PRIVIDNO UTIŠANA PRIRODA

Izložba Jasenke Bulj Odrazi/Reflections 2003-2005, Galerija Stradun, Dubrovnik, 24. lipnja - 8. srpnja 2005.

PRIVIDNO UTIŠANA PRIRODA

Uz redukciju odabranih motiva, pretežno slikanih iz ptičje perspektive i s vrlo suženim registrom boja, naslućuje se autoričina gotovo programatska usredotočenost na simboličku dimenziju

Izložba dva ciklusa slikocrteža Jasenke Bulj Prostori tišine i Odrazi, nastalih u posljednje dvije godine (2004. i 2005) pokazuje lagani zaokret od dosadašnje raspoznatljive crtačke geste i nervature umjetnice. Umjesto obilja boja ili ponekog jakog kolorističkog akcenta te usredotočenosti na transformacije organičko-biljnih motiva, uz mnogo veći duktusni raspon, pred nama je vizualno pročišćena priroda, svedena na more, kamen, zemlju i zrak, odnosno, osnovna četiri elementa za dalmatinsko-mediteranski ugođaj.

Uz redukciju odabranih motiva (morska obala, morski tjesnaci, otočići, more), pretežno slikanih iz ptičje perspektive i vrlo suženim registrom boja (plavo/plavosivo-smeđi tonovi), naslućuje se autoričina gotovo programatska usredotočenost na simboličku dimenziju slikanih motiva. I dok se u devedesetim godinama za Jasenku Bulj moglo ustvrditi kako pripada struji tzv. obnovljena ekspresionizma (Depolo), uz jasan poetološki eho svojeg profesora s ALU Nikole Reisera, u sadašnjem trenutku vizualno-strukturalna redukcija otkriva decentni i subjektivno transformirani sloj utjecaja Ljube Ivančića, čiju je majstorsku radionicu Jasenka Bulj pohađala.

U novim je ciklusima raskošna, lepršava duktusno-koloristička igra zamijenjena pomalo oporim i tvrdim stavcima, kao da je razigrana rokoko melodija zamijenjena ozbiljnijom i težom baroknom suitom. Umjesto težnje za poetološkim dopadanjem, dobili smo djela kontemplativna, introspektivna karaktera: dubinska struktura i tektonika slikocrteža Jasenke Bulj definitivno je promijenjena. To je slikarstvo došlo u onu fazu u kojoj umjetniku postaje jasno kako je odabrani motiv samo izlika za projiciranje u sliku vlastitih emotivnih i duhovnih preokupacija, i kada se brišu svi strahovi hoće li to i kako auditorij prihvatiti. To je proces metaforičkog ogoljavanja umjetnice, i u svojoj je iskrenosti i usredotočenosti na likovno elaboriranje nekih intimnih dvojbi vrlo snažan. Približavaju li se dvije obale ili će zauvijek ostati tako blizu, razdvojene? Što zapravo znači ta nijema priroda i maksimalno utišano more na crtežima Jasenke Bulj? Imaju li dijelovi obale i otoci antropomorfnu dimenziju? Želja za uspostavljanjem komunikacije s promatračem očita je, iako na prvi pogled dobro skrivena. Ta priroda nije mrtva, pusta i suha, nego pritajena i utišana. Tumačenje skrivene i podsvjesne simbolike slika moglo bi nas dovesti do vrlo intimne umjetničine nutrine, stoga prepuštam svakom promatraču vlastite ključeve za dešifriranje (prividno) hermetična sloja novih radova Jasenke Bulj.Iva Körbler