ocjenu sezone u gradskom kazalištu koje bi kao takvo trebalo zadovoljiti raznovrsne interese i ukuse

Sezona u Kazalištu Marina Držića završila je 10. lipnja, ako izuzmemo mali kazališni festival Le petit festival de théâtre, koji se u Kazalištu Marina Držića odigravao od 7. do 9. srpnja, neposredno prije otvaranja LVI. dubrovačkih ljetnih igara i koji je u koncepciju dubrovačkoga teatra unio potpunu novost nemjerljivu ovim tekstom ili osvrtom na samu sezonu. A, po završetku sezone, red je da se osvrnemo na uspjehe ili neuspjehe dubrovačkoga Kazališta u toj sezoni.

Nakon prošlosezonskog politikantsko-teatarskog i izvanteatarskog dramoleta, može se reći kako je ova sezona prošla mirnije, barem u pogledu izvanteatarskih igara i igrica. Petar Mišo Mihočević, novi v.d. ravnatelja, na samu početku sezone, obećao je povratak publike u Kazalište putem izvedbi predstava punih smijeha, koje neće opterećivati (materijalnom egzistencijom ionako opterećenu) dubrovačku publiku. Obećano - ostvareno: publika se, uistinu, vratila u dubrovački teatar, s repertoara su skinute gotovo sve predstave iz prošlih sezona, uz iznimku Calderonove drame Život je san u režiji Georgija Para i Moje stare gospođe Israela Horrowitza u režiji Ante Vlahinića u Teatru Bursa, a četiri nove premijere uspjele su nepretencioznim smijehom i vratiti publiku.

ČETIRI PREMIJERE

Sezona je počela crnohumornom satirom Eve Ensler Vaginini monolozi u režiji Snježane Banović Dolezil, predstavom koja po mom skromnom sudu, bez primjerene dramaturške obrade, nije donijela ništa osobito ni na scenu Kazališta, ni u teatarsko viđenje teksta Eve Ensler. U prosincu je slijedio Teštamenat Vanče Kljakovića u režiji Ivana Lea Lema, koji je britkim mediteranskim humorom i slikovitim splitskim govorom pridobio publiku. U veljači su premijeru imali Ljubovnici komedija nepoznatoga dubrovačkog autora iz 16. stoljeća, u režiji Vanče Kljakovića. Ljubovnici su odigrani kao tipizirana renesansna komedija bez upuštanja u bilo kakva eksperimentiranja, ponovno je na prvom mjestu bio smijeh, koji je i odigran, ovaj put, u baštinskom obliku.

Premijerne izvedbe sezone 2004/05. u KMD zatvorio je mjuzikl Dan od amora u režiji Vlade Štefančića, za koji je libreto, prema Držićevoj Grižuli, napisao Luko Paljetak, a glazbu Đelo Jusić i koji je označio povratak glazbenoscenskog teatra u dubrovačko Kazalište - bila je to predstava koja je, uistinu, pokazala kako ansambl KMD može stvoriti predstavu koja se jasnom dramaturgijom i prepoznatljivom glazbom izdigla iz ostalih ovosezonskih premijernih naslova.

IZVANTEATARSKA DOGAĐANJA

Od izvanteatarskih događanja (koja u Dubrovniku, posljednjih sezona, znaju biti zanimljivija i od sama teatra) spomenimo prijedlog v.d. ravnatelja P. M. Mihočevića o ukidanju Teatra Bursa i pretvaranju te male scene KMD u uredsko-radioničke prostorije Kazališta prijedlog koji se pojavio početkom siječnja 2005, no koji srećom ipak nije realiziran. Ostaje, međutim, pitanje zašto je mala scena Kazališta (Teatar Bursa) ove sezone bila popunjena tek jednom predstavom dubrovačkoga Kazališta (spomenuta Moja stara gospođa) uz jedno gostovanje (Elisabeth 2) i sjajnu izvedbu predstave Viola, no ne u produkciji KMD nego u izvedbi Studentskog teatra Lero i režiji Davora Mojaša - predstave koja je začudnim spajanjem Beckettova teksta Come and go i mediteranskih promišljanja vojnovićevsko-vodopićevskih nadahnuća, vratila vjeru u mogućnosti uspješna teatarskog eksperimenta postmodernih obilježja.

I što reći na kraju? Ako kao kriterij uzmemo isključivo popunjenost gledališta - sezona je bila iznimno uspješna. No, može li to biti jedini kriterij za ocjenu sezone u gradskom kazalištu koje bi kao takvo (gradsko!) trebalo zadovoljiti raznovrsne interese i ukuse, svakako i privući publiku u kazalište, ali i igrati pojedine naslove koji bi u teatarskom pa i estetskom smislu donijeli nešto Novo, predstave koje bi korespondirale s našim, ne baš tako smiješnim vremenom; predstave koje bi gledatelja nagnale na razmišljanje o brojnim problemima našeg vremena i suvremene situacije? Predstave koje bi i reinterpretirale prebogatu dubrovačku baštinu na nov način ali i kojima bi se otkrivao još neotkriven dio baštine. Jer i to pripada ulozi dubrovačkog KMD. Sigurni smo da bi i takvi naslovi u Dubrovniku našli svoju publiku. Neke od njih, možda, i vidimo sljedeće sezone, a do tada pogledajmo LVI. dubrovačke ljetne igre.Tomislav M. Bonić