Vizualne senzacije

Vizualne senzacije

Luka Mjeda rođen je 1952. u Zagrebu. Kao dijete s obitelji seli u Australiju, gdje započinje osnovnu školu u Melbourneu. Nakon povratka obitelji u Hrvatsku završava osnovnu školu i gimnaziju, a 1977. diplomira na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Na njegov životni nazor utjecat će, godine 1975. tijekom studija, poznanstvo s troje poznatih svjetskih fotografa (Mary Ellen Mark, Michael O. Neil, Jerry Uelsman). Iste godine upoznaje zagrebačkoga fotografa Zvonimira Atletića, s kojim razvija dugogodišnju suradnju. Sljedećih nekoliko godina radi kao asistent u atelijeru Joze Četkovića. Član je Fotokluba Zagreb od godine 1975.

Nakon završetka studija zapošljava se u Tvornici Rade Končar - Transformatori, gdje u svojstvu inženjera radi na poslovima projektiranja poduzeća i unapređenja proizvodnje i strateškim planovima razvoja. No njegova ljubav prema fotografiji navodi ga da godine 1980. napušta radno mjesto inženjera i u potpunosti se, u slobodnoj profesiji, posvećuje fotografiji.

Velik pomak u njegovoj karijeri označit će poznanstvo i trogodišnji rad (1983-1986) s Mirkom Ilićem, ilustratorom i dizajnerom. Tako nastaju brojna fotografsko/dizajnerska rješenja (kalendari, plakati, omoti nosača zvuka, oglasi za gospodarske tvrtke, naslovne strane mjesečnika i časopisa i sl.). Tijekom osamdesetih i devedesetih radi kao vanjski suradnik, u zemlji i inozemstvu, za razne novine i magazine, na poslovima propagande u velikim poduzećima i kompanijama, na snimanju mnogih umjetničkih djela za izradbu muzejskih i galerijskih kataloga i sl. U tom vremenu mnogo putuje na studijskim putovanjima izvan domovine, što rezultira sjajnim fotoreportažama. U devedesetim godinama posvećuje mnogo pažnje izlagačkoj djelatnosti. Tako nastaju njegovi ciklusi Crnobijeli Zagreb, Luka i umjetnici, Grad kao znak i drugi.

Njegov kreativni fotografski rad donosi mu 1984. i članstvo u The Greater Los Angeles Press Club-u (SAD). Godine 1985. priznat mu je status umjetnika (HZSU), a od 1986. član je ULUPUH-a, sekcije za fotografiju. Američki časopis »Step Inside Design« uvrštava knjigu Crnobijeli Zagreb među deset najljepših u godini 2003. Ta je knjiga iste godine odabrana za hrvatsku lijepu knjigu koja je na natječaju u Frankfurtu i Leipzigu (Njemačka) proglašena za najljepšu knjigu svijeta.

Izlagao je na mnogim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu. Imao je i niz samostalnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.Vladko Lozić

Svako razdoblje u razvoju hrvatske fotografije imalo je odlične autore, one koji su osobnošću, načinom i poimanjem medija obilježili vrijeme u kojem su stvarali. Sedamdesete godine prošloga stoljeća odredila je nekolicina mladih fotografa, među kojima Luka Mjeda po mnogočem zauzima posebno mje-sto. Njegov opus, započet tada, ostat će sve do današnjih dana kompaktan i uvjerljiv, stilski ujednačen i onda kada obrađuje različite teme.Već na početku umjetničkoga puta imao je sreću upoznati se s vrhunskim fotografima, što će svakako ostaviti traga u njegovu radu. Njegova plodna djelatnost odvijala se kontinuirano, snažnom upornošću razvijao je fotografsku priču, a raznolikost interesa odredit će i izbor motiva čija je važnost autorski nešto posve subjektivno i primjereno visokim estetskim i kulturnim mjerilima sama stvaraoca. Jednako se dobro kreće bez obzira na temu koju obrađuje, od fotografije života, portreta, reportaže, pa sve do sjajnih fotografija u kojima nam prenosi vlastito viđenje grada, u kojima će, promovirajući crno-bijelu fotografiju, ostvariti posebnim načinom kadriranja osobni izraz. Otkrivanjem određenih oblika unutar nečega što smo već bezbroj puta vidjeli stvara posve nove vizualne senzacije.

U ciklusu u kojem obrađuje portrete umjetnika u njima svojstvenim ambijentima atelijera znalački smješta odabrane likove u prostor oblikujući ih doista majstorskom uporabom svjetla, potvrđujući nam i opet izraziti smisao za kompoziciju. A i onda, kada se bavi ne tako stvarnim prostorima nego onim koje naprosto sam konstruira pretvarajući ih gotovo nadrealno, osjećamo s koliko se lakoće kreće u prostoru medija, s kolikom lakoćom, maštovitošću, kolorističkom toplinom i emotivnošću oblikuje vlastite vizije nekoga mogućeg drugačijega svijeta.

Većina Mjedinih djela odiše civiliziranom nametljivošću, traži od promatrača napor pri njihovu sagledavanju i odčitavanju. Mnoge od tih slika nisu autorska osmišljenja za one koji žele brzo i jednostavno dosegnuti umjetnikovu misao, jer im njihov tvorac takvu funkciju nije ni namijenio.Zdenko Kuzmić